I Kž-911/1982 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-911/1982-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Funduk Uroša, kao predsjednika vijeća, te Radjenović Spasoja i Korač Ive, kao članova vijeća, i stručnog suradnika Ivošević-Turk Tatjane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. M. T., zbog krivičnog djela iz čl. 325. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi javnog tužioca podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 25. svibnja 1982. K-139/1981. u sjednici održanoj 7. prosinca 1983. u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske mr. Tatarac Slobodana, opt. M. T. i njegova branitelja, P. S., odvjetnika iz Z.,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba javnog tužioca, ukida se presuda suda prvog stepena i predmet vraća tome sudu na ponovno sudjenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom suda prvog stepena u odnosu na opt. M. T. stavljena je izvan snage pravomoćna presuda Vrhovnog suda Hrvatske od 17. prosinca 1980. I Kž-969/80-5, kojom je u odluci o kazni preinačena presuda Okružnog suda u Zagrebu, od 27. ožujka 1980. K-365/71-414. tako da je ovaj optuženik, kome je sudjeno u odsutnosti, osudjen zbog krivičnog djela primanja mita iz čl. 325. st. 1. KZ /djelo pod toč. 9 izreke osudjujućeg dijela prvostepene presude/ na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, te je u tom novom postupku, provedenom u njegovoj prisutnosti, optuženik oslobodjen optužbe da je činio krivično djelo primanja mita iz čl. 325. st. 1. KZ, jer to sada, prema toj novoj presudi, nije dokazano /čl. 350. toč. 3. ZKP/.

Protiv te presude podnio je žalbu javni tužilac zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP i zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja /čl. 366. ZKP/. Predložio je da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stepena na ponovno sudjenje.

Optuženik je podnio odgovor na žalbu javnog tužioca u kojem pobija tužiočeve žalbene navode i predlaže da se tužiočeva žalba odbije kao neosnovana.

Javni tužilac Hrvatske, vračajući spise, u smislu čl. 370. st. 2. ZKP, stavio je prijedlog da se uvaži tužiočeva žalba.

Na zahtjev optuženika u odgovoru na tužiočevu žalbu, o sjednici vijeća u kojoj je odlučivano o žalbi obaviješteni su uz javnog tužioca Hrvatske takodjer i optuženik i njegov braniteljem, te je sjednica održana u njihovoj prisutnosti, u skladu s čl. 371. ZKP.

Žalba je osnovana.

Krivični postupka u kojem je osoba osudjena u odsutnosti /čl. 300. ZKP/, a nastupila je mogućnost da joj se ponovno sudi u njezinoj prisutnosti, prema čl. 410. st. 1. ZKP, ponovit će se i izvan uvjeta predvidjenih u čl. 404. i 405. ZKP, ako osudjenik ili njegov branitelj podnese zahtjev za ponavljanje postupka u roku od jedne godine od dana kad je osudjenik saznao za presudu kojom je osudjen u odsutnosti, što znači samo to da takav osudjenik, ako je inače očuvan spomenuti subjektivni rok, da bi izazvao ponovno sudjenje u već pravomoćno završenom postupku ne treba dokazivati postojanje niti jedne od zakonskih osnova iz čl. 404. ZKP za ponavljanje krivičnog postupka. Ratio u propisivanju ovakve iznimke jest u tome da se osudjeniku omogući utjecanje na rezultat utvrdjivanja činjeničnog stanja, koje mu je sudjenjem u odsutnosti, bez obzira iz kojeg je razloga do toga došlo, bilo uskraćeno. No to ujedno znači, da ukoliko osudjenik tu priliku ne iskoristi tako da izmjenom ili dopunom svoje prijašnje obrane kao i svojom inicijativnom u ponovljenom postupku u pravcu izmjene ili dopune rezultata dokazivanja uspije dovesti u sumnju prijašnje pravomoćno utvrdjenje činjeničnog stanja, niti tako ponovljeni postupka kao niti svaki drugi redovni postupak ponavljanja pravomoćno završenog krivičnog postupka ne može dovesti do stavljanja izvan snage prijašnje presude. U protivnom, to bi vodilo, ako se činjenična osnova u ponovnom postupku ne bi ni najmanje izmijenila, u puko preocjenjivanje jednom već date ocjene istoga procesnog materijala, što bi bilo očito protivno institutu ponavljanja krivičnog postupka.

Iz prethodno izloženoga, prema shvaćanju ovog drugostepenog suda,slijedi da stavljanje izvan snage novom presudom prijašnje pravomoćne presude /bilo djelomično ili u cijelosti/, u smislu čl. 409. st. 3. ZKP, mora biti tako obrazloženo da se u novoj presudi jasno vidi što je to u ponovljenom postupku utvrdjeno kao novo tako da to novo opravdava izmjenu prijašnje pravomoćne odluke, pri čemu se pod novim činjenicama i novim dokazima ne mogu uzeti i takve činjenice i dokazi kojima se sud u prijašnjem postupku doduše nije koristio, odnosno nije se na njih u presudi uopće osvrnuo, iako su mu bile poznate u prvostepenom i žalbenom postupku. Ako obrazloženje nove presude, dakle, to ne sadrži, kakav je slučaj bas s pobijanom presudom, tada se ne može ispitati njena osnovanost i zakonitost u odnosu na prijašnju pravomoćnu presudu, pogotovo što se pri tom ne može poći od toga da bi isti sud u istoj stari i na osnovi istoga materijala donio dvije medjusobno različite odluke.

U pravu je, stoga, javni tužilac da je zbog takva nedostatka u obrazloženju pobijane presude ostvarena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP, zbog koje je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stepena na ponovno sudjenje /čl. 385. st. 1. ZKP/.

U ponovnom sudjenju, nakon što sud ispita prisutnog optuženika u skladu s odredbama čl. 317. ZKP, te nakon što provede dokazni postupak prema odredbama čl. 322. do 336. ZKP, pri čemu ovaj put treba postupak da dopuni i saslušanjem jednog od već prije saslušavanih vještaka kao i pregledom predmetnih ugovora, donijet će novu zakonitu presudu u čijem će obrazloženju iznijeti iz kojih je razloga i na temelju čega zaključio da prijašnju pravomoćnu presudu treba ostaviti na snazi odnosno da je djelomično ili u cijelosti treba staviti izvan snage.

U Zagrebu, 7. prosinca 1983.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivošević-Turk Tatjana, v.r.

Funduk Uroš, v.r.