Rev-983/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-983/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. R. iz Z., zastupane po punomoćnicima Z. Z. i Z. Z., odvjetnicima iz Z., protiv tužene R. G. iz Š., zastupani po punomoćniku N. A., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ništavosti ugovora, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 7. studenog 2000. godine, br. XXVI Gž-5710/99., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 9. veljače 1999. godine, br. P-5061/97., u sjednici održanoj dana 22. siječnja 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništavim i bez pravnog učinka ugovora o darovanju od 1. lipnja 1994. godine, sklopljenog između tužene R. G. i sada pok. I. R. kojim I. R. daruje tuženoj obiteljsku stambenu kuću u Z., s okučnicom od 575 m5, te trosobni stan s nusprostorijama u R. I kat lijevo, te da je tužena dužna trpjeti da se u zk.ul. 10743 k.o. Grad Zagreb i u zk. ul. 88 k.o. Trsat-Sušak briše upis prava vlasništva tužene na tim nekretninama upisanog temeljem tog darovnog ugovora, te trpjeti da se u zemljišnoj knjizi uspostavi zemljišno knjižno stanje prije tog upisa.

Ujedno je odlučeno da je tužiteljica dužna tuženoj naknaditi parnični trošak u iznosu od 16.210,00 kn.

Odlučujući o žalbi tužiteljice drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinaku na način da se prihvati tužbeni zahtjev, ili podredno ukidanje presuda suda drugog i prvog stupnja i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužena nije podnijela odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija nije osnovana.

Nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Pobijana presuda nema takvih nedostataka da se ne može ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92. i 112/99. - dalje ZPP), koju ističe revidentica prema sadržaju revizije.

Naime, razlozi pobijane presude nisu nejasni i proturječni da se ona zbog toga ne može ispitati.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Prvostupanjski sud je utvrdio, a koja utvrđenja prihvaća i sud drugog stupnja, da je sad pok. I. R. temeljem pismenog ugovora od 1. lipnja 1994. godine, darovao svojoj kćeri - tuženoj stambenu kuću u Z., i stan u R. Također je utvrđeno da se tužena uknjižila kao vlasnik spornih nekretnina, temeljem tog ugovora.

Među parničnim strankama nije ni sporno da je pismenim darovnim ugovorom sad pok. I. R. darovao svojoj kćeri - tuženoj naprijed navedene nekretnine i da se ona uknjižila kao vlasnik tih nekretnina.

Sporno je li spomenuti ugovor o darovanju ništav zbog toga što nije sačinjen u formi sudskog zapisnika.

U vrijeme sačinjenja ugovora o darovanju 1. lipnja 1994. godine, bio je na snazi Zakon o prometu zemljišta i zgrada ("Narodne novine", br. 52/73.), a koji je prestao važiti stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96.) čl. 94. ZOV.

Prema odredbi čl. 9. Zakona o prometu zemljišta i zgrada za valjanost ugovora o prometu nekretnina tražila se pismena forma.

Darovna pogodba nije regulirana pozitivnim zakonodavstvom, pa se temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1991. godine ("Narodne novine", br. 73/91) na tu pogodbu primjenjuju pravna pravila bivšeg OGZ-a.

Prema odredbi paragrafa 943. OGZ za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje tražila se pismena forma.

Međutim, prema odredbi paragrafa 52. Zakona o javnim bilježnicima (notarima) iz 1930. godine za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje tražila se forma javnobilježničkog akta.

Sudska praksa se izjasnila da formu javnobilježničkog akta zamjenjuje forma sudskog zapisnika.

Kako je u ovom slučaju sačinjen pismeni ugovor o prijenosu nekretnina, to je zadovoljena forma za valjanost ugovora, ali uz uvjet da je izvršena prava predaja.

Ovdje pak pravu predaju zamjenjuje zemljišno-knjižni upis prava vlasništva, te je sporni ugovor valjan, pa se nisu ostvarili razlozi za ništavost ugovora iz čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99.).

Prema tome, nisu se ostvarili istaknuti revizijski razlozi, a nije ni učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 22. siječnja 2002.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.