Ppž-8120/2024-2 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske



Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-8120/2024

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĐĐ, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 17. lipnja 2024., poslovni broj: Pp-2897/2023-9, na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba okrivljenika ĐĐ kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik ĐĐ je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 EUR (trideset eura), u roku 30 od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljenik ĐĐ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne u roku od 30 dana po primitku pravomoćne presude.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, podnio žalbu naslovljenu prigovor u kojoj ponavlja navode iz svoje obrane pred prvostupanjskim sudom navodeći kako nije vozio tom brzinom te smatra da je uređaj za mjerenje brzine bio neispravan.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Nadalje, ispitujući navode žalbe, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, a koji žalbom uopće nisu osporeni.

6. Kako žalbenim razlozima nije objektivno i argumentirano osporena pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja, neosnovanom se ukazuje žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a samim time i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

8. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu žalbe okrivljenika ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, te s obzirom na težinu djela i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjski sud kao otegotnu okolnost uzeo okrivljenikovo raniju prekršajnu kažnjavanost za istovrsni prekršaj te izrekao novčanu kaznu iznad zakonom propisanog minimuma smatrajući da će se u predmetnom slučaju i postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne dokumentira nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim ublažavanje kazne.

9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 2. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 (četiri) otpravka za: spis, okrivljenika, ovlaštenog tužitelja.