Legislator Case Law & Legislation
Povrv-3891/2011-21 AI generated

Povrv-3891/2011-21 · Trgovački sud u Zagrebu

Case Number Povrv-3891/2011-21
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda i rješenje

Legislator summary

AI generated

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Mariji Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o. Z., V. …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica V. A., odvjetnica u Z., H. …, protiv tuženika UDRUGA …, O., M. D. …, OIB: …, kojeg po punomoći zastupa Ž. M. - tajnik Udruge, radi isplate 3.412,04 kn, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. listopada 2014. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, dana 12. prosinca 2014.

Legislator headnote

AI generated

Povrv-3891/2011-21 · Trgovački sud u Zagrebu: Nadalje, tužitelj je djelomično povukao tužbu za iznos od 1,46 kn te kako se tuženik navedenom povlačenju nije izričito protivio sud je sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 84/08; 96/08,123/08, 47/11 i 25/13; dalje: ZPP) utvrdio da je tužba povučena kao u izreci rješenja. Cijeneći sve dokaze u skladu s čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – dalje ZPP) ovaj je sud ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Amruševa 2/II

71. Povrv-3891/11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Mariji Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o. Z., V. …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica V. A., odvjetnica u Z., H. …, protiv tuženika UDRUGA …, O., M. D. …, OIB: …, kojeg po punomoći zastupa Ž. M. - tajnik Udruge, radi isplate 3.412,04 kn, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. listopada 2014. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, dana 12. prosinca 2014.

p r e s u d i o j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik I. M. iz V. G., T. k. T. …, pod poslovnim brojem Ovrv-2750/11 od 16. ožujka 2011., a kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana isplatiti tužitelju iznos od ukupno 3.412,04 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća do naplate, kao i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.193,10 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženiku UDRUGA …, D. …, OIB: …, da namiri tražbinu V. d.o.o.-u, V. p. …, Z., u iznosu od 3.410,58 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče sve do dana plaćanja (po stopi koja je propisana Zakonom o obveznim odnosima, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila do zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena), na sljedeće iznose:

- na iznos od 1.786,16 kn počevši od 17. travnja 2010.,

- na iznos od 1.584,52 kn počevši od 18. svibnja 2010.,

- na iznos od 14,90 kn počevši od 22. lipnja 2010.,

- na iznos od 25,00 kn počevši od 17. srpnja 2010.,

kao i da mu nadoknadi trošak odmjeren rješenjem o ovrsi u iznosu od 1.193,10 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. ožujka 2011. pa do dana plaćanja (po stopi koja je propisana Zakonom o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila do zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena), sve to u roku od 8 dana''.

III Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 5.512,50 kn.

R i j e š i o j e

Utvrđuje se da je tužba za iznos od 1,46 kn s pripadajućim zateznim kamatama povučena.

Obrazloženje

Po prijedlogu ovrhovoditelja, sada tužitelja, javni bilježnik I. M. iz V. G., T. k. T. …, donio je dana 16. ožujka 2011. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-2750/11 kojim je ovršeniku, sada tuženiku, naloženo isplatiti tužitelju iznos od ukupno 3.412,04 kn s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.495,81 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

Po prigovoru tuženika Trgovački sud u Osijeku je pobijano rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Rješenjem Povrv- 513/11 od 15. srpnja 2011. Trgovački sud u Osijeku se oglasio mjesno nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

U prigovoru tuženik navodi kako s tužiteljem nije sklopio nikakav ugovor, da je ugovor sklopio Ž. B. iz Đ. koji je zloupotrijebio službeni pečat udruge te da dug prema tužitelju ima druga pravna osoba UDRUGA …. te je osporio da su u razdoblju dugovanja zaprimili i jedan račun te predlaže da tužitelj provjeri kome su slani računi nakon 3. mjeseca 2010 godine.

Podneskom od 3. travnja 2013. tužitelj se očitovao na prigovor promašene pasivne legitimacije te navodi da zahtjev ne sadrži i navod o promjeni adrese za slanje računa, da je tužitelj račune ispostavljao na adresu na koju je dostavljao i prijašnje uredno podmirene račune. Također je povukao tužbu za iznos od 1,46 kn (dio računa) s rokom dospijeća 19. ožujka 2010. jer je uvidom u svoje poslovne knjige utvrdio da je tuženik račun podmirio prije utuženja te je uz podnesak dostavio zahtjeve za zasnivanje pretplatničkog odnosa, utužene račune sa specifikacijom poziva te otvorene stavke te je konačno specificirao tužbeni zahtjev (list 26 spisa).

Na ročištu dana 4. travnja 2013. tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva i navoda iz podneska od 3. travnja 2013. te je istaknuo da je točno da zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa nije potpisan niti je tuženik tražio zasnivanje pretplatničkog odnosa, nego je zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa potpisan i ovjeren od strane druge udruge ..., međutim da zahtjev za uključivanjem master prava za uslugu ... kao platežno odgovorna osoba potpisuje tuženik s pečatom tuženika.

Tuženik je ustrajao na navodima iz prigovora navodeći da je tuženik druga pravna osoba koja je zasnovala pretplatnički odnos s tužiteljem, a da tuženik nikada nije primio niti jedan račun pa tako nije platio niti 1,46 kn kako to navodi tužitelj. Istaknuo je da je do rujna 2009. postojala samo jedna udruga i to H. O. …, da je predsjednik udruge bio Ž. B., a da od rujna 2009. isti nije predsjednik udruge, time da je u veljači 2010. osnovana nova udruga Đ. – K. i predsjednik te udruge je Ž. B., da se svi računi odnose na tu udrugu te da su pečatom te udruge ovjereni zahtjevi za zasnivanje pretplatničkog odnosa. Istaknuo je također da je predsjednik te udruge neovlašteno koristio pečat tuženika. U odnosu na djelomično povlačenje tužbe tuženik je izjavio da se ne može izjasniti budući smatra da tuženik nije u obvezi prema tužitelju, odnosno nije pasivno legitimirana stranka. Također je ponovno naglasio da nijedan račun za 2010. godinu tuženik nije zaprimio.

U podnesku od 23. travnja 2013. tužitelj navodi da je uz podnesak od 3. travnja 2013. omaškom dostavio pogrešne zahtjeve za zasnivanje pretplatničkog odnosa jer se isti odnose na iste pretplatničke brojeve, ali ne na utužene račune. Uz podnesak je dostavio pet zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa i to za pretplatničke brojeve …, …, …, … te … koji su prema navodima tužitelja potpisani od strane odgovorne osobe tuženika 6. listopada 2008. i koji zajedno s Općim uvjetima čine ugovore o pretplatničkom odnosu, a da je potpisivanjem navedenih ugovora tuženik postao platežno odgovorna osoba te navodi da je predmet ovog postupka potraživanje po računima za razdoblje od veljače do lipnja 2010. godine. Ističe nadalje da je dana 30. travnja 2010. u 12 sati, 30 minuta i 26 sekundi kako je to vidljivo iz izvatka iz sustava tužitelja platežna odgovornost za buduće usluge po pretplatničkim brojevima prešla na drugu osobu C. T. te smatra da je tuženik platežno odgovoran do navedenog dana. Ističe također da je tuženik, a kako to proizlazi iz otvorenih stavki, jedno vrijeme uredno podmirivao račune za pružene usluge, a da iz sustava tužitelja proizlazi da je na zahtjev tuženika izvršena promjena adrese slanja računa na adresu K. D. …, K., te se poziva na čl. 4. Općih uvjeta.

Na ročištu dana 5. rujna 2013. tužitelj je ustrajao na tužbi i tužbenom zahtjevu, dok je tuženik naveo da su brojevi … i … isključeni iz mreže dana 17. prosinca 2009. na zahtjev …, odnosno tuženika, te da su nakon toga sklopljeni novi ugovori s UDRUGOM K. Đ. te da su i računi slani na adresu druge UDRUGE i to na adresu K. D…. – K., koja je registrirana nakon veljače 2010. pa smatra da su prvobitno dostavljeni ugovori sklopljeni nakon veljače 2010. obzirom da isti ne sadrže datum, a da prema dokumentaciji koju je dostavio tužitelj ne proizlazi obveza tuženika.

