I Kž-541/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 541/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana, mr. Zmajević Branka, mr. Frančula Rudolfa i dr. Novoselec Petra kao članova vijeća i stručnog suradnika Vinja Ileane kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. L.V. zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. (sada čl. 34. st. 1.) KZRH u svezi s čl. 19. st. 1. (sada čl. 17. st. 1.) OKZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Požegi od 22. ožujka 1993. godine br. K 70/92, u sjednici održanoj dana 28. rujna 1993., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.M.,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba opt. L.V., ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Okružni sud u Požegi oglasio je krivim opt. L.V. zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. (sada čl. 34. st.1.) KZRH u svezi s čl. 19. (sada čl. 17.) OKZRH, pa ga je temeljem čl. 35. st. 1. KZRH, a primjenom čl. 42. toč. 1. (sada čl. 38. toč. 1.) i čl. 43. st. 1. toč. 1. (sada čl. 39. st. 1. toč. 1.) OKZRH osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci u koju mu je temeljem čl. 50. st. 1. (sada čl. 45. st. 1.) OKZRH uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 3. kolovoza 1992. godine do 29. rujna 1992. godine.

Protiv te presude podnio je žalbu optuženik putem svog branitelja M.B., odvjetnika iz nog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i

P., zbog: bitne povrede odredaba krivič

nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnijet.

Izjašnjavajući se o žalbi, temeljem čl. 360. st. 2. ZKP, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske predložilo je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, kod kojeg prijedloga je zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske ostao i u sjednici vijeća. Žalba je osnovana i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Po nalaženju ovoga suda nije pravilno utvrđeno duševno stanje optuženika u vrijeme izvršenja krivičnog djela. Naime, sud prvog stupnja smatra utvrđenim da je optuženik tempore criminis bio uračunljiv, pa je odbio prijedlog optuženika da se nad njime izvrši psihijatrijsko vještačenje, jer smatra da uračunljivost optuženika nije upitna. Istina, sudsko- medicinski vještak, na kojeg se poziva sud prvog stupnja, M. dr. Z. kaže kako nije: "...našao momenata koji bi govorili za potrebu psihijatrijskog vještačenja okrivljenika." Međutim, treba kazati da se radi o uopćenoj izjavi vještaka koji ipak nije dovoljno kompetentan, jer nije psihijatrijski vještak, za davanje mišljenja o potrebi psihijatrijskog vještačenja optuženika, a pogotovo se sud ne može pozivati samo na to mišljenje, kraj utvrđenih okolnosti, pa i po spomenutom vještaku, koje govore o potrebi izvođenja tog dokaza. Prije svega iz iskaza saslušanih svjedoka (prvenstveno L.M., supruge optuženika - list 20 spisa), zatim iz izvršene analize alkohola u krvi optuženika (2,06‰ u času vađenja - list 38 spisa), te nalaza i mišljenja vještaka dr. M.Z. (list 30 i 71 spisa) proizlazi da je optuženik u času izvršenja krivičnog djela bio u alkoholiziranom stanju i to između pijanog i teško pijanog stanja (sa 2,39‰ do 2,37‰ u momentu kada je djelo izvršeno) i da: "U takovom stanju dotična osoba svakako pokazuje bitan poremećaj intelektualnih funkcija" (iskaz dr. M. na glavnoj raspravi - list 71 spisa). Prema tome, to pijano (ili teško pijano) stanje optuženika tempore criminis, zatim okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, te njegovo ranije ponašanje (pucanj iz pištolja u pod u zgradi Općine Slavonski Brod gdje je radio, pred 6-7 godina kada mu je pištolj navodno i oduzet, povećani strah kojeg je proživljavao za vrijeme ratnog bombardiranja - granatiranja a što proizlazi iz iskaza svjedoka L.M. na listu 21 i 76 spisa), ipak ukazuju na sumnju da je zbog privremene duševne poremećenosti (prvenstveno alkoholizma) uračunljivost optuženika tempore criminis bila smanjena (čl. 248. st. 1. ZKP).

Zato je, a da bi se potpuno i pravilno utvrdila ta odlučna činjenica, tj. eventualno smanjena uračunljivost optuženika u vrijeme izvršenja krivičnog djela, potrebno provesti i će nakon provođenja i tog dokaza, u sklopu drugih neuropsihijatrijsko vještačenje i tek

dokaza, biti moguće pravilno utvrditi tu činjenicu.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja provesti će također i toksikološko vještačenje kako bi se i tim vještačenjem utvrdio stupanj alkoholiziranosti optuženika u vrijeme izvršenja krivičnog djela i djelovanje alkohola na njegovo ponašanje.

Žalitelj osnovano, nadalje, ukazuje i na propust prvostupnjevnog suda koji je bez provedenog balističkog vještačenja, utvrdio mjesto gdje su stajali, i položaj tijela optuženika i oštećenika u času ispaljivanja metaka, koliko je metaka ispaljeno i dr. Neophodno je, a radi potpunog utvrđenja tih činjenica, provesti i balističko vještačenje a na čemu se u žalbi inzistira.

Nakon izvođenja naprijed navedenih dokaza, kao i onih koje je sud prvog stupnja ranije već izveo, uključivši eventualno i one koje će stranke predložiti ili sud izvesti po službenoj dužnosti, njihovom pomnom i kritičkom analizom i ocjenom, kako pojedinačno tako i u njihovoj skupnosti, uključivši i obranu optuženika, a posebno se to odnosi na iskaz svjedokinje L.M. i razlike u njezinom iskazu, sud prvog stupnja će pravilno i potpuno utvrditi sve pravno relevantne činjenice i u razlozima presude, temeljem čl. 347. st. 7. ZKP, određeno i potpuno izložiti koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dat će pri tome osobito ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, kojim se razlozima rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito pri utvrđivanju postoji li krivično djelo i krivična

I Kž 541/93

odgovornost (je li ona umanjena eventualnom smanjenom uračunljivošću) optuženika.

Iz navedenih razloga, a kako činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, valjalo je uvažavanjem žalbe optuženika presudu suda prvog stupnja ukinuti i temeljem čl. 375. st. 1. ZKP riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 28. rujna 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Gudelj Milan v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U zamjeni

voditelja daktilobiroa:

(Štefica Klepac)