Rev-1767/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1767/98-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz B., koju zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u B., protiv tuženika M. S. iz B., koga zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u B., radi utvrđenja i diobe suvlasničke zajednice, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 26. veljače 1998. godine, broj Gž-173/98-2, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Bjelovaru od 17. studenog 1997. broj P-284/96, u sjednici održanoj 31. siječnja 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjski sud je rješenjem od 26. veljače 1998. godine, broj Gž-173/98-2 odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio rješenje prvog stupnja, kojom je utvrđeno povlačenje tužbe, a tuženik obvezan naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 18.155,00 kuna.

Protiv navedenog pravomoćnog drugostupanjskog rješenja reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlog da revizijski sud pobijano rješenje preinači, tužbu tužiteljice odbaci, te obveže tužiteljicu na naknadu troška postupka tuženiku uključivši i trošak sastava revizije.

Tužiteljica nije odgovorila, a niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija je neosnovana.

Tužiteljica je pokrenula protiv tuženika parnicu radi utvrđenja suvlasničkih dijelova nekretnina pobliže označih u tužbi civilnom diobom istih nekretnina, temeljem rješenja Općinskog suda u Bjelovaru od 21. veljače 1996. godine, broj R1-189/95, budući je M.S. u vanparničnom postupku osporio njezin suvlasnički omjer. Tuženik se tijekom parničnog postupka protivio tužbenom zahtjevu zbog čega je sud provodio dokaze (saslušanje stranaka, očevid na licu mjesta, vještačenja), radi utvrđenja suvlasničkih omjera stranaka.

Tužiteljica je u ovom predmetu tužbu povukla nakon što su stranke sporazumno prodale prijeporne nekretnine i kupovninu podijelile na jednake dijelove.

U skladu s time nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su obvezali tuženika da naknadi tužiteljici troškove postupka, jer se i ovaj sud slaže sa ocjenom prvostupanjskog suda da je tužiteljica u ovom postupku povukla tužbu nakon što je tuženik faktički udovoljio njezinom zahtjevu pa odredba čl. 158. st. 1. ZPP ovlašćuje tužiteljicu da zahtijeva naknadu troška postupka od tuženika u procesnoj situaciji kakva je nastupila u ovoj parnici. Tuženik je dao povoda tužbi, jer je u vanparničnom postupku osporio suvlasnički dio tužiteljici zbog čega je ona bila upućena u parnicu, upustio se u raspravljanje o glavnoj stvari i osporavao tužbeni zahtjev tijekom postupka da bi se potom izvansudski dogovorio sa tužiteljicom o prodaji prijepornih nekretnina i podjeli kupovnine na jednake dijelove. Kako je tužiteljica odmah po tom povukla tužbu, to joj je tuženik dužan naknaditi trošak postupka.

Kraj činjenice da je tužiteljica povukla tužbu nakon što se izvansudski sporazumjela sa tuženikom o prodaji nekretnina i podjeli kupovnine na jednake dijelove posve su neutemeljeni revizijski navodi da je sud u ovom parničnom postupku trebao odbaciti tužbu, a revizijski navodi da tužiteljica nije imala pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje se također ne mogu prihvatiti jer rješenje suda o upućivanju na parnicu daje pravnu legitimaciju za podnošenje tužbe na utvrđenje, tako da tužiteljica nije dužna dokazivati svoje pravni interes za parnicu zbog čega se suprotni revizijski navodi ne mogu prihvatiti.

Kako ne postoje revizijski navodi na koje ukazuje revident, a ne postoje ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 386. ZPP to je riješeno kao u izreci, temeljem odredbe čl. 400. st. 4. u svezi odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 31. siječnja 2002.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v. r.