Tužitelj u podnesku od 13. rujna 2013. navodi da su izviješća o isključenju korisnika za pet brojeva izdana omaškom tužitelja, da je uslijed pogreške sustava tužitelja dan 17. prosinca 2009. bio u dano vrijeme dostave obavijesti 6. srpnja 2011. označen kao dan isključenja predmetnih brojeva iz mreže, da su navedenog dana predmetni pretplatnički brojevi aktivirani nakon što su privremeno isključeni od 3. studenog 2009. do 17. prosinca 2009., da je tuženik do tog dana podmirio zaostala dugovanja pa je tužitelj ponovno aktivirao predmetne pretplatničke brojeve, da je tuženik nakon toga podmirivao i dio dospjelih računa nakon 17. prosinca 2009. godine. Ističe nadalje da je UDRUGA osnovana u veljači 2010., da je upisana u registar udruga RH pa iz navedenog proizlazi da ista nije mogla biti platežno odgovorna osoba za račune koji su dospjeli nakon 17. prosinca 2009., da do prelaska platežne odgovornosti dolazi tek 30. travnja 2010. godine.

U podnesku od 20. rujna 2013. tuženik navodi da su svi računi podmireni do kraja 2009. nakon što je UDRUGA U. Đ. K. registrirana u veljači 2010. kao samostalna UDRUGA od tog su datuma i računi slani na njihovu adresu, stoga smatra da nije u obvezi platiti utuženu tražbinu. U podnesku od 15. rujna 2009. tužitelj navodi da je na zahtjev tuženika došlo do promjene adrese slanja računa na drugu UDRUGU i to pet mjeseci prije upisa te UDRUGE u Registar udruga, a da su ugovori potpisani od strane druge UDRUGE greškom dostavljeni u ovaj postupak.

Na ročištu dana 1. rujna 2014. tužitelj je na izričiti upit suda na koji način je tuženik zatražio 15. rujna 2009. od tužitelja promjenu adrese slanja računa odgovorio na pisani zahtjev, ali da takvim zahtjevom ne raspolaže. U podnesku od 16. rujna 2014. tužitelj navodi da rješenje od 16. prosinca 2010. koje je tuženik predao na ročištu nije od utjecaja budući je riječ o rješenju kojim se odobrava upis promjene naziva udruge te ističe da datum usvajanja statuta 17. siječnja 2010. nije mjerodavna za stjecanje pravne osobnosti udruge jer ista tu osobnost stječe danom upisa u registar udruga. Smatra da udruga koju tuženik navodi kao platežno odgovornu osobu nikako nije mogla podnijeti zahtjev za promjenu adrese jer ta udruga tada nije postojala te navodi da je Ž. B. kasnije osoba ovlaštena za zastupanje druge udruge statutom tuženika od 23. prosinca 2013. određen osobom za zastupanje tuženika. Na ročištu dana 3. listopada 2014. tužitelj je ustrajao na tužbi i tužbenom zahtjevu dok je tuženik predložio odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

Tijekom postupka izvršen je uvid u izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja (list 3 spisa), Opće uvjete poslovanja V. d.o.o. (list 10 - 17 spisa), Opće uvjete poslovanja (list 10 spisa), Račune sa specifikacijama poziva (list 35 - 57 spisa), Izviješća o isključenju utuženog korisnika (list 58 - 63 spisa), cjenik usluga (list 64 - 65 spisa), otvorene stavke (list 66 spisa), zahtjeve za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 86 - 87 spisa), Ugovor o korištenju V. usluga (list 88 - 89 spisa), Preslik interne evidencije tužitelja (list 90 - 91 spisa), Preslik računa za veljaču 2010. (list 92 - 93 spisa), Izvadak iz R. u. (list 94 spisa), Obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta (list 95 spisa), Rješenje UREDA od ... (list 96 - 97 spisa). Ostalu dokumentaciju sud nije posebno cijenio budući da nije od utjecaja u ovom sporu, kao i ostalu dokumentaciju koju je tužitelj prema njegovim navodima „omaškom“ dostavio u spis.

Obzirom da je tijekom postupka tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev te je mijenjao tužbeni zahtjev kako u pogledu glavnog duga tako i u pogledu tijeka i visine zakonskih zateznih kamata, čime je promijenio istovjetnost platnog naloga iz rješenja o ovrsi, valjalo je ukinuti platni nalog opisan u točki I izreke ove presude stoga je sud o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučivao kao da se radi o tužbi.

