IV Kž-107/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

B r oj: I V Kž 107/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv osum. S. S., zbog krivičnog djela iz čl. 212. i dr. KZH, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja S. S., podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 29. srpnja 1991. II Kv 475/91 (Kio 797/91), u sjednici održanoj 17. listopada 1991.,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba ošt. kao tužitelja S. S..

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem prvostepeni sud je u povodu neslaganja istražnog suca, odbio zahtjev za provodjenje istrage ošt. kao tužitelja S. S., protiv osum. S. S., zbog kriv. djela iz čl. 212. i 213. KZH.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu ošt. kao tužitelj S. S. (sa prilozima), predlažući da se predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, tj. da se postupi prema njegovom zahtjevu za provodjenje istrage.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim tvrdnjama oštećenika kao tužitelja, prvostepeni sud je, na temelju svih pribavljenih relevantnih dokaza i podataka ispravno zaključio da nema osnovane sumnje da bi S. S. učinio krivična djela za koja se tereti.

Naime, niti jedan relevantan dokaz ni podatak u spisu osim pukih, nepotkrijepljenih tvrdnji, ne ukazuje da bi na zapisnik pred Općinskim sudom u Krapini u predmetu 0-83/87 dana 3. travnja 1987. g. sucu H. S. bila predočena ikakva oporuka (o čemu je oštećenik kao tužitelj podnosio krivičnu prijavu protiv imenovanog suca zbog kriv. djela iz čl. 223. st. 1. KZH, koja je odbačena), niti koji bi bio točno sadržaj te oporuke.

IV Kž 107/1991-2

Presudom Općinskog suda u Krapini od 27. veljače 1990. br. P-589/87 potvrdjenom presudom Okružnog suda u Zagrebu od 3. srpnja 1990. br. Gž 4527/90 u cijelosti je odbijen zahtjev oštećenika kao tužitelja S. S. kojim je pobijao pravovaljanost oporuke pok. S. J. od 4. rujna 1976. g., a te su odluke potvrdjene i presudom Vrhovnog suda Hrvatske od 12. prosinca 1990. br. Rev 2172/90.

Kraj takvog stanja stvari irelevantni su žalbeni navodi oštećenika kao tužitelja glede postupanja sudskog tumača G. A. (kojoj se, prema dopisu Generalnog Konzulata SFRJ u S. pokojni obraćao radi prijevoda svoje izjave), a za tekst i potpis oporuke grafološkim vještačenjem u spisu P 589/87 nesporno utvrdjeno da je pisana i potpisana upravo od strane pok. S. J..

Osim toga, uzgred se spominje da tzv. vlastoručne oporuke uopće ne moraju imati svjedočanstvo u smislu neke potvrde državnog organa ili ovlaštene osobe, a u konkretnom slučaju je očigledno da se radilo samo o jednoj oporuci, u vezi koje je gradjanski postupak pravomoćno okončan.

Kako dakle osnovane sumnje na učin krivičnog djela nema, nema niti mjesta provodjenju istrage, pa je odlučeno kao u izreci, na temelju čl. 397. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 17. listopada 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v.r.

Horvatinović mr. Ružica, v.r.