Legislator Case Law & Legislation
Rev-1637/1991-2 AI generated

Supreme Court allows worker's injury compensation appeal, remanding case to assess lost earnings and comparative negligence.

Case Number Rev-1637/1991-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the appellant's revision against a final judgment that dismissed their claim for work injury damages. The lower courts incorrectly assumed the worker's subsequent job loss was solely due to their own termination of the employment contract rather than the employer's liability. Consequently, the Supreme Court ordered the lower decisions to be partially annulled and remanded the case to the competent municipal court for a retrial to properly evaluate lost wages and the principle of shared liability.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku (ZPP) čl. 382. st. 2. i čl. 395. st. 2.; When lower courts fail to establish causal links between an injury and subsequent economic loss, or ignore the possibility of shared liability, a revision must be accepted and the case remanded for a full assessment of damages and contributory negligence.

Keywords

AI generated
work injury compensation lost earnings damages shared liability principle revision procedure remittal to lower court causal relationship contributory negligence

Cited Legislation

AI generated
čl. 2. st. 2. Zakona o prestanku rada sudova udruženog rada
Prema odredbi čl. 2. st. 2. Zakona o prestanku rada sudova udruženog rada u nedovršenim predmetima u kojima nije donijeta prvostepena odnosno drugostepena odluka postupak će se nastaviti (pred odgovarajućim redovnim sudovima) prema propisima koji se primjenjuju pred redovnim sudovima.
čl. 382. st. 2. i st. 4. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (ZPP)
čl. 189. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (ZOO)
čl. 192. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (ZOO)

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1637/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Radomire Felicijan-Maoduš, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari predlagatelja Š. B. iz P., zastupanog po punomoćnicima S. S. i B. R., odvjetnicima iz P., protiv predloženika BI U. RO T., OUR B. iz P., zastupanog po punomoćniku H. M., diplomiranom pravniku, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 5. ožujka 1991, br. Gž- 119/91, kojom je potvrđena odluka Osnovnog suda udruženog rada u Rijeci od 24. listopada 1990, br. S-765/90, u sjednici održanoj dana 11. srpnja 1991,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija, obje nižestepene odluke - presuda Okružnog suda u Puli od 5. ožujka 1991. br. Gž- 119/91, i odluka Osnovnog suda udruženog rada u Rijeci od 24. listopada 1990, br. S-765/90, djelomično ukidaju i to u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom radi isplate 9,536.217 Lit., i u tom dijelu predmet vraća nadležnom Općinskom sudu u Puli na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom odlukom Osnovnog suda udruženog rada u Rijeci odbijen je zahtjev predlagatelja da mu protustranka naknadi materijalnu štetu zbog povrede na radu isplatom iznosa od Lit, 9,536.217 i 565,93 dinara zajedno sa zateznom kamatom na te iznose.

Istom odlukom obvezana je protustranka da predlagatelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.723,00 dinara.

Drugostepenom presudom Okružnog suda u Puli odbijena je žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđena prvostepena odluka.

Protiv navedene pravomoćne drugostepene presude raniji predlagatelj sada tužitelj izjavio je pravovremenu i potpunu reviziju u dijelu u kojem je odbijen sa tužbenim zahtjevom radi isplate 9,536.217 Lit. i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se obje nižestepene odluke ukinu u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje sada nadležnom prvostepenom sudu.

Protivna strana nije odgovorila na reviziju niti se javni tužilac nadležan za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 2. st. 2. Zakona o prestanku rada sudova udruženog rada u nedovršenim predmetima u kojima nije donijeta prvostepena odnosno drugostepena odluka postupak će se nastaviti (pred odgovarajućim redovnim sudovima) prema propisima koji se primjenjuju pred redovnim sudovima.

Kako je uslijed prestanka rada sudova udruženog rada o žalbi izjavljenoj protiv prvostepene odluke koju je donio nadležni Osnovni sud udruženog rada u Rijeci odlučivao kao drugostepeni sud u smislu izloženih propisa Okružni sud u Puli to se dopuštenost izjavljene revizije ima cijeniti prema odredbama Zakona o parničnom postupku (ZPP) iz čije odredbe č l. 382, st. 2. i st. 4. toč. 2. proizlazi da je revizija u konkretnom slučaju dopuštena.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužitelja upravljen u pravcu, da se obveze tuženu osnovnu organizaciju udruženog rada da mu naknadi štetu za koju tvrdi da ju je pretrpio zbog nemogućnosti zapošljavanja kod RO T. i u vezi s tim gubitka zarade koju bi ostvario radom na određeno vrijeme (od 18. VI. 1987. do 1. VI. 1988.) na radilištu te organizacije u Alžiru u utuženom iznosu od 9.536.217 Lit. a koja da je šteta nastupila zbog posljedica zadobivenih povreda na radu kod tuženika.

Niži sudovi odbili su izloženi tužbeni zahtjev kao neosnovan jer su našli, da ne postoji uzročna veza između eventualno nastale štete i to izmakle zarade čiju naknadu tužitelj zahtjeva u ovoj parnici od tuženika i opisanog štetnog događaja (povreda na radu koju je tužitelj zadobio kod tuženika dana 14. II. 1986.) zbog kojeg je u ranije pravomoćno dovršenoj parnici tuženik obvezan revidentu naknaditi prouzrokovanu neimovinsku štetu. Naime, niži sudovi smatraju da je revident raskidom radnog odnosa kod tuženika do kojeg je došlo po njegovom zahtjevu a u namjeri zasnivanja radnog odnosa sa RO T. (koji nije zasnovao) isključivo sam prouzrokovao štetu u vidu gubitka zarade, jer kod njega nije nastupila invalidnost odnosno nesposobnost za rad na poslovima i zadacima koje je obavljao kod tuženika te bi kod tuženika ostvarivao osobni dohodak na svojem dotadašnjem radnom mjestu elektroinstalatera da nije sam raskinuo radni odnos kod tuženika, a opisanim njegovim postupanjem prekinuta je po shvaćanju nižestepenih sudova uzročna veza između štete za koju revident tvrdi da mu je nastala nemogućnošću zapošljavanja kod RO T. i nemogućnošću ostvarivanja veće zarade od one koju je imao kod tuženika i štetne radnje na koju se revident poziva a koja je sadržana u njegovom povređivanju na radu kod tuženika dana 14. II. 1986.

Polazeći od dosadašnjih utvrđenja u postupku kao i navoda stranaka u ranijem postupku ovaj revizijski sud nalazi da se izraženi pravni stav nižestepenih sudova za sada ne bi mogao prihvatiti kao pravilan.

Naime ranijom pravomoćnom odlukom Osnovnog suda udruženog rada u Rijeci S-1363/87, od 4. V. 1989. kojom je tuženik obvezan isplatiti tužitelju 420,.00 (4,200.000 prijašnjih) dinara sa pripadajućim zateznim kamatama utvrđena je (djelomična) odgovornost tužene osnovne organizacije za štetu koju je revident pretrpio uslijed zadobivenih povreda na radu kod tuženika dana 14. II. 1986. kada je izlazeći iz kontejnera pao na postavljene daske i pri tome ozlijedio skočni zglob desne noge u vezi čega mu je dosuđena naknada po osnovu pretrpljene neimovinske štete na ime fizičkih bolova te duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti.

