I Kž-967/2002-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-967/02-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Ante Potrebice, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. M. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama optuženika, te njegovih roditelja S. i M. M. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 23. listopada 2002. godine broj K-46/02, u sjednici održanoj dana 3. travnja 2003. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića,

p r e s u d i o je:

Prihvaćaju se žalbe opt. R.M. i njegovih roditelja S. i M. M., a u povodu tih žalbi i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni i izriče da je optuženik, djelatnošću zbog koje je proglašen krivim, počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 129/00), pa se po tim propisima, uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b) KZ, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom opt. R.M. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, činjenično i pravno opisanog u njenoj izreci, i po tom propisu, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca, te je obvezan na naknadu troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 996,00 kuna.

Protiv te presude podnijeli su žalbe optuženik, te njegovi roditelji S. i M. M. zbog odluke o kazni i predložili da se ona preinači u tom dijelu i optuženiku izrekne blaža kaznena sankcija.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, predložio je da se žalbe odbiju kao neosnovane.

Žalbe su osnovane.

U prvom redu, treba reći da prvostupanjski sud, makar je stvarno vodio računa da je u odnosu na predmetno kazneno djelo izmijenjen kazneni zakon u pogledu visine propisane kazne, tako da je brisana kazna dugotrajnog zatvora i kao gornja granica određena kazna zatvora u trajanju od dvanaest godina - čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ ("Narodne novine" br. 129/00) - nije tu odredbu i primijenio (prečišćeni tekst KZ nije donijet).

Stoga je u povodu podnesenih žalbi, po službenoj dužnosti, trebalo preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela, kako je to presuđeno u izreci.

U pravu su žalitelji kada se žale zbog odluke o kazni.

Naime, ispravno vrednujući utvrđene olakotne okolnosti, napose činjenicu da je optuženik samo posredovao u kupoprodaji opojne droge heroin i to vrlo maloj količini od 0,04 gr, što je iskreno i okolnosno priznao, treba zaključiti da će se i najblažom kaznom, koja se uopće može izreći za ovo kazneno djelo uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, tj. kaznom zatvora u trajanju od 30 dana, postići svrha kažnjavanja predviđena u čl. 50. u svezi sa čl. 6. KZ. Uslijed toga su i prihvaćene žalbe te je optuženik osuđen na tu kaznu.

Stoga, a budući da nisu počinjene povrede zakona na čije postojanje pazi drugostupanjski sud, osim propusta u pravnoj oznaci djela otklonjenog ovom presudom, presuđeno kao u izreci na temelju čl. 390. st. 1. ZKP.

U Zagrebu, 3. travnja 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlatko Gledec, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.