Rev-2902/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2902/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz Z., koju zastupa M. B., odvjetnica u Z., protiv tuženice Lj. Z. iz Z., koju zastupa ravnatelj, a ovoga punomoćnik B. Z., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, rješavajući reviziju tužiteljice protiv prvomoćnog rješenja Županijskog suda u Zadru od 10. lipnja 1999. broj Gž-31/99 kojim je ukinuta presuda Općinskog

suda

u

Zadru

od

08. rujna 1998. godine broj P-116/96 i odbačena tužba u sjednici održanoj dana 23. studeni 2000. godine,

presudio je i riješio je:

Djelomično se prihvaća revizija tužiteljice, ukida se rješenje Županijskog suda u Zadru od 10. lipnja 1999. godine broj Gž-31/99 u dijelu kojim je ukinuta presuda suda prvoga stupnja pod toč. II izreke te presude i odbačena tužba kojom je tuženik obvezan da tužiteljici isplati naknadu plaće, pa se u tom dijelu predmet vraća sudu drugoga stupnja na ponovno suđenje.

U ostalom dijelu kojim je ukinuta presuda suda prvoga stupnja i odbačena tužba glede odluke pod toč. I u dijelu izreke presude suda prvoga stupnja tj. tuženik je dužan tužiteljicu primiti na radno mjesto farmaceuta u ljekarničku jedinicu Benkovac, odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja obvezan je tuženik primiti tužiteljicu po isteku porodiljskog dopusta na radno mjesto farmaceuta u ljekarničku jedinicu Benkovac, Ljekarnu Benkovac do preregistracije, te joj omogućiti obavljanje poslova na tom radnom mjestu, te joj isplatiti naknadu neisplaćene plaće od 23. siječnja 1995. godine pa do povratka na radno mjesto, dok je u ostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

Sud drugog stupnja ukinuo je presudu suda prvoga stupnja i odbacio tužbu. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud ukine rješenje suda drugoga stupnja i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik je odgovorio na reviziju tužiteljice poričući njezine navode predloživši da ona kao neosnovana bude odbijena.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica bila zaposlenica bivše Narodne apoteke u Benkovcu, da je tuženica pravna sljednica te apoteke, da je nakon okupacije toga područja 1991. godine ljekarna u kojoj je tužiteljica radila prestala s radom, da je tužiteljica nakon toga primala zagarantirani osobni dohodak do 01. siječnja 1992. godine, da je pozvana da se javi na rad u Ljekarnu S., u kojoj je radila od 01. lipnja do 21. kolovoza 1993. godine, kada joj je počelo porodiljsko bolovanje, a zatim porodiljski dopust, da se nakon rođenja djeteta u siječnju 1994. godine javila tuženiku, radi primanja na posao, ali je on to odbio, te da je do 31. kolovoza 1995. godine primala zagarantirani osobni dohodak.

Tužiteljica smatra da je postupak tuženika nezakonit, pa traži da ga sud obveže da je primi na posao i naknadi plaću od dana isteka porodiljnog dopusta.

Sud prvog stupnja je takav zahtjev ocijenio osnovanim, smatrajući da tužiteljici radni odnos nije nikada prestao.

Sud drugog stupnja je zauzeo pravni stav da je tužiteljica izgubila pravo na sudsku zaštitu po odredbi čl. 83. st. 2. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa, koji treba primijeniti u ovom sporu, budući da nije prethodno tražila zaštitu prava pred nadležnim organom u organizaciji.

Taj sud naime smatra, da u najpovoljnijem slučaju za tužiteljicu s obzirom na postojanje pismenog traga, treba uzeti da se ona obratila tuženiku 02. listopada 1995. godine, pa da treba uzeti dalje da su toga dana povrijeđena njezina prava, a da je to ujedno i dan kada je za te povrede saznala, pa je u daljnjem roku od 15 dana trebala podnijeti prigovor tuženiku, što nije učinila.

Iz tih razloga je taj sud ukinuo presudu suda prvoga stupnja i odbacio tužbu.

Tužiteljica nema pravo na tužbu kojom traži primanje na posao, kojem zahtjevu je sud prvog stupnja udovoljio, prethodno utvrdivši da njezin radni odnos s tuženicom odnosno njezinim pravnim prednikom nije ni na koji način prestao.

Stoga je trebalo ovaj dio tužbenog zahtjeva odbiti. Međutim odluka drugostupanjskog suda o odbacivanju tužbe nije na štetu tužiteljice, pa je zato u tom dijelu reviziji kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku – ZPP).

Pogrešno je međutim taj sud odlučio odbacivši tužbu glede zahtjeva koji se odnosi na novčano potraživanje, jer prethodno traženje zaštite pred tijelom u radnoj organizaciji nije pretpostavka za traženje sudske zaštite.

Zato je u tom dijelu sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, a kako zbog svog pogrešnog pravnog stava nije u meritumu odlučio o žalbi tuženika glede te odluke, trebalo je utoliko reviziji prihvatiti, ukinuti u tom dijelu rješenje suda drugoga stupnja i predmet vratiti tom sudu na povnono suđenje.

U ponovljenom postupku taj sud će na spomenuti način ispitati osnovanost tuženičine žalbe glede navedene odluke i nakon toga ponovno odlučiti o ovom dijelu tužiteljičina zahtjev.

U Zagrebu, 23. studeni 2000. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin