Revr-182/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 182/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Ramušćaka, kao predsjednika vijeća, te Ljubice Munić, Gordane Gasparini, Ivke Zlokić i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. D. iz Z., kojega zastupa punomoćnica N. C., odvjetnica u Z. protiv tuženika Hrvatska radio televizija Zagreb, koju zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 7. rujna 2004. godine broj Gžr-2468/02 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. lipnja 2002. godine broj Pr-8248/01, u sjednici održanoj dana 9. kolovoza 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nije dopušten otkaz ugovora o radu tužitelju broj 33/99 od 5. svibnja 1999. godine kao ni odluka tuženika od 28. svibnja 1999. godine posl. br. 33/99 kojom je tuženik odbio zahtjev za zaštitu prava tužitelju pa slijedom navedenog radni odnos tužitelja s tuženikom temeljem ugovora o radu od 15. travnja 1996. godine nije prestao. Naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto referenta vanjsko- trgovačkih poslova I, u odjelu komercijalnih poslova, Odsjek uvoza i izvoza tuženika te da mu plati trošak postupka u iznosu od 3.300,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. lipnja 2002. godine do isplate.

Drugostupanjski sud je potvrdio presudu suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da revizijski sud pobijane presude preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da ukine pobijane nižestupanjske presude i vrati predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da ovaj sud odbije reviziju kao neosnovanu.

Revizija je neosnovana.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a, a koje odredbe se primjenjuju temeljem čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 117/03) jer je u ovom predmetu glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena prije stupanja na snagu tog Zakona.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a, jer je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja, a to su upravo navodi koji se odnose na rok od 15 dana u kojem je temeljem odredbe čl. 114. (ranije čl. 107.) Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 114/03, 137/04 pročišćeni tekst – dalje: ZR) potrebno donijeti odluku o izvanrednom otkazu.

Žalbeni sud nije vezan svojom ranijom ukidnom odlukom, pa ni u ovom predmetu drugostupanjski sud nije vezan svojim rješenjem od 2. listopada 2001. godine broj Gž- 11068/00 kojim je ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu od 6. srpnja 2000. godine broj Pr-2098/99 i predmet vratio istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U nižestupanjskim presudama navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama i mogu se ispitati te ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13.

ZPP-a na koju određene ukazuje revident.

Iz navedenih razloga nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev da se utvrdi nedopuštenim otkaz ugovora o radu te da slijedom navedenog radni odnos tužitelja s tuženikom temeljem ugovora o radu od 15. travnja 1996. godine nije prestao uz obvezu tuženika da tužitelja vrati na posao na radno mjesto na kojem je radio do otkaza. U revizijskoj fazi postupka sporno je da li su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 114. ZR st. 2 (ranije 107. ZR) prema kojoj odredbi se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Nižestupanjski sudovi su prihvaćajući tužbeni zahtjev pravilno primijenili gore spomenutu zakonsku odredbu, jer je pobijana odluka donesena izvan zakonskog roka od 15 dana od dana saznanja za činjenice na kojima se izvanredni otkaz temelji. To iz razloga što je tuženik temeljem nalaza službe revizije od 16. veljače 1999. godine i temeljem daljnjeg nalaza službe revizije od 5. ožujka 1999. godine imao saznanje o teškim povredama obveza iz radnog odnosa koje je tuženik kontinuirano činio od 1996. godine do kraja 1998. godine i o ukupnoj svoti za koju je tužitelj oštetio tuženika (572.464,22 kn), a odluku o izvanrednom otkazu dana 5. svibnja 1999. godine utemeljio je upravo na spomenutim nalazima službe revizije.

Suprotno revizijskim razlozima konačno izvješće službe revizije od 20. travnja 1999. godine u ovom konkretnom slučaju nije bilo od utjecaja na rok od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Iako je šef Službe revizije tuženika (M. V.) u dopisu direktoru tuženika od 20. travnja 1999. godine istakao da je rad na provjeri i obradi podataka trajao od veljače 1999. godine do 20. travnja 1999. godine, upravo je on kao osoba čija je dužnost pravovremeno izvijestiti osobu nadležnu za donošenje odluke o otkazu o činjenicama koje su razlog za izvanredni otkaz, imao saznanja o činjenicama koje su bile razlog za izvanredni otkaz već do 5. ožujka 1999. godine i to temeljem nalaza službe revizije od 16. veljače 1999. godine temeljem kojega je podnesena kaznena prijava te daljnjeg nalaza službe revizije od 5. ožujka 1999. godine kada je dopunjena kaznena prijava. Upravo na tim činjenicama tuženik temelji odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, jer nakon 5. ožujka 1999. godine više nije saznao ni za jednu novu povredu obveza iz radnog odnosa.

Iz navedenog proizlazi da je pobijana odluka donesena izvan zakonskog roka od 15 dana od dana saznanja za činjenice na kojima se izvanredni otkaz temelji, pa kako već iz tog razloga otkaz poslodavca nije dopušten, to su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev i revident neosnovano ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Iz iznesenih razloga je primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 9. kolovoza 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Marijan Ramušćak, v. r.