Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-292/2009-2 AI generated

Croatian Supreme Court partially allows appeal on non-material damages interest but rejects lost earnings claim due to lack of causation.

Case Number Rev-x-292/2009-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially accepted the appellant's review against the County Court's judgment regarding compensation for unlawful detention. While the court affirmed the right to damages for mental suffering, it rejected the claim for lost wages, finding no legal causal link between the detention and the inability to work as a mason. Additionally, the court ordered statutory interest on the non-material damages from the date of the first-instance judgment.

Legislator headnote

AI generated

čl. 200. ZOO-a; čl. 223. ZPP-a; čl. 393. i 395. ZPP-a: The court must assess the appropriateness of non-material damages based on the severity of the violation, but a claim for lost earnings requires a direct causal link between the detention and the loss of employment, which is absent when the work is not location-specific.

Keywords

AI generated
non-material damages lost earnings causation statutory interest unlawful detention free movement of labor review procedure ZOO and ZPP

Cited Legislation

AI generated
čl. 200. ZOO-a
Sukladno odredbi čl. 200. ZOO-a tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog duševnih bolova zbog povrede prava na slobodu i pravo tužitelja što u ovoj fazi postupka među strankama nije sporno.
čl. 223. ZPP-a
Tužitelj neosnovano ističe da su sudovi trebali temeljem čl. 223. ZPP-a po slobodnoj ocjeni utvrditi da tužitelj ima pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade kada su utvrdili da je tužitelj prije pritvaranja radio kao pomoćni radnik u zidarstvu.
čl. 29. st. 2. ZOO/05
čl. 1165. ZOO/05
čl. 393. ZPP-a
izreke ove presude, te u pristalom dijelu reviziju tužitelja odbiti i odlučiti temeljem čl. 393. ZPP-a kao pod II.
čl. 395. st. 1. ZPP-a
Zbog svega gore navedenog valjalo je reviziju tužitelja djelomično prihvatiti i temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev-x 292/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića, mr. sc. Lucije Čimić, Đure Sesse i Jasne Guštek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz B. n. m., zastupanog po punomoćniku Đ. R., odvjetniku iz B. n. m., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 2097/08 od 24. ožujka 2009., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru (ranije Biogradu na moru) poslovni broj P-259/08 od 24. rujna 2008., dopunjena presudom od 14. siječnja 2009., u sjednici održanoj 16. srpnja 2009.,

p r e s u d i o j e:

Djelomično se prihvaća revizija tužitelja i djelomično se preinačuje presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2097/08 od 24. ožujka 2009. u dosuđujućem dijelu na način da se na sve dosuđene iznose nematerijalne štete dosuđuje i zatezna kamata obračunata prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena tekućom od 24. rujna 2008. do isplate.

Djelomično se odbija revizija tužitelja u dijelu u kojem je presudom suda drugog stupnja odbijena žalba tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru (ranije suda u Biogradu na moru) poslovni broj P-259/08 od 24. rujna 2008., dopunjena presudom od 14. siječnja 2009.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju iznos 37.004,00 kuna dok je tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu 399.436,00 kuna.

Istovremeno naloženo je tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu 9.082,80 kuna.

Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„1. Djelomično se uvažava žalba tužitelja M. P. te se djelomično preinačuje presuda Općinskog suda u Zadru (ranije Biograda na moru) od 24. rujna 2008. godine, dopunjena presudom od 14. siječnja 2009. godine poslovni broj P-259/08, u točki II. njezine izreke tako da je tuženica dužna tužitelju nadoknaditi na ime nematerijalne štete, pored dosuđenog iznosa u točki I. izreke od 37.004,00 kuna ime nematerijalne štete, pored dosuđenog iznosa u točki I. izreke od 37.004,00 kuna (ispravno 47.004,00 kuna), daljnji iznos od 25.000,00 kuna ili ukupno 72.004,00 kuna, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu žalba tužitelja odbija kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u toj točki.

2. Preinačuje se odluka o trošku, sadržana u točki III. izreke prvostupanjske presude, na način da je tužitelj dužan nadoknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 507,00 kuna, u roku od 15 dana.“

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju izjavljuje tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Ovaj sud kao revizijski sud ispituje pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom u granicama određeno navedenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08 i 84/08 – dalje: ZPP) sukladno odredbi čl. 392.a. ZPP-a u svezi s čl. 52. st. 4. i 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08 - dalje ZID ZPP 08) i to stoga što je odluka suda drugog stupnja donesena nakon stupanja na snagu ZID ZPP-a.

U ovom postupku utvrđeno je :

- da je tužitelju Rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Kir-740/92 od 2. prosinca 1992. određen pritvor, koji je ukinut Rješenjem Općinskog suda u Biogradu na moru od 1. ožujka 1993. broj K-63/92 te je tužitelj pušten na slobodu, što znači da je u pritvoru proveo ukupno 90 dana,

- da je u kaznenom postupku tužitelj oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo bludnih radnji protiv malodobne ženske osobe od 6 godina,

- da je tužitelju u mirnom postupku tužena isplatila na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede slobode 12.996,00 kuna.

U ovom postupku tužitelj potražuje naknadu nematerijalne štete zbog duševnih bolova zbog povrede slobode i prava ličnosti, te zbog pretrpljenog straha, kao i naknadu materijalne štete zbog izgubljene zarade.

Sudovi utvrđuju da je tužitelj tijekom boravka u pritvoru u trajanju od tri mjeseca trpio konstantno strah srednje jakog intenziteta kako od drugih pritvorenika tako i strah od posljedica granatiranja Z. u vrijeme trajanja pritvora jer se pritvorenici nisu sklanjali u sklonište koje je korišteno za građane grada Z..

Slijedom navedenog sudovi s ovog osnova tužitelju dosuđuju primjerenu satisfakciju u iznosu 25.000,00 kuna što ovaj sud također smatra primjerenom naknadom vodeći računa o jačini i karakteru pretrpljenog straha, okolnostima u kojima je tužitelj trpio dugotrajan strah.

Stoga su sudovi nižeg stupnja glede ovog vida štete pravilno primijenili odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj - 53/91, 73/91, 7/96 i 112/99 - dalje ZOO) kada su tužitelju za duševne bolove za pretrpljeni strah dosudili 25.000,00 kuna.

Sukladno odredbi čl. 200. ZOO-a tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog duševnih bolova zbog povrede prava na slobodu i pravo tužitelja što u ovoj fazi postupka među strankama nije sporno.

Imajući na umu razloge zbog kojih je tužitelju povrijeđeno pravo na slobodu, činjenicu da je bez valjane osnove bio optužen za teško kazneno djelo bludnih radnji nad maloljetnom osobom te dužinu trajanja pritvora, prema ocjeni i ovog suda ukupno utvrđena novčana satisfakcija za ovaj vid štete u iznosu ukupno 60.000,00 kuna predstavlja primjerenu i na zakonu osnovanu visinu novčane satisfakcije za ovaj vid štete.

Tužitelj u ovom postupku potražuje i naknadu materijalne štete zbog izgubljene zarade.

Svoj zahtjev temelji na tvrdnji da zbog zazora i osude sredine nije više u mogućnosti raditi kao pomoćni radnik u zidarstvu što je redovno radio prije neosnovanog pritvaranja.

Posao tužitelja nije vezan uz određeno mjesto i poslove zidara može obavljati i izvan neposrednog mjesta stanovanja, a da time ne mora mijenjati svoje prebivalište pa stoga po ocjeni ovog suda između nesporne osude sredine i stanovitog zazora iste te sredine prema tužitelju i štete koju trpi ne postoji adekvatna pravno relevantna uzročna veza zbog koje bi za nemogućnost ostvarivanja zarade, tužena bila odgovorna za ovaj vid štete. Tužitelj obavlja poslove koji su po svojoj prirodi nisu vezani za jedno mjesto rada unutar manjeg mjesta.

Neosnovano tužitelj u reviziji prigovara da sudovi na iznose dosuđene naknade nematerijalne štete nisu dosudili i zateznu kamatu. Naime, sud drugog stupnja na dosuđene iznose nematerijalne štete određuje da je obveza tuženika i isplatiti tužitelju zateznu kamatu. Pri tome sud drugog stupnja ne određuje od kada kamata teče.

Stoga u tom dijelu reviziju tužitelja pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 29. st. 2. u svezi s čl. 1165. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 – dalje: ZOO/05) valjalo uvažiti i na iznose utvrđene visine nematerijalne štete dosuditi zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude suda prvog stupnja.

Tužitelj neosnovano ističe da su sudovi trebali temeljem čl. 223. ZPP-a po slobodnoj ocjeni utvrditi da tužitelj ima pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade kada su utvrdili da je tužitelj prije pritvaranja radio kao pomoćni radnik u zidarstvu.

To stoga što se odredba čl. 223. ZPP-a koja sadržava pravilo o slobodnoj ocjeni dokaza primjenjuje glede visine tužbenog zahtjeva ali ne i samog prava temeljem kojeg tužitelju pripada određeni iznos s naslova naknade štete.

Tužitelj samo uopćeno navodi da je sud počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka pa se ti neobrazloženi navodi ne mogu ispitivati, a nije niti utvrđeno da bi sudovi počinili bitnu povredu postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa je stoga ovaj revizijski prigovor tužitelja neosnovan.

Zbog svega gore navedenog valjalo je reviziju tužitelja djelomično prihvatiti i temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod. I. izreke ove presude, te u pristalom dijelu reviziju tužitelja odbiti i odlučiti temeljem čl. 393. ZPP-a kao pod II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 16. srpnja 2009.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.