Rev-1592/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1592/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Gordane Gasparini, Miroslave Vekić i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.K. iz S.B., koga zastupa M.B., odvjetnik iz S. B., protiv tuženika Medicinskog centra S. B., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Županijskog suda u Požegi od 9. veljače 1994.g. br. Gž 655/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sl. Brodu od 3. lipnja 1993.g. br. P 507/92-16, u sjednici održanoj dana 21. lipnja 1994.g.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Požegi od 9. veljače 1994.g. br. Gž 655/93-2 i presuda Općinskog suda u Sl. Brodu od 3. lipnja 1993.g. br. P 507/92-16, i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za poništenje odluke ravnatelja tuženika o prestanku radnog odnosa tužitelja i vraćanje na posao, te isplate neisplaćenih obroka plaće.

Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju u kojoj navodi da je izjavljuje zbog pogrešne primjene materijalnog prava koja proizlazi iz pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok iz sadržaja revizije proizlazi da presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženik je odgovorio na reviziju poričući njezine navode i predloživši da ona kao neosnovana bude odbijena.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija je osnovana.

Tužitelj u ovoj parnici pobija zakonitost rješenja tuženika kojim je njemu prestao radni odnos bez njegove suglasnosti po odredbi čl. 75. st. 2. toč. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa zbog neopravdanog izostanka s posla pet radnih dana uzastopce.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj izostao s posla neprekidno od 11. do 15. veljače 1992.g., time da je došao na posao tek u ponedjeljak 17. veljače, a svoj izostanak da nije opravdao. U razlozima svoje presude sud prvog stupnja je naveo da dozvoljava mogućnost da je tužitelj u intervalu od navedenih pet dana povremeno mogao navraćati radi dogovora i obavljanja sindikalnih poslova u vezi Sindikata medicinskih sestara i tehničara. Međutim, navodi dalje da je tužitelj vjerojatno navratio a da nije bio na poslu toga dana, jer ispitani svjedoci o tim činjenicama su naveli da su kontaktirali s tužiteljem sat ili dva, a nemaju znanja gdje je tužitelj proveo ostalo vrijeme.

Ovaj sud nalazi da su takvi razlozi suda prvoga stupnja međusobno proturječni glede odlučne činjenice da je tužitelj izostao s posla uzastopce pet radnih dana čime je došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene u čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku - ZPP, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske.

Sud drugog stupnja nije sanirao navedenu povredu već je navedene razloge suda prvoga stupnja prihvatio kao valjane.

Tužitelj u cijelom dosadašnjem postupku je tvrdio, a to ponavlja i u reviziji, da njegov posao nije vezan isključivo za jedno mjesto rada već da se obavlja na više lokacija unutar tuženika, a onda je obavljao i poslove vezane za sindikat, što proizlazi i iz iskaza ispitanih svjedoka.

O toj odlučnoj činjenici presude sudova nižega stupnja nemaju razloge ukoliko se odnosi na prisutnost tužitelja na poslu, spomenutog radnog dana za koji sud prvog stupnja dozvoljava mogućnost da je tužitelj bio prisutan kod tuženika. Stoga je i time učinjena prije navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

Pored toga tužitelj je u tužbi i u tijeku cijelog dosadašnjeg postupka tvrdio da je izostao s posla iz opravdanih razloga, jer je navedenih dana bio u apstinencijskoj krizi zbog ovisnosti od opojnih sredstava zbog koje mu se zdravstveno stanje pogoršalo.

Na tu činjenicu sud prvog stupnja je proveo vještačenje, pa je vještak neuropsihijatar na temelju medicinske dokumentacije dao mišljenje da tužitelj boluje od bolesti ovisnosti o opijatima. Unatrag više od 15 godina da uzima povremena češće i stalno sredstvo ovisnosti što je dovelo do duševne i tjelesne ovisnosti o njima. Karakteristika da je te bolesti stalno uzimanje sredstava ovisnosti uz postupno povećanje doze. Duševno i tjelesno stanje da je vrlo teško kada razina tih sredstava padne ispod određene koncentracije (a ona se stalno povećava). Tada da bolesnici imaju teške simptome apstinencije koji nekada mogu dovesti do smrtnog ishoda. U takvim stanjima ovisnici ne prezaju ni pred čime, pa ni pred zakonskim normama.

Dalje vještak navodi da je tužitelj na razne načine rješavao probleme apstinencije od ponovne nabave i uzimanja ovisnosti do mukotrpnih samostalnih preboljevanja apstinencije, u čemu je više puta i uspijevao. 11. veljače 1992.g. da se ponovno našao u takvom stanju kada mu je od liječnika ordinarijusa preporučena hospitalizacija, a to znači da je stanje bilo vrlo teško. On da ne prihvaća tu preporuku, nego ponovno sam započinje liječiti svoj apstinencijski sindrom, što mu i uspijeva, jer navodi da odtada nije uzimao sredstva ovisnosti. Kada je vještak pregledao pacijenta, po navodima vještaka, nije mogao ustanoviti da on uzima ta sredstva. Vještak je dao mišljenje da je u vrijeme pregleda tužitelj bio u apstinenciji.

Vještak je dalje zaključio da tužiteljevo zdravstveno stanje pred i u vrijeme izostanka s posla je bilo pogoršano tj. da se nalazio u apstinencijskoj krizi koju je samostalno prebolio. Dalje je dao mišljenje da je u vrijeme apstinencija tužitelj radno sposoban i odgovoran za svoje postupke, dok u recidivi bolesti to nije, što ovisi o težini tadašnjeg stanja.

Sud prvog stupnja nije u razlozima svoje presude naveo zašto nije prihvatio mišljenje vještaka koje bi dopuštalo zaključak da je tužitelj izostao s posla zbog opravdanih razloga (čl. 8. ZPP).

Kako sud drugog stupnja nije sanirao taj nedostatak došlo je također do bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene u čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP,i pred tim sudom jer je neprimjenjivanje upravo spomenutog zakonskog propisa moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

Iz tih razloga je revizija tužitelja osnovana, pa ju je kao takvu trebalo prihvatiti, ukinuti presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 394. st. 1. ZPP).

U ponovljenom postupku taj sud će, nakon što ukloni spomenute nedostatke, o tužbenom zahtjevu donijeti novu presudu.

U Zagrebu, 21. lipnja 1994.g.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.