Rev-531/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 531/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z.B. iz Đ., … , sada na privremenom radu u Švicarskoj na adresi … L., kojega zastupa punomoćnik J.M., odvjetnik u O., protiv tuženice Z.B. iz Đ., … , sada na privremenom radu u Švicarskoj,

… L., koju zastupa punomoćnik M.P., odvjetnik u Đ., radi povjeravanja djece na čuvanje i odgoj, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 10. studenog 1994. godine posl. br. Gž-2180/94, kojom je odbijena žalba tužitelja i u pobijanom dijelu potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu od 19. rujna 1994. godine posl. br. P-303/94, u sjednici održanoj dana 21. ožujka 1995. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja Z.B. odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Predmet se vraća Općinskom sudu u Đakovu radi donošenja odluke o uzdržavanju malodobne djece stranaka.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Đakovu od 19. listopada 1994. godine posl. br. P-303/94 suđeno je:

"Razvodi se brak kojeg su zaključili 29. travnja 1989. g. u Đakovu:

Z.B. rođen 25. rujna 1963. g. u Đ., sin B.F. i M. r. S., i

Z.B. r. L., rođena 30. listopada 1965. g. u Đ., kćer L.J. i S. r. M.,

na temelju članka 56. Zakona o braku i porodičnim odnosima, u vezi s člankom 54. istog Zakona, tj. na temelju zajedničkog prijedloga za razvod braka.

Zajednička djeca stranaka mlt. M.K. rođena 01. kolovoza 1989. g. i mlt. I.T. rođen 02. veljače 1991. g., povjeravaju se na čuvanje i odgoj tuženoj.

Održavanje osobnih odnosa tužitelja s djecom određuje se u smislu da isti može provesti s djecom svaki drugi vikend u mjesecu od petka poslije podne do nedjelje poslije podne i petnaest dana za vrijeme školskih praznika."

Presudom Županijskog suda u Osijeku od 10. studenog 1994. godine posl. br. Gž-2180/94 odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i u dijelu u kojem je odlučeno o povjeravanju djece na čuvanje i odgoj tuženici prvostupanjska je presuda potvrđena.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predložio da sud reviziju prihvati, ukine pobijane presude glede odluke o povjeravanju djece na čuvanje i odgoj tuženici i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak ali drugom vijeću ili da na temelju stanja u spisu pobijane presude preinači tako da zajedničku mldb. djecu stranaka povjere na čuvanje i odgoj tužitelju.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužitelja sud prvog stupnja dostavio je primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91 i 91/92 - dalje: ZPP) na odgovor tuženici i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetništvu.

U odgovoru na izjavljenu reviziju tužitelja tuženica i punomoćnik tuženice su pobijali osnovanost navoda revizije i predložili da sud reviziju odbije kao neosnovanu.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, primjenom čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti. Također ne postoji ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP jer suprotno navodima revizije pobijane presude nemaju nedostataka zbog kojih se u pobijanom dijelu ne bi mogle ispitati njihova pravilnost i zakonitost. Isto tako pobijane presude, po ocjeni ovoga suda, sadrže jasne i određene razloge o svim pravno odlučnim činjenicama i nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja provedenih dokaza ni između razloga presude i njene izreke. Odbijanje dokaznog prijedloga da se provede vještačenje po vještaku neuropsihijatru (list 5 presude suda prvog stupnja) obrazloženo je pravno valjanim razlozima koji nisu dovedeni u sumnju navodima u reviziji.

Neosnovana je tvrdnja revidenta da bi u pobijanom dijelu sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka već samom činjenicom da nije odlučio o obvezi roditelja da uzdržavaju mldb. djecu. Prema odredbi čl. 342. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br. 51/89 - dalje: ZBPO) sud će donijeti odluku o uzdržavanju zajedničke malodobne djece i punoljetne djece koja su nesposobna za rad (čl. 238. st. 2. ZBPO), kad u bračnom sporu donese presudu kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se brak poništava ili se brak razvodi s tim da u smislu st. 2. navedene odredbe sud može, kad je to potrebno donijeti odluku o uzdržavanju zajedničke djece i kad u bračnim sporovima donese drugačiju presudu.

U ovoj pravnoj stvari tužitelj osnovano tvrdi da sud prvog stupnja nije postupio po odredbi čl. 342. ZBPO međutim taj propust suda ne predstavlja ostvarenje bitne povrede u odnosu na odluku o povjeravanju djece na čuvanje i odgoj već ima za posljedicu vraćanje predmeta sudu prvog stupnja da naknadno po službenoj dužnosti (obzirom da takav tužbeni zahtjev nije u postupku postavljen) odluči o uzdržavanju djece.

Zbog navedenog revident neosnovano smatra da bi nedonošenje odluke o uzdržavanju zajedničke djece imalo utjecaja na pravilnost presude glede odluke o povjeravanju djece na čuvanje i odgoj.

