Gž-2913/2019-2 · Županijski sud u Rijeci

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-2913/2019-2

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić-Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. S., zastupane po punomoćnici D. K., odvjetnici iz Š., protiv tuženice R. H., zastupane po Općinskog državnom odvjetništvu Građansko-upravni odjel u Š., radi utvrđenja i ispravka uknjižbe, rješavajući žalbu tuženice, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-588/2019 od 28. listopada 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 22. siječnja 2020. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženice R. H. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-588/2019 od 28. listopada 2019.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica dijela kč.br .... k.o. Č., koji dio je na skici mjesta očevida izrađenoj po vještaku mjerniku B. B., ing. geodezije od 23. ožujka 2018. godine označen slovima A-B-C-D-E-A, površine 3934 m2, u naravi maslinik u Č. V..

Protiv te presude žali se tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

U žalbi navodi da je presuda u cijelosti isključivo utemeljena na iskazima saslušanih svjedoka, te da samo njihovi iskazi, a kada se razmatraju u cjelini s drugim izvedenim dokazima ne mogu opravdati prihvaćanje tužbenog zahtjeva. Navodi da očevidom na terenu nisu pronađeni tragovi koji bi upućivali na posjed predmetne nekretnine u razdoblju od 1901. do 1941. godine odnosno utvrđene činjenice koje bi mogle cijeniti kao dokaz u prilog tvrdnji o dovršenoj dosjelosti do 6. travnja 1941. godine sukladno Općem građanskom zakoniku (dalje: OGZ). Slijedom navedenog, da je nejasno tko bi to od prednika tužiteljice stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću. Tuženica je mišljenja da dokazi izvedeni u postupku nisu dovoljni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari na način da se usvoji tužbeni zahtjev, budući da sud prihvaćanje istog temelji samo na općenitim i paušalnim iskazima saslušanih svjedoka u prilog kojim ne ide niti jedan od ostalih provedenih dokaza.

Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka tuženica u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. t.2., 4., 8. 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

Predmet spora u ovoj parnici je tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je stekla pravo vlasništva na dijelu kč.br.417/1 k.o. Č., koji dio prema skici vještaka mjernika B. B. od 23. ožujka 2018. godine označen je slovima A-B-C-D-E-A, površine 3934 m2, u naravi maslinik u Č. V..

Sud prvog stupnja utvrđuje da je revizijom katastra 1954. godine dio kč.br. ... k.o. Č. upisan u posjedovni list broj ... k.o. Č. kao posjed Š. S. pok. P., a zatim je upisana promjena 31/1978 oznake 2935/78, kada je na temelju ugovora o diobi dio kč.br. ... k.o. Č. brisan iz posjedovnog lista broj 206 k.o. Č., te dio kč.br. ... k.o. Č. upisan u posjedovni list broj 944 k.o. Č. površine 2608 m2 kao posjed M. S. pok. Š. iz Č. V.. Potom utvrđuje da je prema stanju zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine upisana tuženica.

Nadalje utvrđuje da je tužiteljica vlasništvo dijela predmetne nekretnine kč.br. ... k.o. Č., koji dio je identificiran tijekom očevida po vještaku mjerniku B. B., a čiji nalaz sud prvog stupnja prihvaća kao stručan i objektivan, stekla od svojih prednika. Iz iskaza svjedoka F. B., G. Š. i M. S. utvrđuje da je predmetna nekretnina oduvijek bila u posjedu obitelji S. i to pok. M. S., supruga tužiteljice, njegovog oca pok. Š. S. odnosno djeda pok. P. S.. Utvrđuje da su svjedoci mahom starije osobe i suglasno su opisali dio predmetne nekretnine, njezinu ograđenost i raniju ograđenost, guvno koje se nalazilo na predmetnoj nekretnini. Iz iskaza svjedoka M. B., neposrednog susjeda, čija nekretnina graniči sa nekretninom obitelji tužiteljice, utvrđuje da je poznavao i prednike tužiteljice, njezinog pok. supruga, pok. svekra Š., da je međašni kameni suhozid, koji dijeli predmetnu nekretninu od njegove nekretnine sagradio još djed tužiteljičinog supruga pok. P., sigurno u 19. stoljeću.

Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja smatra da su prednici tužiteljice – odnosno prednici njezinog supruga dosjelošću prema tada važećem pravnom pravilu iz paragrafa 1472. OGZ-a, a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbe Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91) i odredbi čl.159. st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, 81/15, 94/17– dalje: ZV) stekli pravo vlasništva dijela predmetne nekretnine kč.br. ... k.o. Č., pa stoga tužiteljica ima pravni interes da sudskom odluko utvrdi to svoje izvanknjižno stečeno pravo. Stoga udovoljava tužbenom zahtjevu.

Ovaj sud prihvaća kao pravilna činjenična utvrđenja suda prvog stupnja koja se temelje na pravilnoj ocjeni dokaza. Naime, svi provedeni dokazi upućuju na zaključak da je još prednik tužiteljice pok. Š. S. pok. P. stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine budući da je bio u nesmetanom posjedu u razdoblju od 20 godina do 1974. godine, s tim da je na tom dijelu držao stoku radi čega je nekretnina još za njegova života ograđena kamenim suhozidom. O tome da su prednici tužiteljice koristili predmetnu nekretninu govore i iskazi saslušanih svjedoka, budući da iz njihovih iskaza proizlazi da su poznavali pok. Š. S. i pok. M. S., da su predmetnu nekretninu koristili još P. S. i I. S., da je nekretnina korištena za ispašu u koju svrhu je ograđena kamenim suhozoidom, da se tamo nalazilo guvno, sjenica, nešto stabala badema i kostele.

U vezi s time pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da se obzirom na životnu dob mahom radi o starijim osobama, rođenim u razdoblju između 1937. i 1944. godine, s tim da se radi o mještanima Č. V. koji od rođenja žive u Č. V. i osim osobnih saznanja imaju i posredna saznanja iz pričanja svojih prednika o posjedu predmetne nekretnine od strane obitelji prednika tužiteljice. Pri tome niti jedan od svjedoka nije iskazao eventualno iz pričanja njihovih prednika da je postojala sumnja u postojanje posjeda prednika tužitelja.

U svakom slučaju, iz povijesti posjeda proizlazi da je revizijom katastra 1954. godine kao posjednik kč.br. ... upisan Š. S. pok. P., djed tužiteljičinog pok. supruga. U odnosu na tvrdnju tuženice da tužiteljica nije dokazala posjed do 6. travnja 1941. godine, valja odgovoriti da iz povijesnog vlasničkog lista koji prileži spisu proizlazi da je predmetna nekretnina upisana kao društveno vlasništvo 19. srpnja 1976. godine na temelju rješenja Skupštine Općine Š. od 4. travnja 1974. godine broj 06-8615/24-70, dakle, ne proizlazi da bi predmetna nekretnina bila društveno odnosno državno vlasništvo na dan 6. travnja 1941. godine. U provedenom postupku je utvrđeno da je u posjedu sporne nekretnine bio pok. Š. S. koji je rođen 1910. godine, umro je 1998. godine, pa je već on vlasništvo predmetne nekretnine stekao osnovom dosjelosti jer je do prijenosa nekretnine u društveno vlasništvo (1974. godine) po tada važećim propisima protekao 20-godišnji rok njegovog samostalnog posjedovanja.

Naime, prema pravnom pravilu iz paragrafa 1411. OGZ-a dopunjenom pravnim stajalištem tadašnjeg Saveznog Vrhovnog suda SFRJ, a koje se ovdje ima primijeniti pozivom na odredbe Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed pošten, a poštenost posjeda se presumira, stječe dosjelošću pravo vlasništva na nekretnini proteklom 20 godina njezinog neprekinutog posjedovanja. Stoga, a uzimajući da je svekar tužiteljice rođen 1910. godine, 20-godišnji rok njegovog samostalnog posjeda istekao je do 1974. godine.

Podredno sve kad bi se i radilo o državnoj imovini odnosno o nekretnini koja je na dan 6. travnja 1941. godine bila društvena odnosno državna imovina, i tada bi bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer je utvrđen 40-togodišnji pošteni posjed, ne računajući vrijeme Prvog svjetskog rata kroz koje vrijeme je nastupio zastoj dosjelosti.

U tom pravcu imajući u vidu iskaze saslušanih svjedoka da je još I. S. pradjed tužiteljičinog pokojnog supruga M. S. bio u posjedu prijepora, a potom P. S., djed tužiteljičinog pokojnog supruga M. M. S. i nakon njih Š. S., otac tužiteljičinog supruga, a koji je rođen 1910. godine, prihvatljive su tvrdnje tužiteljice da su njezini prednici u posjedu sporne nekretnine preko 100 odnosno 150 godina, odnosno da uživaju nekretninu 40 godina prije Drugog svjetskog rata ne računajući vrijeme Prvog svjetskog rata, odnosno od 1896. godine od kada bi se imao računati 40-to godišnji rok dosjelosti.

S obzirom na činjenicu da iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika A. G. iz V. broj O-1832/15 UPP/OS-97/15 od 16. lipnja 2015. iza pokojnog M. S. proizlazi da je njegova nasljednica na temelju zakona, ustupa i sporazuma A. S., dok iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj O-851/1998 od 13. travnja 1999. godine iza pok. Š. S. pok. P. da je njegov nasljednik sin M. S., u cijelosti proizlazi da je tužiteljica vlasništvo predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem.

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl.368. st.1. ZPP-a.

U Rijeci, 22. siječnja 2020.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan