I Kr-205/1994 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-205/1994

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Mikor Milivoja kao članova vijeća i sudskog savjetnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv os. M.D. zbog krivičnog djela iz čl. 127. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom uz prijedlog Županijskog suda u Zagrebu od 23. ipnja 1994. K-111/93 Kv-153/94, u sjednci održanoj 18. kolovoza 1994.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se zahtjev os. M.D. za izvanredno ublažavanje kazne, preinačuje se u odluci o kazni pravomoćna presuda, što je čine presdua Okružnog suda u Zagrebu od 30. lipnja 1993. K-111/93, i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. siječnja 1994. Kž- 865/93, te se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je M.D. osuđen zbog krivičnog djela iz čl. 127. st. 1. KZRH, u svezi sa čl. 17. i 22. OKZRH, uz primjenu čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 3. OKZRH

IZVANREDNO UBLAŽAVA

na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom, što je čine presuda Okružnog suda u Zagrebu od 30. lipnja 1993. K-111/93, i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. siječnja 1994. Kr- 865/93, M.D. je zbog krivičnog djela iz čl. 127. st. 1. KZRH, u svezi sa čl. 17. i 22. OKZRH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Prema podacima u spisima krivičnog predmeta osuđenik nije nastupio na izdržavanje kazne zatvora.

đeni je po branitelju B.S., odvjetniku iz Z., podnio 10. Po pravomoćnosti presude osu

svibnja 1994. zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne i predložio da se kazna izvanredno ublaži (čl. 400. st. 1. ZKP).

Sud prvoga stupnja predložio je da se zahtjev osuđenika odbije, a takav je i prijedlog državnog odvjetnika.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je 7. srpnja 1994. Ktr-401/94 pismeno predložio da se zahtjev osuđenika prihvati (čl. 401. st. 5. ZKP).

Zahtjev je osnovan.

Osuđenik u zahtjevu ističe kao nove činjenice da mu se pogoršalo zdravlje,što potkrjepljuje svjedožbom Klinike za traumatologiju Zagreb i otpusnicom (list 287 i 288), da je učestvovao u domovinskom ratu, što potkrjepljuje uvjerenjem Ministarstva obrane Republike

Hrvatske

(list

289),

da su materijalne prilike njegove porodice pogoršane, što potkrjepljuje evidencijskim listom Zavoda za zapošljavanje - Podružnica Zagreb (list 290), kao i da bi se mogao zaposliti ako ne bude pozvan na izdržavanje kazne zatvora, što potkrjepljuje potvrdom firme M. d.o.o. Z. (list 291). Dio gornjih navoda potkrjepljeno je i izvještajem socijalnog radnika Centra za socijalni rad, Podružnice Pešćenica, Republičkog fonda socijalne zaštite (list 297).

Ovaj Vrhovni sud, zbog toga što su navodi zahtjeva o postojanju novih okolnosti potkrjepljeni odgovarajućim dokazima, smatra da u zahtjevu navedne činjenice i okolnosti postoje i to da je osuđenik po nepoznatoj osobi ranjen iz vatrenog oružja i liječio se od 28. ožujka do 2. travnja 1994. (dijagnoza: vulnera sclopetaria cruris dex. par. aprox.), da je bio učesnik domovinskog rata od 12. listopada 1991. do 15. travnja 1992., da je nezaposlen, prijavljen na burzi rada, ali povremeno zarađuje ispomaganjem u privatnoj autolimarskoj radionici i pridonosi uzdržavanju djeteta, te da ima ponudu da se zaposli.

Od navedenih okolnosti ona okolnost koja se odnosi na zadobivanje tjelesne ozljede po ocjeni ovog Vrhovnog suda nema takav značaj da bi ona očito dovela do blaže osude da je postojala i da je sud za nju znao u vrijeme izricanja pravomoćne presude, dok je okolnost koja se odnosi na loše materijalno stanje, nezaposlenost osuđenika i obavezu uzdržavanja djeteta postojala već prilikom izricanja te presude, sud je za nju znao i uzeo je u obzir prilikom izricanja kazne.

Naprotiv, za okolnost da je osuđeni bio učesnik domovinskog rata kroz vrijeme od oko šest mjeseci sud prilikom izricanja pravomoćne presude nije znao i ta okolnost nije uzeta u obzir pri izricanju krivične sankcije. Po ocjeni ovog Vrhovnog suda radi se o takvoj okolnosti koja bi tada očito utjecala da se izrekne blaža osuda.

Slijedom navedenih razloga ispunjeni su uvjeti iz čl. 399. ZKP za izvanredno ublažavanje kazne, pa je valjalo odlučiti kao u izreci (čl. 401. st. 6. ZKP).

U Zagrebu, 18. kolovoza 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Gudelj Milan, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica

Klepac)