Rev-3428/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3428/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. Andrije Erakovića i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. H. iz V., kojeg zastupa punomoćnik K. J., odvjetnik iz V., protiv tuženice M. M. iz V., koju zastupa punomoćnica L. K.-S., odvjetnica iz V., radi utvrđenja prava suvlasništva, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 6. ožujka 1997. godine, br. Gž-51/97., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici od 29. listopada 1996. godine, br. P-591/94., u sjednici održanoj dana 29. siječnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja protiv dijela pobijanih presuda kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva u 1/2 dvosobnog stana u V., površine od 58,20 m².

r i j e š i o j e:

U ostalom dijelu, kojim je odbijen zahtjev za izdavanje isprave za uknjižbu prava suvlasništva kao i dijelu kojim je odlučeno o parničnom trošku, revizija tužitelja se prihvaća, u tom dijelu se ukidaju presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 6. ožujka 1997. godine broj Gž-51/97 i presuda Općinskog suda u Virovitici od 29. listopada 1996. godine broj P-591/94 i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja, kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva u dijelu od 1/2 dvosobnog stana u V., površine 58,20 m², upisanog u knjizi položenih ugovora poduložak br. 187 zk.ul. br. 3457 k.o. V., što bi tuženica bila dužna priznati i izdati tužitelju ispravu za uknjižbu tog prava, a u protivnom bi tu ispravu zamijenila presuda. Tužitelj je istom presudom obvezan naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 3.290,00 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače i prihvati tužbeni zahtjev, ili podredno da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženica je u odgovoru na reviziju predložila da se revizija odbaci kao nedopuštena, jer je sadržajem izjavljena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a podredno da se odbije kao neosnovana.

O izjavljenoj reviziji se nije izjasnio nadležni državni odvjetnik. Revizija je djelomično osnovana.

Ne smatra se nedopuštenom revizija ni kada je izjavljena samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao razloga zbog kojeg se revizija ne može izjaviti u smislu čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP). I u tom slučaju revizijski sud temeljem čl. 386. ZPP ispituje pobijanu presudu, pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

O ostalim bitnim povredama odredaba parničnog postupka, zbog kojih se revizija može izjaviti, revizijski sud je ovlašten voditi računa samo ako se navodima revizije ukazuje na njihovo postojanje, a revident ni opisno ne upućuje na neku od bitnih povreda parničnog postupka.

Djelomično je osnovan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta utvrđenja je kao pravilna prihvatio i sud drugog stupnja:

- da je tuženica u vrijeme trajanja braka s tužiteljem kupila stan ugovorom od 9. listopada 1992. godine uz pismenu suglasnost tužitelja od 21. rujna 1992. godine,

- da je novac za isplatu cijene stana tuženica sama pozajmila,

- da bi cijena stana u slučaju da su tužitelj i tuženica kao sunositelji stanarskog prava zajedno kupili stan bila samo za 0,5% viša.

Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da niža cijena stana nije bila pobuda za dogovor da stan kupi samo tuženica, a da tužitelj nije dokazao da bi cijena bila isplaćena iz sredstava zajedničke imovine stranaka, nego je plaćena novcem kojeg je tuženica pozajmila, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev.

Drugostupanjski sud je ocijenio pravilnim zaključak suda prvog stupnja, smatrajući irelevantnom okolnost da je stan kupljen za vrijeme trajanja braka, jer je tuženica stan kupila sredstvima iz posebne imovine u smislu čl. 278. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine, broj 51/89, 59/90 i 25/94. – dalje ZBPO).

Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje suvlasništva, što bi tuženica bila dužna priznati, pa u dijelu kojim pobija odluku o tom zahtjevu revizija tužitelja nije osnovana.

Prema odredbi čl. 20. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj 53/91 i 92/94 – dalje ZOVO) pravo vlasništva stječe se po samom zakonu, na temelju pravnog posla i nasljeđivanjem, kao i odlukom državnog organa.

Odredbom čl. 33. ZOVO propisan je način stjecanja vlasništva na temelju pravnog posla, a to je upis u javnu knjigu ili drugi odgovarajući način određen zakonom.

Kako je i Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine, broj 43/92 – pročišćeni tekst, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 58/95, 11/96 i 119/97.

– dalje Zakon o prodaji) u čl. 23. st. 1. propisano da se pravo vlasništva na stan stječe upisom u zemljišne knjige, odnosno polaganjem ugovora i upisom u knjigu položenih ugovora, tužiteljev zahtjev da se utvrdi prije izvršenog upisa da je suvlasnik na stanu nije osnovan, a postojanje sporazuma s tuženicom može biti samo pravna osnova za stjecanje prava suvlasništva.

Stoga je u tom dijelu o reviziji tužitelja odlučeno na temelju čl. 393. ZPP.

U dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za izdavanje tabularne isprave zaključak nižestupanjskih sudova za sada se ne može prihvatiti.

Prije svega, sama okolnost da je tužitelj u smislu čl. 6. st. 2. Zakona o prodaji dao suglasnost tuženici da kupi stan na kojem su kao supružnici imali stanarsko pravo ne znači da je tuženica kupnjom (pravnim osnovom) i upisom u zemljišne knjige, odnosno polaganjem ugovora i upisom u knjigu položenih ugovora (kao načinom stjecanja u smislu čl. 23. istog Zakona) postala isključivi vlasnik stana.

Navedena okolnost bi mogla imati takvo značenje kada bi predstavljala sporazum bračnih drugova o diobi zajedničke imovine u smislu odredaba čl. 284. st. 1. i 2. ZBPO, a u tom smislu nižestupanjski sudovi nisu ocjenjivali sadržaj dane izjave.

Prema odredbi čl. 277. ZBPO zajednička imovina bračnih drugova je ona koju su stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, pa je za ocjenu o kakvoj se imovini radi u konkretnom slučaju (zajedničkoj ili posebnoj) odlučno pitanje postojanja bračne zajednice u vrijeme davanja suglasnosti i sklapanja ugovora.

Naime, ako je bračna zajednica trajno prekinuta, imovina stečena nakon prekida zajednice ne bi se mogla smatrati zajedničkom imovinom bračnih drugova.

S druge strane, za vrijeme trajanja bračne zajednice bračni drugovi mogu imati posebnu imovinu (čl. 276. ZBPO), a to je prema odredbi čl. 278. st. 2. ZBPO imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i slično) različitoj od osnove navedene u čl. 277. istog Zakona.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa da je zajam novca sam po sebi ta druga osnova za stjecanje posebne imovine, nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali sve druge relevantne okolnosti, pa je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

Stoga je o reviziji tužitelja odlučeno na temelju čl. 395. st. 2. ZPP, ukidanjem nižestupanjskih presuda i vraćanjem predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za izdavanje tabularne isprave za uknjižbu prava suvlasništva.

U ponovnom postupku treba upotpuniti činjenično stanje utvrđenjem odlučne okolnosti da li je u vrijeme tuženičinog uzimanja zajma trajala bračna zajednica između parničnih stranaka, ocijeniti smisao tužiteljeve izjave o suglasnosti za kupnju stana, te nakon toga na temelju rezultata cjelokupnog postupka ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

U Zagrebu, 29. siječnja 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivan Kaladić, v.r.