Rev-10/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 10/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Tome Gložinića, Damira Mratovića, Ljubice Munić i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. J. iz D., koju zastupa V. P., odvjetnik iz D., protiv tuženih 1. S. K. , koga zastupa A. M., odvjetnik iz D. i 2. , koga zastupa privremeni zastupnik A. M., odvjetnik iz D., radi utvrđenja stanarskog S. K. 2

prava, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 10. svibnja 2001. godine broj Gž-1307/98, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Dubrovniku od 28. rujna 1998. godine broj P-316/97, u sjednici održanoj dana 26. kolovoza 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija kao nedopuštena.

Obrazloženje

Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud je svojim rješenjem od 10. svibnja 2001. godine broj Gž-1307/98 potvrdio rješenje Općinskog suda u Dubrovniku od 28. rujna 1998. godine broj P-316/97, kojim je odbačena tužba tužiteljice tužbenim zahtjevom na utvrđenje, da je tužiteljica stekla stanarsko pravo i svojstvo stanarke po odredbama Zakona o stambenim odnosima na stanu, koji se nalazi na č.k.br. 683/0 k.o. Dubrovnik, a koji se stan sastoji od tri sobe i hodnika u nižoj razini i wc-a i kuhinje u gornjoj razini, sve u površini od 2 .

78 m

Protiv tog rješenja tužitelja je izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Revizija nije dopuštena.

U ovoj parnici predmet spora se vodi iz odnosa korištenja stana, jer se tužbenim zahtjevom traži utvrđenje postojanja stanarskog prava, pa se vrijednost predmeta spora mjerodavna za dopuštenost revizije određuje prema odredbi čl. 38. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, dalje: ZPP) iz čije odredbe proizlazi da se, ukoliko se spor vodi iz odnosa korištenja stana, vrijednost predmeta spora računa prema jednogodišnjoj najamnini odnosno zakupnini, a ona se izračunava tako da se stanarina u mjesecu u kojemu je podignuta tužba pomnoži sa brojem dvanaest.

U ovom je predmetu tužba podignuta 2. svibnja 1997. godine.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na tražbinu u novcu, predaju stvari ili izvršenju kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora ne prelazi svotu od 100.000,00 kn. Notorno je da godišnja stanarina izračunata na temelju stanarine u vrijeme podizanja tužbe za stan na kojemu je stanarsko pravo predmet ove parnice nije prelazila svotu od 100.000,00 kn, pa je prema tome revizija u ovom predmetu nedopuštena.

Kod toga je potrebno napomenuti da je dana 6. studenoga 1999. godine stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 112/99, dalje: ZID ZPP) gdje je u čl. 4. st. 1. određeno, da se svota od 3.000,00 kn zamjenjuje svotom od 100.000,00 kn, a u čl. 10. st. 3. ZID ZPP je određeno da se u reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda donijete prije stupanja na snagu ZID ZPP odlučuje o pravima parničnog postupka, koja su važila do dana stupanja na snagu ZID ZPP. Budući da je u ovom predmetu revizijom pobijana drugostupanjska odluka donijeta 10. svibnja 2001. godine, dakle nakon stupanja na snagu ZID ZPP valjalo je o toj reviziji odlučivati u smislu odredaba ZID ZPP iz kojih slijedi zaključak da revizija nije dopuštena.

Zbog toga je sud, na temelju čl. 392. ZPP, riješio kao u izreci.

U Zagrebu, 26. kolovoza 2004. godine

Predsjednica vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.