Rev-3930/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3930/1994-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A.Š. iz K., koju zastupa B.P., odvjetnik u V., protiv tuženice "C.o. " d.d. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 11. travnja 1994. br. Gž 299/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ludbregu od 19. listopada 1993. br. P 328/92-41, u sjednici održanoj dana 10. prosinca 1998.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija tužiteljice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Varaždinu od 11. travnja 1994. br. Gž 299/94-2 i presuda Općinskog suda u Ludbregu od 19. listopada 1993. br. P 328/92-55 i sudi: Tuženica je dužna platiti tužiteljici iznos od 31.800,00 kn (tridesetjednutisućuosamsto kuna) sa zateznom kamatom koja teče od 19. listopada 1993. do isplate, te joj naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.220,00 kn (četritisućedvjestodvadeset kuna), sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica platiti tužiteljici na ime naknade nematerijalne štete ukupno iznos od 1.200,00 kn (1,200.000 HRD) te na ime materijalne štete ukupno iznos od 400,00 kn (400.000 HRD), dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

Sud drugog stupnja djelomično je preinačio presudu suda prvoga stupnja i dosudio tužiteljici temeljem naknade nematerijalne štete ukupno iznos od 13.000,00 kn (13,000.000 HRD) dok je preostali dio tužbenog zahtjeva s tog naslova odbio.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u odlukama o naknadi nematerijalne štete.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica tjelesno ozlijeđena u štetnom događaju, da su te ozljede kod nje uzrokovale trajne posljedice koje su smanjile njezinu opću radnu i životnu sposobnost za 20%, da je trpjela i strah, a isto tako da je kao trajna posljedica ostalo naruženje.

Sud prvog stupnja je također utvrdio jačinu i trajanje pretrpljenog straha, kao i jačinu naruženja.

Zbog prije navedenog stupnja smanjenja tužiteljičine opće radne i životne sposobnosti, a imajući na umu njezinu životnu dob (58 godina), ovaj sud smatra da iznos od 14.000,00 kn koliko ona traži kao satisfakciju za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti nije prevelik, dok iznos od 8.000,00 kn što ga je kao tu satisfakciju utvrdio sud drugoga stupnja je premalen.

Zbog trajanja i jačine straha koji je tužiteljica pretrpila, ovaj sud smatra da iznos od 2.000,00 kn što ga je sud drugog stupnja dosudio tužiteljici temeljem navedenog pravnog osnova premalen, a iznos od 4.500,00 kn koliko ona traži kao naknadu ove vrste nematerijalne štete nije prevelik. Kod tužiteljice po utvrđenju suda prvoga stupnja ostalo naruženje lakoga stupnja koje se očituje u šepanju, pa po mišljenju ovoga suda iznos od 3.000,00 kn koji je sud drugoga stupnja utvrdio tužiteljici kao naknadu zbog naruženja je premalen, dok iznos od 4.500,00 kn koliko ona traži temeljem navedenog pravnog osnova, po ocjeni ovoga suda nije prevelik. Iz navedenih razloga je u dosadašnjem postupku materijalno pravo pogrešno primijenjeno (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima), pa je stoga reviziju kao osnovanu trebalo prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu (čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP).

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 10. prosinca 1998.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.