Nadalje, tužitelj je djelomično povukao tužbu za iznos od 1,46 kn te kako se tuženik navedenom povlačenju nije izričito protivio sud je sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 84/08; 96/08,123/08, 47/11 i 25/13; dalje: ZPP) utvrdio da je tužba povučena kao u izreci rješenja. Cijeneći sve dokaze u skladu s čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – dalje ZPP) ovaj je sud ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Među strankama u ovom postupku sporno je postojanje ugovornog odnosa za utuženo razdoblje odnosno sporna je pasivna legitimacija tuženika te posljedično tome i visina tužbenog zahtjeva.

Sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a na tužitelju je bio teret dokaza postojanja osnova temeljem kojeg potražuje od tuženika isplatu utuženog iznosa, kao i visine istog. U odnosu na postojanje ugovornog odnosa među strankama sud je izvršio uvid u Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 83 spisa) te je utvrdio da je isti potpisan od strane tuženika dana 6. listopada 2008., da je kao platežno odgovorna osoba navedena U. Lj…., O. te je kao adresa slanja računa navedena adresa M. D…., O., a za pretplatnički broj …, tarifni model …, na rok trajanja 24 mjeseca.

Sud je izvršio uvid u Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 84 spisa) te je utvrdio da je isti potpisan od strane tuženika dana 6. listopada 2008., da je kao platežno odgovorna osoba navedena U. Lj. …, O. te je kao adresa slanja računa navedena adresa M. D. …, O., a za pretplatnički broj …, tarifni model …, na rok trajanja 24 mjeseca. Sud je izvršio uvid u Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 85 spisa) te je utvrdio da je isti potpisan od strane tuženika dana 6. listopada 2008., da je kao platežno odgovorna osoba navedena U., Lj. …, O. te je kao adresa slanja računa navedena adresa M. D. …, O., a za pretplatnički broj …, tarifni model …, na rok trajanja 24 mjeseca. Sud je izvršio uvid u Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 86 spisa) te je utvrdio da je isti potpisan od strane tuženika dana 6. listopada 2008., da je kao platežno odgovorna osoba navedena U., Lj. …, O. te je kao adresa slanja računa navedena adresa M. D. …, O. , a za pretplatnički broj …, tarifni model …, na rok trajanja 24 mjeseca. Sud je izvršio uvid u Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 87 spisa) te je utvrdio da je isti potpisan od strane tuženika dana 6. listopada 2008., da je kao platežno odgovorna osoba navedena U., Lj. …, O., te je kao adresa slanja računa navedena adresa M. D. …, O., a za pretplatnički broj …, tarifni model …, na rok trajanja 24 mjeseca. Valja napomenuti da je sve ugovore potpisao V. P. u ime tuženika te da su svi ugovori ovjereni pečatom tuženika, što među strankama nije i sporno.

Uvidom u račune s ispisom poziva (list 33 - 57 spisa) sud je utvrdio da se računi odnose na telekomunikacijske usluge za razdoblje od ožujka 2010. do kraja lipnja 2010. godine.

Sud je također uvidom u iste utvrdio da su računi ispostavljeni na U. K. D. …, K.. Uvidom u obavijesti o isključenju utuženog korisnika (list 58 - 63 spisa) sud je utvrdio da su pretplatnički brojevi koji su predmet ovog spora …, …, …, … i … isključeni iz mreže dana 17. prosinca 2009. na vlastiti zahtjev.

Uvidom u izvadak iz registra udruga (list 94 spisa) sud je utvrdio da je sjedište tuženika O., D. ….

Uvidom u izvadak iz sustava tužitelja (list 90 - 91 spisa) sud je utvrdio da u istom stoji da je 15. rujna 2009. izvršena promjena adrese slanja računa na pisani zahtjev pretplatnika. Dakle, teret dokaza da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj parnici bio je na tužitelju. Prema zaključku ovog suda tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije dokazao da je za utuženo razdoblje od 1. veljače 2010. pa do kraja lipnja 2010. bio u ugovornom odnosu s ovdje tuženikom.

