Gž-1613/2018-2 · Županijski sud u Varaždinu

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1613/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Rep kao predsjednice vijeća, Miloša Lojena kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Veljka Kučekovića kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja V. S., OIB:…, iz Z., N. V. 57a, zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Z. banke d.d., OIB:…, iz Z., T. bana J. J. 10, zastupanog po O. društvu P. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7704/15-25 od 26. lipnja 2018. godine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2019.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7704/15-25 od 26. lipnja 2018. godine.

Obrazloženje

Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

„I Utvrđuje se da je ništetna odredba iz članka 2. Ugovora o kreditu broj: 3206956424/06 solemniziranog pod posl.br. OU-579/2006 i sklopljenog dana 03.07.2006. godine između tužitelja i tuženika u dijelu odredbe o jednostranoj promjenjivosti kamatne stope koja glasi:

"koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. banke d.d." Utvrđuje se da je ništetna odredba iz članka 7. Ugovora o kreditu broj: 3206956424/06 solemniziranog pod posl.br. OU-579/2006 i sklopljenog dana 03.07.2006. godine između tužitelja i tuženika u dijelu odredbe koja glasi:

"Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora." II Nalaže se tuženiku Z. banci d.d., T. bana J. J. 10, OIB:… da u roku od petnaest dana plati tužitelju V. S. iz Z., N. V. 57a, OIB: … iznos od 7.360,53 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:

57.95 CHF tekućom od 15.11.2007.

57.95 CHF tekućom od 15.12.2007.

57.95 CHF tekućom od 15.01.2008.

57.95 CHF tekućom od 15.02.2008.

110,02 CHF tekućom od 15.03.2008.

110,02 CHF tekućom od 15.04.2008.

110,02 CHF tekućom od 15.05.2008.

110,02 CHF tekućom od 15.06.2008.

110,02 CHF tekućom od 15.07.2008.

110,02 CHF tekućom od 15.08.2008.

110,02 CHF tekućom od 15.09.2008.

110,02 CHF tekućom od 15.10.2008.

110,02 CHF tekućom od 15.11.2008.

110,02 CHF tekućom od 15.12.2008.

110,02 CHF tekućom od 15.01.2009.

110,02 CHF tekućom od 15.02.2009.

110,02 CHF tekućom od 15.03.2009.

110,02 CHF tekućom od 15.04.2009.

110,02 CHF tekućom od 15.05.2009.

110,02 CHF tekućom od 15.06.2009.

110,02 CHF tekućom od 15.07.2009.

149,02 CHF tekućom od 15.08.2009.

149,02 CHF tekućom od 15.09.2009.

149,02 CHF tekućom od 15.10.2009.

149,02 CHF tekućom od 15.11.2009.

149,02 CHF tekućom od 15.12.2009.

149,02 CHF tekućom od 15.01.2010.

149,02 CHF tekućom od 15.02.2010.

149,02 CHF tekućom od 15.03.2010.

149,02 CHF tekućom od 15.04.2010.

149,02 CHF tekućom od 15.05.2010.

130,09 CHF tekućom od 15.06.2010.

130,09 CHF tekućom od 15.07.2010.

130,09 CHF tekućom od 15.08.2010.

130,09 CHF tekućom od 15.09.2010.

130,09 CHF tekućom od 15.10.2010.

130,09 CHF tekućom od 15.11.2010.

89,32 CHF tekućom od 15.12.2010.

89,32 CHF tekućom od 15.01.2011.

89,32 CHF tekućom od 15.02.2011.

89,32 CHF tekućom od 15.03.2011.

89,32 CHF tekućom od 15.04.2011.

89,32 CHF tekućom od 15.05.2011.

89,32 CHF tekućom od 15.06.2011.

89,32 CHF tekućom od 15.07.2011.

71,56 CHF tekućom od 15.08.2011.

71,56 CHF tekućom od 15.09.2011.

71,56 CHF tekućom od 15.10.2011.

71,56 CHF tekućom od 15.11.2011.

71,56 CHF tekućom od 15.12.2011.

71,56 CHF tekućom od 15.01.2012.

71,56 CHF tekućom od 15.02.2012.

71,56 CHF tekućom od 15.03.2012.

71,56 CHF tekućom od 15.04.2012.

71,56 CHF tekućom od 15.05.2012.

71,56 CHF tekućom od 15.06.2012.

71,56 CHF tekućom od 15.07.2012.

71,56 CHF tekućom od 15.08.2012.

71,56 CHF tekućom od 15.09.2012.

71,56 CHF tekućom od 15.10.2012.

71,56 CHF tekućom od 15.11.2012.

71,56 CHF tekućom od 15.12.2012.

71,56 CHF tekućom od 15.01.2013.

71,56 CHF tekućom od 15.02.2013.