Tužitelj je u žalbi predložio da "Županijski sud u Osijeku (u vijeću bez bivših đakovačkih sudaca) pobijanu presudu ukine u pobijanom dijelu glede odluke o povjeravanju djece te predmet ustupi delegacijom drugom općinskom sudu...". Iz navedenog prijedloga tužitelja može se zaključiti da je tužitelj zatražio delegaciju drugog općinskog suda ukoliko bi pobijana odluka suda prvog stupnja bila ukinuta a kako sud drugog stupnja nije uvažio žalbu tužitelja i ukinuo presudu suda prvog stupnja to nije bilo ni mjesta odlučivanju o prijedlogu za delegaciju drugog općinskog suda.

Iz navoda žalbe ne može se izvesti zaključak da bi žalitelj tražio izuzeće sudaca Županijskog suda u Osijeku ili pak delegaciju drugog županijskog suda.

Zbog navedenih se razloga, po ocjeni ovoga suda, nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Neosnovana je tvrdnja revidenta da je pobijana presuda zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava te da se zbog toga ostvario revizijski razlog propisan odredbom čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja ocijenio pravilnima utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

- da su stranke zaključile brak 29. travnja 1989. godine i da su u braku rođena zajednička mldb. djeca stranaka i to M.K. rođena 1. VIII. 1989. godine i I.T. rođen 2. II. 1991. godine,

- da je tužitelj po zanimanju profesor matematike i fizike ali da nije zaposlen u struci već da se nalazi na privremenom radu u Švicarskoj a od sredine kolovoza 1994. godine zajedno da živi s djecom u Đakovu u roditeljskoj kući,

- da je tužitelj odveo djecu iz Švicarske motiviran revanšizmom prema tuženici a zbog njenog ranijeg odlaska i odvođenja djece,

- da je tuženica diplomirala na arhitektnom fakultetu u Zagrebu,

- da radni u Projektnom birou u Lucernu kao tehnički crtač,

- da joj tužitelj onemogućava kontaktiranje s djecom i da tuženica izražava stvarnu želju i spremnost da preuzme potpunu brigu o djeci u Švicarskoj gdje namjerava ostati još neko vrijeme na radu i gdje osigurava sve potrebne uvjete za normalan život i razvoj djece,

- da je stručni tim Centra za socijalni rad Đ. na osnovu medicinske dokumentacije koje su stranke prezentirale te detaljnog razgovora sa strankama dao prijedloge i mišljenje da se zajednička djeca stranaka povjere na čuvanje i odgoj tuženici.

Pri tom valja navesti da revident u reviziji nastoji dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja nižih sudova gubeći pri tom iz vida da se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP) pa ovaj sud nije mogao ni ocijenjivati osnovanost tih navoda revizije.

Na takvo utvrđeno činjenično stanje niži su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su odlučili da se zajednička maloljetna djeca stranaka povjere na čuvanje i odgoj tuženici.

Prema odredbi čl. 337. ZBPO u postupku povjeravanja djece na čuvanje i odgoj sud nije vezan zahtjevima stranaka a prema odredbi čl. 338. istog zakona sud može odlučiti o povjeravanju djece na čuvanje i odgoj i prema sporazumima roditelja, ako smatra da taj sporazum odgovara interesima djece.

Dakle, u slučaju donošenja odluke o povjeravanju djece na čuvanje i odgoj sud je vezan jedino interesima djece i odluka o povjeravanju djece na čuvanje i odgoj djece mora biti takva da u najvećoj mogućoj mjeri štiti interese djece.

Niži su sudovi pravilno ocijenili, imajući u vidu godine života zajedničke djece stranaka te čvrstu i prirodnu emotivnu vezanost djece uz majku da je interes djece da se povjere na čuvanje i odgoj majci.

Pri tom valja navesti da revident nije uspio dovesti u sumnju takovu pravnu ocijenu nižih sudova ni pozivajući se na mišljenje doktora P. - neuropsihijatra citirajući dijelove njegovog nalaza jer je iz zaključka psihijatra doktora medicine M.P. proizlazi dva: "interes oba djeteta u dobi, 1/2 i 5 godina najbolje očuvan kod majke. Nepostoje razlozi - a osobito psihijatrijski razlozi, koji govore protiv gospođe B.. Uvjeren sam da će ona biti jako dobra mati djeci ....".

Zbog navedenih razloga ovaj sud prihvaća kao pravilnu ocijenu nižih sudova da je u interesu zajedničke djece stranaka da budu povjerena na čuvanje i odgoj tuženici kao majci a ne tužitelju kao ocu.

Kako se, dakle, u postupanju nižih sudova nije ostvario niti jedan od revizijskih razloga na koje sud pazi po službenoj dužnosti kao ni revizijski razlozi koje navodi revident u reviziji to je revizija tužitelja primijenom čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U nastavku postupka sud prvog stupnja će odlučiti o uzdržavanju zajedničke maloljetne djece stranaka primijenom čl. 342. st. 1. ZBPO, te se zbog toga u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

U Zagrebu, 21. ožujka 1995.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.