II Kž-31/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-31/2000-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. F. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi optuženika, podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 29. prosinca 1999. godine br. Kv-976/99 (K-287/99), o produljenju pritvora nakon podnijete optužnice državnog odvjetnika, u sjednici održanoj 18. siječnja 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. N.F. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 107. st. 1. ZKP/97, produljen je pritvor protiv opt. N.F. po čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP/97, nakon podnijete optužnice državnog odvjetnika protiv njega zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 218. st. 2. KZ.

Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu opt. N.F., po branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba je neosnovana.

Nije u pravu žalitelj da nema osnova produljavati mjeru pritvora protiv njega po toč. 3. i 4. st. 1. čl. 102. ZKP/97.

Suprotno tome, prema podnesenoj optužnici, a nakon provedene istrage, žalitelj je osnovano sumnjiv da je počinio kvalificirano kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ, dakle, kazneno djelo s posebno izraženim elementima nasilja, a on je i u drugom kaznenom postupku već nepravomoćno osuđen također zbog kaznenog djela s izraženim elementima nasilja, bilo da se radi o djelu iz čl. 218. st. 2. KZ (kako proizlazi iz vlastite izjave žalitelja -list spisa, br. 109 i kako to prihvaća pobijano rješenje), odnosno zbog kaznenog djela iz čl. 330. st. 1. KZ (kako to, sada, tvrdi u žalbi), što u svakom slučaju upućuje na iznimnu upornost i izraženu volju žalitelja za kriminalnim postupanjem s elementima nasilja, a to je, protivno žalbi, svakako osobita okolnost koja opravdava bojazan da će on ponovno počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo, ako će boraviti na slobodi, čime su ostvareni zakonski osnovi za primjenu mjere pritvora protiv njega po toč. 3. st. 1. čl. 102. ZKP/97.

Osim što je, na temelju podnesene optužnice, žalitelj osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo iz čl. 218. st. 2. KZ, on je, za sada, osnovano sumnjiv i da je to djelo počinio na način opisan u optužnici tako što je pištoljem udario jednu stranku koja se zatekla u banci, potom je djelatnike banke, uz prijetnju pištoljem, prisilio da leže na podu banke dok je on tražio i prisvojio novac iz banke, koji način kriminalnog postupanja žalitelja je takav da opravdava primjenu mjere pritvora protiv njega.

Stoga je pravilno pobijanim rješenjem produljen pritvor protiv njega po toč. 3. i 4. st. 1. čl. 102. ZKP/97.

Svako žaliteljevo poricanje da je upravo on postupao kritične zgode na način opisan u optužnici ne može biti predmetom ocjene u ovom postupku preispitivanja odluke o pritvoru, već to može utvrditi samo raspravno vijeće nakon provedene rasprave.

Kako ni ostali prigovori žalbe nisu osnovom za ukidanje pritvora protiv žalitelja, to je o žalbi i trebalo, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP/97, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 18. siječnja 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r.

Senka Klarić-Baranović v.r.