Ovo stoga jer iz izvješća (list 58 - 63 spisa) proizlazi da su pretplatnički brojevi koji su predmet ovog spora isključeni iz mreže dana 17. prosinca 2009. godine. Tužitelj i za navedeno tvrdi da se radi o omašci tužitelja, a uslijed pogreške u sustavu, a da tuženik nije dostavio dokaz da je podnio zahtjev za isključenje predmetnih brojeva te da se radilo o jednostranom propustu tužitelja. Tuženik u odnosu na navedeno nije niti bio dužan dostaviti bilo kakve dokaze jer je razvidno da su navedeni pretplatnički brojevi isključeni iz mreže dana 17. prosinca 2009. na vlastiti zahtjev, a navod tužitelja da su predmetni brojevi ponovno aktivirani nakon što je upravo tuženik podmirio zaostala dugovanja tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije dokazao niti to proizlazi iz otvorenih stavki (list 66 spisa). Naime, otvorene stavke su interni dokument tužitelja iz kojeg zaista proizlazi da su vršena neka plaćanja i nakon 17. prosinca 2009., no iz otvorenih stavki nije moguće utvrditi na što se odnose predmetne uplate i je li ih vršio upravo tuženik. Naime, tuženik u postupku tvrdi da mu računi koji su predmet ovog spora uopće nisu dostavljeni jer su dostavljani na drugu adresu koja nije adresa iz Ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa, a kako otvorene stavke obuhvaćaju razdoblje od 21. listopada 2008. do 30. lipnja 2010. tužitelj Otvorenim stavkama nije dokazao da je tuženik vršio bilo kakva plaćanja u razdoblju od siječnja do lipnja 2010. pa da bi iz navedenog proizlazila njegova pasivna legitimacija. Tuženik nije ni sporio da je svoju obvezu za 2009. godinu podmirio.

Tužitelj nadalje tvrdi da je tuženik dana 15. rujna 2009. zatražio promjenu adrese na pisani zahtjev pretplatnika. Međutim, tužitelj u tijeku postupka nije dostavio nikakav pisani zahtjev iz kojeg bi proizlazilo da je odgovorna osoba tuženika podnijela takav pisani zahtjev. Odredbom čl. 4.1. Općih uvjeta tužitelja propisano je da je pretplatnik obvezan obavijestiti tužitelja u pisanom obliku o svakoj promjeni osobnih ili identifikacijskih podataka koji su navedeni u zahtjevu, a najkasnije u roku od 8 dana od dana nastanka promjene pa ako pretplatnik ne izvijesti tužitelja o takvoj promjeni te ako zbog takvog propusta tužiteljeva obavijest ili neka druga prepiska ne može biti dostavljena pretplatniku, smatrat će se da je dostava valjano izvršena, a isto se odnosi i na račune i opomene za plaćanje koje će tužitelj upućivati na posljednju dojavljenu adresu.

Dakle, jedina adresa tuženika je bila O., M. D. …, pa kako je nesporno da tužitelj ne posjeduje pisani zahtjev za promjenom adrese slanja računa, isti je račune bio dužan slati na adresu navedenu u Zahtjevima za zasnivanje pretplatničkog odnosa.

Naprotiv, tužitelj je samoinicijativno bez pisane suglasnosti tuženika račune za sporno razdoblje slao na sasvim drugu adresu i to na adresu K. D. …, K., a što nije adresa sjedišta tuženika niti je adresa za slanje računa koju je tuženik u Zahtjevima za zasnivanje pretplatničkog odnosa naznačio.

Tužitelj tijekom postupka ničim ne dokazuje da su tužitelj i tuženik u razdoblju od veljače do kraja lipnja 2010. bili u ugovornom odnosu, budući je tužitelj dana 17. prosinca 2009. isključio iz mreže korisnika UDRUGU i to za pretplatničke brojeve za koje su tužitelj i tuženik zasnovali pretplatnički odnos po zahtjevima za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 6. listopada 2008. (list 83 - 87 spisa), nije dokazao da bi utužene račune dostavio tuženiku niti je dokazao da je tuženik pisanim putem od tužitelja tražio promjenu adrese za slanje računa. Slijedom navedenog, budući tužitelj nije dokazao osnov temeljem kojeg od tuženika potražuje isplatu utuženog iznosa, slijedom čega je sud o ovoj spornoj činjenici odlučio temeljem odredbe čl. 221.a ZPP-a pa je stoga ocjena ovog suda da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije te da je tužbeni zahtjev neosnovan pa je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

Budući tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je neosnovan i njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka (čl.154. st.1. ZPP).

U Zagrebu, 12. prosinca 2014.

SUDAC:

Marija Krajnović, v.r.

Za točnost otpravka:

Karmen Malkoč

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 st. 1 ZPP).

DNA

-tužitelju po pun. uz pristojbu u iznosu od 200,00 kn

-tuženiku

-kancel-kal. 30 dana