Rev-1436/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1436/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vladimira Drakulića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Ilije Čuljata, Radomire Felicijan-Maoduš i Gordane Gasparini kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice H. M., koju zastupa B. D., odvjetnik u R., protiv tužene Osiguravajuće organizacije C. radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci br. Gž-807/92 od 25. studenog 1992. godine, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-2543/91 od 12. veljače 1992. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 24. kolovoza 1994. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostupanjskom presudom Okružnog suda u Rijeci br. Gž-807/92 od 25. studenog 1992. godine djelomično je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-2543/91 od 12. veljače 1992. godine na način da je pored dosuđenog iznosa od 651.081 HRD tužiteljici dosuđen i daljnji iznos od 100.000 HRD sa zakonskom zateznom kamatom od 12. veljače 1992. godine do isplate.

Protiv pravomoćne presude donesene u drugom stupnju tužiteljica je pravovremeno izjavila reviziju (odredba čl. 382. st. 1. preuzetog Zakona o parničnom postupku) i to, jedino, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže, da se obje nižestupanjske presude preinače i tužbenom zahtjevu udovolji.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud - u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku - dostavio protivnoj stranci i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske nadležnom za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, međutim, protivna stranka nije odgovorila na reviziju, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Iako je revizija u ovom predmetu izjavljena jedino zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ipak je neophodno ukazati na nedvojbenu okolnost da u postupku nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku. Naime, jedino na tu bitnu povredu, a kako to proizlazi iz odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Pobijana je odluka zakonito donesena.

Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliske osobe te za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja a osobito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete, a i kad nje nema.

Pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete te o visini njezine naknade sud će voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom (odredba čl. 200. preuzetog Zakona o obveznim odnosima). Citirana je odredba pravilno primijenjena. Naime, drugostupanjski je sud, u cjelini i pravilno, vrednovao sve potrebne elemente koji utječu na odmjeravanje visina pravičnih naknada za sve sporne vidove nematerijalne štete, visina utvrđenih naknada u skladu je i sa uobičajenim kriterijima sudske prakse za jednake odnosno slične slučajeve, a u svakom pogledu kada se ima u vidu (prema odredbi čl. 189. st. 2. Zakona o obveznim odnosima) vrijeme donošenja sudske odluke.

Stoga ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno, svakako ne u odnosu na revidenta.

Valjalo je stoga, pozivajući se na odredbu čl. 393. Zakona o parničnom postupku, izjavljenu reviziju odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 24. kolovoza 1994.

Predsjednik vijeća:

Vladimir Drakulić v.r.