Uzz-8/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Uzz 8/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Ramušćaka, kao predsjednika vijeća, te Ljubice Munić, Gordane Gasparini, Ivke Zlokić i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u upravnom sporu 1. tužitelja I. S. S. iz R., 2. tužiteljice Z. A. iz Z. i 3. tužitelja M. S. iz Z., svi zastupani po punomoćniku A. B., odvjetniku u R., protiv tužene Administrativne komisije Vlade Republike Hrvatske, radi nedonošenja rješenja, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 14. travnja 2004. godine broj UZ-DO-31/06 protiv rješenja Upravnog suda Republike Hrvatske od 27. listopada 2005. godine broj Us-13386/2001, u sjednici održanoj dana 14. kolovoza 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti se uvažava, te se ukida rješenje Upravnog suda Republike Hrvatske od 27. listopada 2005. godine broj Us-13386/2001 i predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Upravnog suda Republike Hrvatske odbačena je tužba u upravnom sporu tužitelja protiv Administrativne komisije Vlade Republike Hrvatske radi nedonošenja rješenja.

Protiv rješenja Upravnog suda Republike Hrvatske, Državni odvjetnik Republike Hrvatske je pravovremeno izjavio zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog postupovne povrede i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati zahtjev za zaštitu zakonitosti, uvaži tužbu i naloži upravnom tijelu da u roku od 30 dana donese rješenje o zahtjevu tužitelja.

Na zahtjev za zaštitu zakonitosti nije odgovoreno.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Predmet ovog upravnog spora je zahtjev tužitelja da Administrativna komisija Vlade Republike Hrvatske donese rješenje o pravu tužitelja na naknadu za dane koje je njihov sada pok. otac Š. S. proveo u zatvoru o razdoblju od 27. siječnja 1946. do 29. studenog 1954. godine i od 4. lipnja 1960. do 28. prosinca 1971. godine (ukupno 20 godina, 4 mjeseca i 26 dana). Svoj zahtjev tužitelji temelje na činjenici da im kao djeci bivšeg političkog zatvorenika pripada pravo prema Zakonu o pravima bivših političkih zatvorenika ("Narodne novine", broj 34/95 – pročišćeni tekst 164/98, 109/2001) na naknadu za dane koje je njihov pok. otac proveo u zatvoru po kojem osnovu im pripada 54,00 kn dnevno što za 20 godina, 4 mjeseca i 26 dana iznosi 402.084,00 kn.

Upravni sud Republike Hrvatske odbacio je tužbu jer smatra da nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe temeljem čl. 26. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92- dalje ZUS) budući su tužitelji podnijeli zahtjev u kojem su tražili donošenje rješenja u roku od 7 dana pa nije bilo uvjeta za odlučivanje o predmetu spora.

Donoseći pobijanu odluku Upravni sud Republike Hrvatske pogrešno je primijenio odredbu čl. 30. st. 1. toč. 1. ZUS.

Odredbom čl. 26. ZUS propisano je da ako drugostupanjski organ nije u roku od 60 dana donio rješenje o žalbi stranke protiv prvostupanjskog rješenja, a ne donese ga ni u daljnjem roku od 7 dana nakon ponovljenog traženja, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena. Na način propisan u st. 1. tog članka može postupiti stranka i kada na njezin zahtjev nije donio rješenje prvostupanjski organ protiv čijeg akta nema mjesta žalbi.

Odredbom čl. 11. st. 2. Zakona o pravima bivših političkih zatvorenika, ("Narodne novine", broj 34/95 -pročišćeni tekst ) bilo je propisano da o žalbama protiv odluka iz st. 1. toga članka rješava drugostupanjska komisija koju imenuje Vlada Republike Hrvatske. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima bivših političkih zatvorenika ("Narodne novine"-164/98) brisana je odredba koja je odredila drugostupanjsko tijelo za odlučivanje o žalbama protiv odluka Administrativne komisije. Stoga se u ovom slučaju radi o stvari u kojoj rješenje treba donijeti tijelo protiv čijeg rješenja nema mjesta žalbi.

Tužitelji su se više puta pismeno obraćali Administrativnoj komisiji Vlade Republike Hrvatske radi odlučivanja o njihovom zahtjevu radi naknade štete po Zakonu o pravima bivših političkih zatvorenika (11. ožujka 1998. godine, 4. rujna 1998. godine, 16. kolovoza 2000. godine) no ista nije donosila odluke o njihovom zahtjevu već im je odgovarala dopisima od 16. ožujka, 8. rujna i 18. kolovoza 2000. godine da nisu osigurana sredstva za isplatu naknade štete.

Tužitelji su nakon toga dopisom od 10. prosinca 2001. godine zatražili donošenje rješenja u daljnjem roku od 7 dana, jer će u protivno pokrenuti upravni spor. Administrativna komisija Vlade Republike Hrvatske nije ni u tom roku odlučila o njihovom zahtjevu već ih je dopisom od 20. prosinca 2001. godine Klasa: 140-09/95-13/05, Ur.br: 50304/4-01-01 obavijestila da prema važećim odredbama Zakona o pravima bivših političkih zatvorenika ne postoji pravna osnova za pozitivno rješavanje njihovog zahtjeva, jer iza smrti bivšeg političkog zatvorenika pravo na naknadu ima samo njegov bračni drug.

Kako prema tome proizlazi da tuženo tijelo nije donijelo rješenje o više zahtjeva tužitelja za isplatu naknade za dane koje je njihov pok. otac proveo u zatvoru, a niti je donijelo rješenje u roku od 7 dana od ponovljenog traženja, ispunjeni su uvjeti iz čl. 26. st. 1. i 2. ZUS-a za pokretanje upravnog spora zbog šutnje administracije.

Stoga je Upravni sud Republike Hrvatske donoseći pobijanu odluku pogrešno primijenio odredbu čl. 30. st. 1. toč. 1. ZUS-a te je ovaj sud uvažio zahtjev za zaštitu zakonitosti, ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio Upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje (čl. 50. st. 1. ZUS-a).

U Zagrebu, 14. kolovoza 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Marijan Ramušćak, v. r.