II Kž-74/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-74/1998-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Jelić Katice, kao predsjednice vijeća, te Klarić-Baranović Senke i Petranović Milana, kao članova vijeća i više savjetnice Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. Š. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZRH i dr., odlučujući o žalbama okr. Š. B., okr. A. Z., i okr. M. Ž., podnijetima protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 25. veljače 1998. broj Kio-31/98 (Kv-58/98), u sjednici održanoj 5. ožujka 1998.,

r i j e š i o j e :

Djelomično se uvažavaju žalbe okr. Š.B., okr. A.Z. i okr. M.Ž., preinačuje se pobijano rješenje, te se pritvor ovim okrivljenicima produljuje samo iz zakonske osnove koja se temelji na čl. 102. st. 2. toč. 4. ZKP.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 106. st. 2. ZKP, produljen je pritvor okr. Š.B., okr. A.Z. i okr. M.Ž., kojim se okrivljenicima rješenjem o provedbi istrage (list br. 301 sipisa) stavlja na teret kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. KZ i dr., a iz zakonskih osnova koje se temelje na čl. 102. st. 2. toč. 2. i 4. ZKP.

Protiv tog rješenja žalbe su podnijeli okr. Š.B., po dvojici branitelja, te okr. A.Z. i okr. M.Ž., po svojim braniteljima, sve s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor okrivljenicima ukine.

Žalbe okrivljenika djelomično su osnovane.

Naime, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, koluzione opasnosti više nema, kada je tijekom istražnog postupka do sada saslušano petnaestero svjedoka, uglavnom carinika i špeditera Carinarnice R. - Carinske ispostave P.-R., a trebalo je saslušati samo još dvoje svjedoka i to L.S. i K.D. koji su u međuvremenu 26. veljače 1998. i saslušani.

Iz izloženog proizlazi, dakle, da više nema koluzione opasnosti zbog čega je djelomičnim uvažavanjem žalbe okrivljenika, istima pritvor trebalo ukinuti iz pritvorske osnove po čl. 102. st. 2. toč. 2. ZKP.

Na daljnju osnovanu primjenu pritvora okrivljenicima po čl. 102. st. 2. toč. 4. ZKP upućuje, prije svega, način počinjenja djela koje doista predstavlja naprijed dogovorenu zajedničku, organiziranu i udruženu djelatnost okrivljenika koja je trajala duži vremenski period, a posljedica te djelatnosti je, s jedne strane, stjecanje velike imovinske koristi tvrtki A. iz Z., a zbog neplaćanja uvoznih carinskih pristojbi proračun Republike Hrvatske također je oštećen u znatnim iznosima (i u nedostatku provedenog financijskog vještačenja).

Iz izloženog proizlazi da su ostvarene sve zakonske pretpostavke za određivanje i produljenje pritvora okrivljenicima po čl. 102. st. 2. toč. 4. ZKP/97. (propisana kazna zatvora za kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. KZ od 1-10 godina, te način počinjenja djela), zbog čega je žalbu okrivljenika trebalo odbiti kao neosnovanu, i u tom dijelu odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 398. st. 3. ZKP/97.

U odnosu na ostale žalbene prigovore poglavito sadržane u žalbama okr. Š., po različitim braniteljima, koje se odnose na tvrdnju da se ovdje ne radi o pravnoj kvalifikaciji djela zlouporabe službenog položaja i ovlaštenja iz čl. 337. st. 4. KZ, treba reći, da o tim prigovorima, nakon što je donijeto pravomoćno rješenje o provedbi istrage, pa dakle postoji osnovana sumnja većeg stupnja vjerojatnosti o učinu djela, ovaj drugostupanjski sud ne odlučuje kada raspravlja po žalbi na rješenje o produljenju pritvora.

U Zagrebu, 5. ožujka 1998.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Jelić Katica v.r.