I Kž-1026/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1026/05-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Erike Kocijančić, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. R. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 192. st. 1. KZ i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Virovitici od 21. travnja 2005. br. K-38/03, u sjednici održanoj dana 18. travnja 2007., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,

p r e s u d i o j e :

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji u odnosu na opt. R. R. na način da se opt. R. R., zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01; u nastavku: KZ) za koje je proglašen krivim pod toč. 1. izreke presude, temeljem iste zakonske odredbe i primjenom čl. 57. st. 1. i 2. toč. b) KZ izriče kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i temeljem čl. 67. st. 2. i 5. KZ primjenjuje uvjetna osuda, tako da se izvršenje izrečene kazne zatvora odgađa za vrijeme od 2 (dvije) godine pod uvjetom da optuženik u navedenom roku ne počini novo kazneno djelo.

II. Žalba državnog odvjetnika u ostalom dijelu odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Virovitici opt. R. R. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 1. KZ i temeljem čl. 109. st. 2. i čl. 27. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 111/97, 27/98, 12/02; u nastavku: ZSM) izrečen mu je pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora uz vrijeme kušnje od dvije godine. Opt. B. Đ. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 213. st. 1. KZ te mu je temeljem iste odredbe utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a uzete su mu kao utvrđene kazna zatvora u trajanju od jedne godine izrečena presudom Općinskog suda u Pitomači br. K-23/04 te kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci izrečena presudom Općinskog suda u Virovitici br. K-

I Kž 1026/05-3

145/04 i temeljem čl. 60. st. 1. KZ osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine u koju mu se uračunava dio kazni koje je izdržao. Opt. M. Đ. proglašena je krivom zbog kaznenog djela iz čl. 213. st. 1. KZ, izrečena joj je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i temeljem čl. 67. KZ primijenjena je uvjetna osuda sa rokom kušnje od dvije godine.

Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP svi su optuženici oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni u odnosu na opt. R. R. i opt. B. Đ., s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i opt. R. R. osudi na strogu kaznu zatvora po općem kaznenom pravu, a da se opt. B. Đ. izrekne stroža pojedinačna i jedinstvena kazna zatvora.

Opt. R. R. i opt. B. Đ. podnijeli su odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

Nakon što je spis, sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 143/02, u nastavku: ZKP) dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u pismenom mišljenju predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati.

Žalba državnog odvjetnika osnovana je u odnosu na opt. R. R., dok je neosnovana za opt. B. Đ..

Državni odvjetnik smatra da je opt. R. R. neprimjerena kaznena sankcija pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora, te da je prvostupanjski sud pogrešno kod optuženika utvrdio samo olakotne okolnosti ne nalazeći otegotnih. Žalitelj smatra da učestalost ovog kaznenog djela i time izraženu društvenu opasnost ponašanja optuženika treba cijeniti otegotnim, jer je optuženik dao prednost protupravnim običajima romske zajednice pred pozitivnim propisima Republike Hrvatske, što je opravdano sankcionirati jedino izricanjem kazne zatvora po općim propisima.

U odnosu na opt. B. Đ. navodi da su podcijenjene otegotne okolnosti, višestruka osuđivanost zbog istovrsnog kaznenog djela, dok je alkoholizam također trebalo cijeniti otegotno, jer je ovisnost o alkoholu antisocijalno ponašanje velikih razmjera.

I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sve utvrđene okolnosti na strani opt. R. R. ne opravdavaju uvjerenje da će se svaka sankcija postići izricanjem maloljetničkih sankcija, koje su po svom karakteru povoljnije od sankcija iz općeg kaznenog prava, a koje se prema njemu više i ne mogu izreći, obzirom na navršenih 23 godine života.

No, kod opt. R. R. utvrđen je cijeli niz olakotnih okolnosti, optuženik čini djelo kao maloljetna osoba i kao mlađi punoljetnik, nakon što je tek navršio 18 godina, bio je pod znatnim utjecajem romskih običaja i tradicije, nedovoljnog životnog iskustva, a uz podršku i neadekvatan odnos roditelja oštećenice sa kojom je zasnovao vanbračnu zajednicu. Naime, iako život u okviru i prema običajima romske zajednice ne ekskulpira optuženika u kaznenom djelu, ova mu se okolnost ne može cijeniti otegotnom, kako pogrešno smatra državni

I Kž 1026/05-3

odvjetnik, poglavito zbog činjenice da je i oštećenica pripadnica istog kurturološkog okruženja.

Stoga sve prethodno naznačene olakotne okolnosti koje se tiču učina kaznenog djela i osobnosti optuženika, uz izostanak otegotnih okolnosti, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda čine posebno izražene olakotne okolnosti čime su ispunjeni uvjeti za primjenu propisa o ublažavanju kazne te je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci primjerena pogibeljnosti djela i stupnju krivnje opt. R. R., a imajući na umu činjenicu da optuženik i nadalje živi u zajednici sa oštećenicom i imaju dijete o kojem se opt. R. R. brine, primijenjena je uvjetna osuda sa rokom kušnje od dvije godine jer se i bez izvršenja kazne može očekivati ostvarenje svrhe sankcija iz čl. 6. KZ te svrhe mjere upozorenja iz čl. 65. st. 2. KZ.

Prvostupanjski sud je kod opt. B. Đ. pravilno i dostatno ocijenio otegotnim njegovu višestruku osuđivanost zbog istovrsnog kaznenog djela, a olakotnim da se radi o ovisniku o alkoholu, jer je alkoholizam bolest koja iziskuje liječenje, pa bez obzira na negativne posljedice koje izaziva u ponašanju ovisnika ne može se vrednovati na štetu optuženika. Stoga je opt. B. Đ. za terećeno kazneno djelo primjerena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a shodno tome, uzimanjem kao utvrđenih kazni zatvora iz pravomoćnih presuda Općinskog suda u Pitomači od 17. siječnja 2005., broj K-23/04 u trajanju od jedne godine i Općinskog suda u Virovitici od 26. studenog 2004., broj K-145/04 u trajanju od deset mjeseci, jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine izrečena po prvostupanjskom sudu nije preblaga, već će se ovom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 50. KZ.

Slijedom iznesenog, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je temeljem čl. 390. i čl. 387. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. travnja 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Erika Kocijančić, v.r.