Revt-248/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Revt 248/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Jasni Guštek, u pravnoj stvari tužitelja C. d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika G. t. d.o.o. J., kojeg zastupa punomoćnik V. R., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1886/07 od 6. listopada 2010., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-401/05

od 8. prosinca 2006., 20. listopada 2011.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se tuženikova revizija kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja održano je na snazi rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 3795/04 od 22. studenoga 2004. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 49.337,73 kn sa zateznom kamatom, dok je za iznos od 11.103,14 kn sa zateznom kamatom rješenje o ovrsi ukinuto.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je održano na snazi rješenje o ovrsi.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11.), a zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu, podredno da ukine pobijanu i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Kako u konkretnom predmetu vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 100.000,00 kn, nije dopuštena revizija iz čl. 382. st.1. t. 1. ZPP. U konkretnom slučaju bila bi dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U konkretnom slučaju tuženik, osim što se u reviziji formalno poziva na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, nije određeno naveo pravno pitanje zbog kojeg izjavljuje reviziju. Revizija se ustvari svodi na ponavljanje činjenica isticanih tijekom postupka i upućuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno.

Pri tom treba reći da Vrhovni sud nije ovlašten sam ispitivati krije li se možda u navodima revidenta takvo važno pitanje, jer bi se takvim širokim tumačenjem izgubila granica koja je zakonom postavljena između redovne i izvanredne revizije.

Tuženik ne samo da nije određeno naveo pravno pitanje u odnosu na koje se može izjaviti revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, već uopće nije izložio razloge zbog kojih smatra da bi takvo pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a što je bio dužan prema izričitoj zakonskoj odredbi iz st. 3. čl. 382. ZPP.

S obzirom da revizija tuženika nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP te ne sadrži niti određeno pravno pitanje niti razloge zbog kojih smatra da bi određeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, revizija tuženika nije dopuštena.

Na temelju odredbe čl. 392. ZPP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 20. listopada 2011.

Sutkinja:

Jasna Guštek, v.r.