U ovom postupku utvrđeno je da je revident na vlastiti zahtjev raskinuo radni odnos kod tuženika jer je namjeravao zasnovati radni odnos s RO T. i prema njegovoj tvrdnji do zasnivanja tog radnog odnosa koji je uključivao i rad u Alžiru sa predvidivom zaradom u visini utuženog iznosa za razdoblje od 18. VI. 1987. do 1. VI. 1988. nije došlo isključivo zbog toga jer je po ocjeni liječničke komisije utvrđeno da kod revidenta postoje ograničenja u pogledu rada na skelama, penjanju po stepenicama i hodanja po neravnim površinama koja su onemogućila da bude upućen u rad u Alžir iako je utvrđeno da je on inače sposoban osim istaknutih ograničenja za poslove elektroinstalatera pod klimatskim uvjetima u Alžiru.

Po shvaćanju ovog revizijskog suda organizacija odnosno poduzeće koje je odgovorno za posljedice smanjenja ili,ograničenja radne sposobnosti radnika odgovara za svu nastalu štetu po tom osnovu koja je posljedica gubitka odnosno ograničenja radne sposobnosti radnika pa prema tome i za onu koja nastupi u smislu nemogućnosti radnika uslijed posljedica povrede da se zaposli na radnom mjestu na kojem bi ostvarivao veći dohodak od onog kojeg je imao na radnom mjestu na kojem je radio prije štetnog događaja odnosno prije povrede.

Polazeći od pogrešnog pravnog shvaćanja da eventualna šteta - izmakla zarada revidenta u konkretnom slučaju nije u uzročnoj vezi sa štetnim događajem za koji je ranijom pravomoćnom odlukom utvrđena (djelomična) odgovornost tužene organizacije odnosno da je takvu štetu prouzrokovao isključivo sam revident raskidom radnog odnosa sa tuženikom niži sudovi su propustili utvrditi sve važne činjenice potrebne za donošenje pravilne i zakonite odluke u sporu pa je stoga valjalo prihvatiti reviziju zbog ostvarenja istaknutog revizijskog razloga, ukinuti obje nižestepene odluke i predmet vratiti nadležnom prvostepenom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. ZPP).

U nastavku postupka prvostepeni sud će raspraviti i ocijeniti sve one okolnosti na koje osnovano ukazuje revident a koje su i po nalaženju ovog Vrhovnog suda od odlučnog značenja za ishod spora a to znači da će biti potrebno pouzdano raspraviti i utvrditi da li su ustanovljena ograničenja radne sposobnosti revidenta u pogledu rada na skelama, penjanju po stepenicama i hodanja po neravnim površinama nastala kao posljedica povrede na radu revidenta 14. II. 1986. zadobivene kod tuženika, te u potvrdnom slučaju, da li one predstavljaju razlog zbog kojeg se revident nije mogao zaposliti kod RO T. te biti upućen na rad u Alžiru na određeno vrijeme (18. VI. 1987. do 1. VI. 1988.) na koje okolnosti je revident još u toku ranijeg postupka predložio određene dokaze.

Nadalje da bi se moglo pravilno ocijeniti osnovanost kao i visinu tužbenog zahtjeva u vezi naknade utužene štete koju revident traži po osnovu izgubljene zarade treba imati u vidu i odredbu č l. 189. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) koja predviđa, da se uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari.ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

S obzirom na dosadašnja utvrđenja u postupku, a u vezi prigovora tuženika o tome da je revident raskinuo radni odnos kod tuženika i time svojim ponašanjem prouzrokovao gubitak zarade koju je do raskida radnog odnosa ostvarivao kod tuženika a koju bi ostvarivao i nakon toga da nije sam raskinuo radni odnos niži sudovi će nakon što rasprave sve ranije izložene važne okolnosti ako ocjene da postoji odgovornost tuženika za nastalu utuženu štetu (izmaklu zaradu) ocijeniti da li je i u kojem dijelu sam revident pridonio nastanku štete odnosno da ona bude veća nego što bi inače bila spomenutim raskidom radnog odnosa (načelo podijeljene odgovornosti iz odredbe čl. 192. st. 1. i 2. ZOO) pa će nakon što predmet raspravi i u izloženom pravcu ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

U Zagrebu, 11. srpnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović v.r.