Rev-145/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-145/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Mladena Žuvela, Vesne Milošević i Jakoba Miletića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja A. Z. iz K., koga zastupa K. B., odvjetnik iz B., protiv tužene K. A. iz K., radi priznanja prava vlasništva, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 23. kolovoza 1990. br. Gž-1876/90-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 20. lipnja 1990. br. P-531/90-5, u sjednici održanoj dana 5. lipnja 1991.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e :

Presudom Općinskog suda u Koprivnici od 20. lipnja 1990. br. VII P-531/90-5 presuđeno je:

"Utvrđuje se da je tužitelj A. Z. iz K., suvlasnik u 1/2 dijela nekretnina upisanih u z.k.ul.br. 8746 k.o. K. i to čk.br. 8234/3 dvorište u Š. sa 5 a i 91 m[2] i kuća u Š. sa 1 a i 62 m[2] koja se sastoji od tri sobe, dnevnog boravka, tri podruma, hodnika, tavana te garaže sa šupom za drva i to pravo korištenja i vlasništva na zgradi a tužena Kučić Anka iz Koprivnice, Starogradska 155/b, suvlasnik u drugoj 1/2 dijela dakle u 1/2 dijela, što je tužena dužna priznati te dozvoliti razvrgnuće suvlasničke zajednice prema Zakonu o izvršnom postupku, slijedom čega je tužena dužna tužitelju naknaditi trošak postupka u iznosu od 5.190,00 dinara sve u roku od 15 dana.

Presudom Okružnog suda u Bjelovaru od 23. kolovoza 1990. br. Gž-1876/90-2 odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv drugostepene presude tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje, u kojem će se pravilnom primjenom materijalnog prava potpuno utvrditi činjenično stanje i donijeti pravilna i zakonita presuda da je tuženica suvlasnik u 3/4 dijela nekretnina a tužitelj u 1/4 dijela uz naknadu parničnih troškova tuženici kao i revizijskog troška u iznosu od 1.600,00 dinara.

U odgovoru na reviziju tužene tužitelj je porekao navode revizije i predložio da se revizija odbije kao neosnovana a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.

Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi č. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer su u prvostepenom postupku utvrđene sve odlučne činjenice i okolnosti od kojih ovisi udio stranaka u zajedničkoj imovini (čl. 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima "Narodne novine" br. 27/78 i 45/89).

Pravilno je u ovom slučaju primijenjeno materijalno pravo, jer su nižestepeni sudovi prilikom određivanja koliki je bio doprinos tužene vodili računa ne samo o osobnom dohotku i doprinosu u radu tužene, već i o radu tužene u domaćinstvu, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i svakom drugom obliku rada.

Međutim, imajući u vidu činjenicu da je tužitelj imao veći osobni dohodak iz radnog odnosa u odnosu na primanja tužene i da je tužitelj organizirao poslove u vezi gradnje kuće, nabavu, građevinskog materijala i ostalog, a da je i sam ulagao svoj rad u gradnju, kao i da nije utvrđeno zbog čega bi doprinos tužene bio veći od doprinosa tužitelja, i da se tužitelju može prigovoriti lutanje, sklonost kartanju i pijančenju koji su nastupili poslije izgradnje kuće i pomoćnih objekata, jer od 1980. godine nisu vršena nikakva ulaganja sredstava u dovršenje kuće zbog poremećenih odnosa stranaka, i po ocjeni ovog revizijskog suda doprinos tužene u stjecanju predmetne imovine nije veći od utvrđenog.

Tužena nije u pravu kada želi prikazati da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno (da majka i braća tužene nisu nikada imali namjeru svoj rad i sredstva pokloniti tužitelju već samo tuženici i dr.), jer se revizija zbog tih razloga ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

Iz navedenih razloga reviziju je valjalo odbiti na temelju čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 5. lipnja 1991.

Predsjednik vijeća:

mr Hrvoje Momčinović, v.r.