71,56 CHF tekućom od 15.03.2013.

71,56 CHF tekućom od 15.04.2013.

71,56 CHF tekućom od 15.05.2013.

71,56 CHF tekućom od 15.06.2013.

71,56 CHF tekućom od 15.07.2013.

71,56 CHF tekućom od 15.08.2013.

71,56 CHF tekućom od 15.09.2013.

71,56 CHF tekućom od 15.10.2013.

71,56 CHF tekućom od 15.11.2013.

71,56 CHF tekućom od 15.12.2013.

71,56 CHF tekućom od 15.01.2014.

10,30 CHF tekućom od 15.02.2014.

10,30 CHF tekućom od 15.03.2014.

10,30 CHF tekućom od 15.04.2014.

10,30 CHF tekućom od 15.05.2014.

10,30 CHF tekućom od 15.06.2014.

10,30 CHF tekućom od 15.07.2014.

10,30 CHF tekućom od 15.08.2014.

10,30 CHF tekućom od 15.09.2014.

10,30 CHF tekućom od 15.10.2014.

10,30 CHF tekućom od 15.11.2014.

10,30 CHF tekućom od 15.12.2014.

10,30 CHF tekućom od 15.01.2015.

pa do isplate, koja kamata se od dospijeća pa do 31.12.2007. računa po stopi iz čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima. III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.050,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 26. lipnja 2018. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.“

Protiv prvostupanjske presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik po punomoćniku odvjetniku iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH – dalje u tekstu: ZPP) i predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, a podredno predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

U ovom sporu prvostupanjski sud je nakon ocjene provedenih dokaza utvrdio slijedeće činjenice:

- da je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka te da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (banke tuženika) s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini od 4,50% godišnje,

- da je tijekom otplate kredita ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, o kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužitelja,

- da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03) te da se prema odredbi čl. 81. toga Zakona ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca,

- da odredba čl. 84. ZZP/03 nije dopuštala ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Ocjenjujući samu pravnu narav ugovora o kreditu, a u vezi sa prije utvrđenim činjenicama i to odredbu čl. 2. toga Ugovora (list 8 do 10 spisa predmeta) prvostupanjski sud je utvrdio da se radi o standardnom tekstu ugovora, koji sadrži odredbu prema kojoj je redovna kamata promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora pa da je ta odredba unatoč svojoj jasnoći i lakoj uočljivosti nerazumljiva i jedino je sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se nikakovi kriteriji o tome, već se promjena visine kamatne stope veže samo za odluku banke.

Da prema odredbi čl. 295. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 125/11 i 78/15 – dalje u tekstu: ZOO) opći uvjeti ugovora su odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva.

Prvostupanjski sud je izvršio uvid u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, kojom je odlučeno o kolektivnoj tužbi više tužitelja protiv više tuženika u kojima je jedan od sudionika bio i tuženik, a koja tužba je bila podignuta radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Iz utvrđenja te presude slijedi u bitnim odrednicama da je kamatna stopa koja je odredbama ugovora o kreditu ugovorena kao promjenjiva tijekom postojanja obveze a u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika (između ostalih i Z. banke d.d.) nepoštena, odnosno ta odredba uzrokuje suprotno načelu savjesnosti i poštenja značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a u parničnom postupku se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe po čl. 502.a. st. 1. ZPP-a i u tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

Kako se u ovom konkretnom sporu tužitelj poziva upravo na utvrđenja iz navedene presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine po kojoj je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava potrošača i ujedno korisnika kredita, to je nepotrebno posebno analizirati tvrdnje tuženika o promjeni kamatne stope, o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu uz okolnost da je prije navedeni sud takovu praksu u ugovoru o kreditu utvrdio ništetnom.

Prvostupanjski sud se poziva i na presudu Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu C-26/13 u pravcu da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, već da trebaju biti na transparentan način korisniku kredita (ovdje tužitelju) objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje te i utvrđenja financijskog vještaka D. H., a u odnosu na visinu preplate kamate po spornom ugovoru o kreditu te je nakon toga i zaključena glavna rasprava te donesena pobijana presuda.

U svojoj žalbi tuženik ne navodi da iznosi razloge u okviru pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, no međutim iako ih formalno ne spominje, vidljivo je da je prigovarao pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, no međutim ovaj sud je utvrdio da su sve činjenice bitne za donošenje sudske odluke pravilno utvrđene nakon pravilne ocjene dokaza. Tuženik osporava prvostupanjsku presudu u pravcu da ukazuje na prije citiranu bitnu povredu koja se sastoji prije svega u tome da sud nije obrazložio zašto smatra da je ništetan dio odredbe po kojoj je „kamata promjenjiva“. No, međutim i ovaj drugostupanjski sud a vezano za navode obrazloženja ove drugostupanjske odluke, a i iscrpnog obrazloženja prvostupanjske presude, zauzima pravno stajalište koje je jednako onom prvostupanjskog suda, a obrazloženje istoga je jasno, neproturječno i slijedi pravilnu ocjenu provedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a. Daljnji žalbeni razlog u okviru bitne povrede parničnog postupka sastoji se u tome da je presuda proturječna sama sebi i ispravama u spisu jer je sud dosudio iznose koji ne predstavljaju razliku kamate već razliku anuiteta.

