I Kž-700/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 700/13-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Nikše Stolića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. Ž. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. u vezi st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98 - ispravak, dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 5. srpnja 2013. broj K-70/03, u sjednici održanoj dana 11. rujna 2014.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 353. t. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, dalje u tekstu: ZKP/97), u ponovljenom postupku, protiv opt. D. Ž. i opt. Z.

V. odbijena je optužba da bi počinili kazneno djelo krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97, dok su isti optuženici, na temelju čl. 354. t. 3. ZKP/97, oslobođeni od optužbe da bi počinili kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. u vezi čl. 1. KZ/97, činjenično i pravno opisano u izreci te presude.

Temeljem čl. 123. st. 1. ZKP/97, troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. t. 1-5. ZKP/97, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

I Kž 700/13-4

Protiv te presude, u odnosu na oslobađajući dio, žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Prije održavanja sjednice, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP/97, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Državni odvjetnik prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi temeljem izvedenih dokaza pogrešno zaključio kako nema dokaza da bi optuženici počinili terećeno im kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. u vezi čl. 1. KZ/97. Pritom tvrdi da činjenica što prema nalazu i mišljenju vještaka Fakulteta prometnih znanosti u Z. nije moguće utvrditi tko je autor kojeg dijela inkriminirane studije, i u kojem obujmu, pomnom analizom iskaza ispitanih svjedoka valja zaključiti da trgovačka društva u vlasništvu opt. D. Ž. sa suradnicima, nisu sudjelovala u izradi studije, već isključivo trgovačka društva koja je izravno angažiralo Ministarstvo pomorstva, prometa i veza, a da bi trgovačkim društvima u vlasništvu opt. D. Ž. i njihovim suradnicima, po odobrenju opt. Z. V., kao pomoćnika ministra u predmetnom ministarstvu, za izradu studije izvršena isplata bez osnova.

Suprotno takvim tvrdnjama žalitelja, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugoga stupnja, prvostupanjski je sud na temelju pravilne ocjene kako obrane oba optuženika, tako i iskaza ispitanih svjedoka, provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja po vještaku Z. R. te već spomenutog vještačenja po vještacima Fakulteta prometnih znanosti u Z. i drugih dokaza navedenih u obrazloženju prvostupanjske presude, sve odlučne i važne činjenice pravilno i potpuno utvrdio, pri čemu je na temelju rezultata provedenih dokaza pravilno zaključio kako ne proizlazi dokazanim da su optuženici počinili kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. u svezi čl. 1. KZ/97. Zbog iznijetog, žalitelj navodima žalbe nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i osnovanost pravnog zaključka iz tako utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, prije svega valja naglasiti da se neosnovano i pogrešno u žalbi prigovara utvrđenjima prvostupanjskog suda navođenjem parcijalnih iskaza svjedoka Ž. B., J. B., Z. S.,

V. Z. i M. G. Osim što svi svjedoci doista potvrđuju angažman od strane trgovačkih društava u vlasništvu opt. D. Ž., državni odvjetnik zanemaruje u svojoj žalbi dijelove njihovih iskaza koji ne idu u prilog optužbe, izvlačeći samo „inkriminirajući dio“. Tako ne ističe da je svjedok Ž. B. iskazao da su svi ugovoreni poslovi obavljeni gotovo do kraja, a da je svjedok J. B., po vlastitom iskazu, ranije otišao iz trgovačkog društva „R.“ d.o.o. i nema saznanja što se kasnije događalo i da li su ugovorne obveze ispoštovane. Nadalje, svjedok Z. S. iskazuje da, osim što je njegovo trgovačko društvo obavljalo poslove prijevoda sa stranih jezika, bilo je zaduženo i za druge intelektualne usluge, poput kontakata s lokalnom upravom, osiguranje prostora za prezentacije i slično. Svjedok M. G. također potvrđuje da je njegovo trgovačko društvo posao obavilo do kraja, a prilikom osporavanja ovog dijela iskaza svjedoka, uz obrazloženje da tvrdnju o obavljenom poslu iznosi tek na raspravi, državni odvjetnik zanemaruje da je ovaj svjedok još u istrazi iskazivao o „…par sanduka dokumentacije…“ dostavljene trgovačkom društvu opt. D. Ž. Ovdje valja još spomenuti i iskaze svjedoka J. J., Z. R., D. M., R. B., P. Š., koje državni odvjetnik također zanemaruje, a koji svi potvrđuju obavljene poslove za trgovačka društva opt. D. Ž. dok svjedoci Ž. S. i K. P. (zaposlenici trgovačkih društva angažiranih direktno od strane Ministarstva) ne osporavaju da su njihova trgovačka društva

I Kž 700/13-4

bila zadužena tek za izradu podloga koje bi onda kasnije služile za izradu studije. Svjedok S. P. također ističe da se sporna studija nije temeljila i izradila na način da bi se iskoristile tuđe studije ili analize pa da se onda to sve ukomponiralo u jednu studiju jer se konkretna studija ne bi mogla izraditi da nije izvršen „rad po mjeri“. Ovo potvrđuju i vještaci Fakulteta prometnih znanosti u Z. kada navode da materijali trgovačkih društva angažiranih direktno od strane Ministarstva nisu dovoljni za izradu inkriminirane studije jer nedostaju pojedina područja kao i da je koordinator u konkretnom slučaju stručno odradio posao. Nadalje, prilikom obrazlaganja zaključaka o „fiktivnim poslovima“ kojima bi opt. D. Ž. i njegova trgovačka društva ostvarila protupravnu imovinsku korist, isticanjem nalaza i mišljenja vještaka za financije i knjigovodstvo, Z. R., iz kojeg bi proizlazilo da trgovačka društva opt. D. Ž. uz račune nisu dostavljala prateću dokumentaciju iz koje bi proizlazilo koji dio posla je obavljen (koju međutim, prema potpisanim ugovorima, nisu niti bili dužni ispostavljati), žalitelj ispušta iz vida nespornu činjenicu da je cjelokupni posao izrade studije obavljen, a da ga, prema nalazu i mišljenju vještaka Fakulteta prometnih znanosti u Z. očito nisu u cijelosti mogla obaviti društva angažirana direktno od strane Ministarstva pa se nameće zaključak da bi ugovoreni posao ipak obavila trgovačka društva opt. D. Ž. sa suradnicima. Ovo tim više kada se ima na umu da vještak Z. R. u potpunosti otklanja dio inkriminacije iz optužbe o povratu uplaćenih sredstava iz inozemnih trgovačkih društava na račune opt. D. Ž. i njegovih trgovačkih društava.

Slijedom navedenog, osnovano zaključuje i valjano obrazlaže sud prvog stupnja u pobijanoj presudi da iz rezultata izvedenih dokaza ne proizlaze jasna, potpuna i nedvojbena utvrđenja o fiktivnim isplatama novca za neobavljene poslove, a kako se to optužbom stavlja na teret opt. D. Ž. i opt. Z. V. Prema tome, protivno prigovorima žalbe, na temelju izvedenih dokaza i njihovom neposrednom ocjenom, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, te ocjenom obrana optuženika, sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na temelju istog ispravno i osnovano zaključio da nema dokaza da bi optuženici počinili kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. u svezi čl. 1. KZ/97, o čemu je u obrazloženju svoje presude iznio argumentirane i logične razloge, koje u svemu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. i 2. ZKP/97, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je temeljem čl. 387. ZKP/97 presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 11. rujna 2014.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Nikša Stolić, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.