Rev-982/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 982/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz Z., zastupan po odvjetniku I. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženog D. S. iz Č., kojeg zastupa J. K., odvjetnik iz Z., radi vraćanja zajma, te u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz Č., protiv tuženika S. K. iz Z., radi utvrđenja ništavosti pravnog posla, rješavajući reviziju tuženika-protutužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijsjkog suda u Bjelovaru od 8. prosinca 1998. godine, br. Gž 1520/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čazmi od 21. travnja 1998. godine, br. P 205/96, u sjednici održanoj 9. siječnja 2002. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je suđeno:

"Tuženi D.S. iz Č., dužan je platiti tužitelju iznos od 580.174 ATS u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke na dan isplate sa kamatom koju Zagrebačka banka isplaćuje na devizne štedne uloge po viđenju i to od 25. rujna 1994. godine do isplate, kao i nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 32.336,00 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Odbija se protutužbeni zahtjev:

Utvrđuje se da je ništav pravni posao sklopljen između S.K. iz Graza, a stvarno iz Z. i D.S. iz Č., – ugovor o zajmu temeljem kojeg je izdana zadužnica od 14. rujna 1994. godine u Grazu, Austrija, na iznos od 580.174 ATS te da isti ne proizvode nikakve pravne učinke."

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik-protutužitelj pravovremeno je izjavio reviziju pozivom na revizijski razlog: bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Predložio je da obje nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se obveže tuženika da mu isplati određenu novčanu svotu prema Zadužnici od 14. rujna 1994. godine, te zahtjev protutužitelja na utvrđenje da je ništav pravni posao temeljem kojeg je izdana zadužnica 14. rujna 1994. godine.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. ZPP.

U postupku je, u bitnom, utvrđeno, da su stranke, koje su bile u višegodišnjim poslovnim odnosima, dana 14. rujna 1994. godine sačinile Zadužnicu, u potpisu ovjerenu kod Javnog bilježnika u Grazu, kojom se tuženik, na ime dugovanja proizašlog iz poslovnog odnosa (neisporuka plaćenih automobila) obvezao tužitelju isplatiti svotu od 580.174 ATS u roku od 10 dana.

Temeljem izloženih utvrđenja nižestupanjski sudovi su prihvatili kao osnovan tužbeni zahtjev, a odbili kao neosnovan protutužbeni zahtjev.

I prema prosudbi ovog revizijskog suda, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo, kada su kraj izloženih činjeničnih utvrđenja, prihvatili osnovanim tužbeni zahtjev (čl. 262. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO), a odbili protutužbeni zahtjev.

Zadužnica koju su stranke zaključile 14. rujna 1994. godine, ima, u biti, značaj priznanja duga nastalog iz određenog poslovnog odnosa. A da su stranke bile u određenom poslovnom odnosu proizlazi i iz samih iskaza stranaka.

U postupku nisu utvrđene okolnosti koje bi opravdavale tvrdnju revidenta da je pravni posao, kojeg su stranke dana 14. rujna 1994. godine zaključili u obliku zadužnice ništav i kao takav da ne proizvodi pravne učinke.

Neutemeljena je tvrdnja revidenta da Zadužnica nije potpisana od strane javnog bilježnika, te da su sudovi u konkretnom slučaju odlučili izvan granica tužbenih zahtjeva, jer iz isprava priloženih spisu proizlazi da je javni bilježnik potpisao spornu zadužnicu, a da su sudovi odlučili u granicama postavljenog tužbenog i protutužbenog zahtjeva.

Iz izloženog slijedi da se revizija ne pokazuje osnovanom, pa je istu valjalo odbiti i presuditi kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 9. siječnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.