Nije u pravu tuženik u žalbi iznoseći i ovakovu bitnu povredu. Po svojoj pravnoj naravi anuitet predstavlja novčano davanje u unaprijed određenim jednakim iznosima pa slijedeći naprijed navedena utvrđenja prvostupanjske presude tužitelj je morao imati određenu sigurnost i povjerenje sklapajući ugovor o kreditu s tuženikom o samoj prirodi, a posebno o visini obveze otplate kredita, dakle znati za sve parametre i kriterije radi svoje sigurnosti. Prema tome, prvostupanjski sud nije donošenjem presude naložio tuženiku - banci da u pojedinim mjesecima tužitelju vrati i iznose glavnice, već kako je to vidljivo i iz obrazloženja prvostupanjskog suda, a i iz opravdano prihvaćenog nalaza financijskog vještaka, radi se o obračunu više obračunatih i uplaćenih kamata do dana 1. siječnja 2014. godine. Financijskim vještačenjem i očitovanjem vještaka D. H. upravo je utvrđeno da razlika obračunatih i uplaćenih kamata nema utjecaja na visinu ugovorenog i uplaćenog anuiteta jer je anuitet uvijek u istom iznosu, a mijenja se otplatna rata i kamata (očitovanje financijskog vještaka list 179 spisa predmeta). Zbog toga tuženik nije oštećen za iznose glavnice, kako neosnovano tvrdi u žalbi, a niti bi bila počinjena navedena bitna povreda, već je naprotiv tužitelj oštećen protupravnim postupanjem tuženika za preplaćenu kamatu.

Zbog toga u žalbi tuženik dijelove nalaza financijskog vještaka izdvaja izvan konteksta cijelog spora i cijelog vještačenja. Na ovaj način i u žalbi tuženik želi prikazati, kao što i u samom sporu, da nije na opisani način prezentiranjem nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu iz čl. 2. tužitelja oštetio sklapanjem ugovora znajući za tu okolnost, već naprotiv da je povećanje kamatne stope kod otplate kredita u anuitetima obveza korisnika kredita, dužnika, ovdje tužitelja, u skladu sa ugovorom i zakonom.

Pobijajući pravilnost primjene materijalnog prava tuženik prigovara i zaključku prvostupanjskog suda o prigovoru zastare jer da kolektivna tužba koja je prije komentirana ne prekida zastarne rokove za tražbine pojedinačnih potrošača, a da tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka te da do konkretne tužbe u ovom parničnom postupku nije postojala nikakova radnja tužitelja usmjerena na ostvarenje njegovih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Zbog toga da je u ovom sporu pogrešno protumačena navedena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, jer da se tom presudom štite potrošači kao društvena grupa, a da se odluke iz tih presuda povodom kolektivnih tužbi ne odnose na konkretan ugovor i konkretnog tužitelja već je svaki tužitelj ovlašten pokrenuti poseban postupak ako su njegova subjektivna prava povrijeđena protupravnim ponašanjem trgovca.

No, međutim, pravilno je prvostupanjski sud s tim u vezi u detaljnom obrazloženju naveo da je prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a to je 13. lipnja 2014. godine. Kada je tužba podnesena 10. prosinca 2015. godine podnesena je, dakle, u svakom slučaju unutar zastarnog roka. Konačno, prvostupanjski sud je pravilno na pojedine iznose glavnice dosudio i plaćanje zatezne kamate upravo od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata jer se tuženik kao ugovorna strana prilikom promjene kamatnih stopa morao rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja, što nije.

Ostale navode žalbe tuženika ovaj drugostupanjski sud nije posebno ispitivao budući su nebitni za ocjenu pravilnosti i zakonitosti prvostupanjske presude.

Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i donesena u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/114, 118/14 i 107/15), a u skladu s vrijednosti predmeta spora i ta odluka je obrazložena i po vrsti i visini troškova, a tuženik u žalbu posebno niti nije pobijao ovu odluku.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da ista nije opterećena daljnjim bitnim povredama parničnog postupka, odnosno pogrešnom primjenom materijalnog prava.

Ova odluka temelji se na čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Koprivnica, 19. veljače 2019.

Predsjednica vijeća

Vesna Rep v. r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik