Rev-x-123/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 123/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. K. M. ud. B. iz Č., 2. mldb. L. M. pok. B. iz Č., 3. mldb. B. M. pok. B. iz Č., oboje zastupanih po majci i zz, prvotužiteljici K. M., a svi tužitelji zastupani po punomoćniku I. Š., odvjetniku u S., protiv tuženika 1. Regionalni Neretvansko-pelješko-korčulanski vodovod iz K., zastupanog po punomoćniku D. U., odvjetniku u K. i 2. I. T. iz K., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž- 2371/06 od 19. lipnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Korčuli broj P- 45/05 od 1. lipnja 2006., u sjednici održanoj 17. prosinca 2008.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili pod toč. I. izreke, da im tuženici po osnovi naknade nematerijalne štete solidarno isplate iznos od 750.000,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dana presuđenja pa do isplate.

Ujedno su tužitelji odbijeni i sa tužbenim zahtjevom pod toč. II. izreke, da im tuženici solidarno naknade štetu zbog gubitka uzdržavanja u obliku mjesečne rente, sa iznosima kako slijedi:

- za srpanj 1993. 388,57 kuna, za kolovoz 1993. 520,69 kuna, za rujan 1993. 520,69 kuna, za listopad 1993. 678,93 kuna, za studeni 1993. 706,08 kuna, za prosinac 1993. 713,14 kuna,

- za siječanj 1994. 713,14 kuna, za veljaču 1994. 713,14 kuna, za ožujak 1994. 713,14 kuna, za travanj 1994. 713,14 kuna, za svibanj 1994. 713,14 kuna, za lipanj 1994. 750,23 kuna, za srpanj 1994. 750,23 kuna, za kolovoz 1994. 750,23 kuna, za lipanj 1994. 750,23 kuna, za listopad 1994. 787,77 kuna, za studeni 1994. 787,77 kuna, za prosinac 1994. 866,51 kuna,

- za siječanj 1995. 866,51 kuna, za veljaču 1995. 918,50 kuna, za ožujak 1995. 918,50 kuna, za travanj 1995. 918,50 kuna, za svibanj 1995. 918,50 kuna, za lipanj 1995. 966,22 kuna, za srpanj 1995. 970,13 kuna, za kolovoz 1995. 970,13 kuna, za rujan 1995. 970,13 kuna, za listopad 1995. 970,13 kuna, za studeni 1995. 970,13 kuna, za prosinac 1995. 970,13 kuna,

- za siječanj 1996. 991,47 kuna, za veljaču 1996. 991,47 kuna, za ožujak 1996. 991,47 kuna, za travanj 1996. 991,47 kuna, za svibanj 1996. 1.043,13 kuna, za lipanj 1996. 1.043,13 kuna, za srpanj 1996. 1.050,33 kuna, za kolovoz 1996. 1.050,33 kuna, za rujan 1996. 1.050,33 kuna, za listopad 1996. 1.050,33 kuna, za studeni 1996. 1.050,33 kuna, za prosinac 1996. 1.118,60 kuna,

- za siječanj 1997. 1.155,51 kuna, za veljaču 1997. 1.155,51 kuna, za ožujak 1997. 1.155,51 kuna, za travanj 1997. 1.155,51 kuna, za svibanj 1997. 1.155,51 kuna, za lipanj 1997. 1.155,51 kuna, za srpanj 1997. 1.160,13 kuna, za kolovoz 1997. 1.160,13 kuna, za rujan 1997. 1.160,13 kuna, za listopad 1997. 1.160,13 kuna, za studeni 1997. 1.160,13 kuna, za prosinac 1997. 1.211.18 kuna,

- za siječanj 1998. 1.225,71 kuna, za veljaču 1998. 1.225,71 kuna, za ožujak 1998. 1.268,61 kuna, za travanj 1998. 1.268,61 kuna, za svibanj 1998. 1.268,61 kuna, za lipanj 1998. 1.268,61 kuna, za srpanj 1998. 1.296,14 kuna, za kolovoz 1998. 1.296,14 kuna, za rujan 1998. 1.296,14 kuna, za listopad 1998. 1.296,14 kuna, za studeni 1998. 1.296,14 kuna, za prosinac 1998. 1.296,14 kuna,

- za siječanj 1999. 1.346,69 kuna, za veljaču 1999. 1.346,69 kuna, za ožujak 1999. 1.346,69 kuna, za travanj 1999. 1.346,69 kuna, za svibanj 1999. 1.407,60 kuna, za lipanj 1999. 1.407,60 kuna, za srpanj 1999. 1.407,60 kuna, za kolovoz 1999. 1.407,60 kuna, za rujan 1999. 1.407,60 kuna, za listopad 1999. 1.407,60 kuna, za studeni 1999. 1.407,60 kuna, za prosinac 1999. 1.407,60 kuna,

- za siječanj 2000. 1.407,60 kuna, za veljaču 2000. 1.407,60 kuna, za ožujak 2000. 1.407,60 kuna, za travanj 2000. 1.407,60 kuna, za svibanj 2000. 1.407,60 kuna, za lipanj 2000. 1.407,60 kuna, za srpanj 2000. 1.407,60 kuna, za kolovoz 2000. 1.407,60 kuna, za rujan 2000. 1.407,60 kuna, za listopad 2000. 1.407,60 kuna, za studeni 2000. 1.407,60 kuna, za prosinac 1.407,60 kuna,

- za siječanj 2001. 1.407,60 kuna, za veljaču 2001. 1.407,60 kuna, za ožujak 2001. 1.407,60 kuna, za travanj 2001. 1.407,60 kuna, za svibanj 2001. 1.407,60 kuna, za lipanj 2001. 1.407,60 kuna, za srpanj 2001. 1.407,60 kuna, za kolovoz 2001. 1.40,60 kuna, za rujan 2001. 1.407,60 kuna, za listopad 2001. 1.407,60 kuna, za studeni 2001. 1.407,60 kuna, za prosinac 2001. 1.407,60 kuna,

- za siječanj 2002. 1.407,60 kuna, za veljaču 2002. 1.407,60 kuna, za ožujak 2002. 1.407,60 kuna, za travanj 2002. 1.407,60 kuna, za svibanj 2002. 1.407,60 kuna, za lipanj 2002. 1.407,60 kuna, za srpanj 2002. 1.407,60 kuna, za kolovoz 2002. 1.407,60 kuna, za rujan 2002. 1.407,60 kuna, za listopad 2002. 1.407,60 kuna, za studeni 2001. 1.407,60 kuna, za prosinac 2002. 1.407,60 kuna,

- za siječanj 2003. 1.407,6 kuna, za veljaču 2003. 1.407,60 kuna, za ožujak 2003. 1.407,60 kuna, za travanj 2003. 1.407,60 kuna, za svibanj 2003. 1.407,60 kuna, za lipanj 2003. 1.407,60 kuna, za srpanj 2003. 1.407,60 kuna, za kolovoz 2003. 1.407,60 kuna, za rujan 2003. 1.407,60 kuna, za listopad 2003. 1.407,60 kuna, za studeni 2003. 1.407,60 kuna, za prosinac 2003. 1.407,60 kuna,

- za siječanj 2004. 1.407,60 kuna, za veljaču 2004. 1.407,60 kuna, za ožujak 2004. 1.407,60 kuna, za travanj 2004. 1.407,60 kuna, za svibanj 2004. 1.407,60 kuna, za lipanj 2004. 1.407,60 kuna, za srpanj 2004. 1.407,60 kuna, za kolovoz 2004. 1.407,60 kuna, za rujan 2004. 1.407,60 kuna, za listopad 2004. 1.407,60 kuna, za studeni 2004. 1.407,60 kuna, za prosinac 2004. 1.407,60 kuna,

- za siječanj 2005. 1.407,60 kuna, za veljaču 2005. 1.407,60 kuna, za ožujak 2005. 1.407,60 kuna, za travanj 2005. 1.407,60 kuna, za svibanj 2005. 1.407,60 kuna, za lipanj 2005. 1.407,60 kuna, za srpanj 2005. 1.407,60 kuna, za kolovoz 2005. 1.407,60 kuna, za rujan 2005. 1.407,60 kuna, za listopad 2005. 1.407,60 kuna, za studeni 2005. 1.407,60 kuna, za prosinac 2005. 1.407,60 kuna,

- za siječanj 2006. 1.407,60 kn, za veljaču 1.407,60 kn, za ožujak 2006. 1.407,60 kn, pa unaprijed svakog 5-tog u mjesecu za tekući mjesec, a sve na način da dospjele obroke plati odjednom, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, zajedno sa zateznim kamatama u visini zakonske stope zatezne kamate, računajući od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa rente pa do isplate, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Istom je odlukom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja naveden pod toč. III. izreke, da im tuženici solidarno, po osnovi naknade štete za troškove pogreba, nabavljanja grobnice, nadgrobnog spomenika i crnine, isplate iznos od 50.000,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 19. srpnja 1993. pa do isplate, kao i sa zahtjevom navedenim pod toč. IV. izreke, da im tuženici solidarno naknade i troškove postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužitelja kao neosnovane, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju su izjavili tužitelji, u kojoj se pozivaju na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Predlažu da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti i tužiteljima dosudi parnični trošak zajedno sa troškom revizije, a podredno da se ona ukine zajedno sa presudom suda prvog stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traže i troškove revizijskog postupka.

U odgovoru na reviziju, prvotuženik se usprotivio reviziji smatrajući ju neosnovanom, pa je predložio da se ona kao neosnovana odbije.

Drugotuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Ovaj je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP) u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga.

Ispitujući na takav način pobijanu presudu ne nalazi se da bi u njenom donošenju bila ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge, oni su jasni i nema proturječja, pa se ona u svemu može ispitati.

Sukladno odredbi iz čl. 377. ZPP, u ponovljenom suđenju slijedom ukidne odluke Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-347/01 od 30. prosinca 2004., prvostupanjski je sud bio dužan izvesti sve radnje na koje mu je u prethodnom suđenju po pravnom lijeku ukazao viši sud, ali je neovisan u zauzimanju pravnih stavova prilikom suđenja, kao što je tako i neovisan i drugostupanjski sud kada ponovno odlučuje u istoj stvari po izjavljenom pravnom lijeku.

Samim time, nema propusta drugostupanjskog suda koji bi se sastojao u eventualnom nesaniranju bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 377. ZPP, da je ta povreda u postupku pred sudom prvog stupnja počinjena, a na što se svode revizijski razlozi kada se ističe da je pobijanom presudom počinjenja povreda iz čl. 377. ZPP.

Suprotno reviziji, nije u postupku pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je sud našao tužbeni zahtjev neosnovanim.

Naime, predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da im tuženici solidarno plate naknadu materijalne i nematerijalne štete zbog smrti njihovog prednika, tj. supruga i oca, sada pok. B. M., koji je nastradao obavljajući posao ronjenja i ustanovljenja kvara na podvodnom vodovodu prvotuženika.

Sporno je u postupku u kakvom je pravnom odnosu bio prednik tužitelja sa tuženicima prilikom izvršenja prije navedenog posla ustanovljenja kvara na podvodnom vodovodu.

U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja:

- da je nekoliko dana prije 19. srpnja 1993. došlo do napuknuća podmorske vodovodne cijevi u Pelješkom kanalu,

- da prvotuženik nema stručno osoblje za obavljanje poslova ronjenja,

- da je prvotuženik radi utvrđenja mjesta napuknuća cijevi, prvotno angažirao ronioca, a drugotuženika I. T., ali budući da je on osposobljen za ronjenje samo do dubine od 35 metara, mjesto kvara nije mogao pronaći,

- da je potom prvotuženik angažirao sada pokojnog B. M., vlasnika obrtne radnje Š. koja se bavi poslovima ronjenja, a sam pok. B. M. bio je profesionalni ronilac,

- da su prvotuženik i pok. B. M. usmeno dogovorili da on pregleda podvodnu cijev vodovoda i pronađe mjesto napuknuća podmorske vodovodne cijevi, te nakon toga podnese izvješće kako bi se naknadno moglo pristupiti sanaciji kvara,

- da je pok. B. M. na sebe preuzeo organizaciju i rukovođenje ronjenja, pri čemu je drugotuženika I. T. angažirao kao svojeg asistenta na površini, zajedno s njegovim brodom,

- da je poslove ronjenja samostalno obavljao pok. B. M., a da je prvotuženik prema dogovoru s B. M. angažirao svoja dva djelatnika i to jednog, koji se nalazio u trenutku izvođenja radova na brodu drugotuženika, a drugog, na kopnu, s time da su oni bili angažirani samoza otvaranje i zatvaranje ventila za puštanje vode u cijev kako bi se lakše ustanovio kvar,

- da su prvotuženik i pok. B. M. dogovorili cijenu od po 300 tadašnjih DEM za sve troškove po jednom zaronu,

- da je pok. B. M. predmetnog događaja ronio sam na dubini od 60 metara i da je prije nesretnog događaja u dva navrata zaranjao na istu dubinu, a kod trećeg zarona je došlo do utapljanja,

- da predmetni podvodni radovi na dubinama kao što su bile ove, pretpostavljaju provođenje osobitih mjera sigurnosti na licu mjesta i zahtijevaju podvodne pripreme, koje se sastoje:

a) da se ne roni sam bez asistenta u vodi,

b) da treba planirati dugu dekompresiju i ostavljanje punog ronilačkog aparata na dubini dekompresijskog zastanka, u slučaju da kapacitet boca s kojima se ronjenje vrši nije dovoljan za ronjenje i za dekompresiju, a što je najčešći slučaj kod ronjenja na ovakvim dubinama,

c) da ronilac mora koristiti sigurnosnu opremu, posebno sigurnosni pojas, tzv. "Life Jacket", kojim se olakšava izron s veće dubine i omogućava održavanje ronioca na površini i njegovo izbacivanje na površinu ukoliko ga ronilac aktivira,

d) da treba postojati veza ronioca sa brodom putem konopca,

- da je pok. B. M. predmetne zgode ronio sam, bez asistenta u vodi, bez sigurnosnog pojasa i nije bio vezan konopcem sa brodom, a da je sam odredio da se puni ronilački aparat za dekompresiju spusti tek kada ga osoblje broda ugleda na vidiku za izranjanje.

Slijedom takvih utvrđenja pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da su pok. B. M. i prvotuženik bili u ugovornom odnosu s osnove zaključenog ugovora o djelu.

Naime, odredbom iz čl. 600. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 i 73/91 – dalje ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač (poduzetnik, izvođač radova) obvezuje da obavi određeni posao kao što je izrada ili popravak neke stvari ili izvršenje kakvog fizičkog ili intelektualnog rada i slično, a naručilac se obvezuje da mu za to plati naknadu.

U smislu odredbe iz čl. 601. st. 3. ZOO proizlazi da se svaki ugovor smatra ugovorom o djelu, ako su ugovaratelji imali na umu naročito izvođačev rad, s time da u smislu odredbe iz čl. 603. ZOO naručilac ima pravo da obavlja nadzor nad obavljanjem posla i daje upute, ali kada to odgovara prirodi posla, a izvođač je dužan da mu to omogući.

U konkretnom slučaju proizlazi da je prvotuženik bio naručitelj radova, a sada pok. B. M. izvođač radova, dok je drugotuženik bio pomoćnik izvođača radova, tj. pok. B. M. u izvršenju preuzetog posla.

Prilikom ugovaranja prvotuženik, kao naručitelj, a budući da nije raspolagao zaposlenom stručnom osobom koja bi mogla obaviti ovaj posao ronjenja, angažirao je za ustanovljenje kvara na podvodnoj vodovodnoj cijevi, obrtničku radnju koja se bavi tom djelatnošću i njezinog vlasnika, profesionalnog ronioca, pok. B. M.. U takvoj situaciji nije ni bilo za očekivati, a suprotno revizijskim navodima, da naručitelj, tj. prvotuženik koji nije raspolagao zaposlenicima sa odgovarajućim stručnim znanjem za obavljanje ovog posla, sam organizira posao ronjenja, tj. načina njegovog izvođenja, niti da daje upute kako bi se on trebao voditi. Zato, prema utvrđenjima, prvotuženik niti nije bio dužan voditi brigu o sigurnosnim pripremama i poduzimanju sigurnosnih mjera. Prvotuženik je prema usmenom utanačenju sa pok. B. M. imao obvezu samo, u konkretnoj prigodi, organizirati puštanje vode u cijev radi lakšeg ustanovljenja kvara, a koju su obavljali njegovi djelatnici koji su se nalazili, jedan na brodu, a drugi na kopnu, te platiti naknadu za izvršeni posao. U konkretnoj situaciji zato je, slijedom nađenih utvrđenja, pok. B. M. bio jedina stručna osoba osposobljena za ronjenje na navedenim dubinama, zbog čega je sam preuzeo organizaciju i način izvođenja ove djelatnosti. Da je, suprotno reviziji, bio i odgovoran za poduzimanje sigurnosnih priprema i korištenja odgovarajuće sigurnosne opreme, kako bi se ovaj posao obavio na siguran način. Utoliko, za sve propuste u sigurnosnim pripremama i izvođenju operacije ronjenja te korištenju sigurnosne opreme, odgovara sam izvođač radova, tj. B. M..

Kraj tako utvrđenih činjenica, ne može stoga drugotuženik, koji nije bio zaposlenik prvotuženika, već kojeg je kao svog pomoćnika angažirao pok. B. M., te koji je radio isključivo po njegovim uputama, snositi odgovornost za propuste u obavljanju ovog posla na siguran način.

U pravu je revizija kada smatra da bi, unatoč toga što je pok. B. M. za prvotuženika obavljao posao po osnovi zaključenog ugovora o djelu, prvotuženik mogao odgovarati za štetu po osnovi objektivne odgovornosti, unatoč toga što pokojni B. M. nije bio u stalnom radnom odnosu kod prvotuženika.

utim, pok. B. M., a slijedom nađenih utvrđenja pred nižestupanjskim sudovima, Međ

bio je angažiran za izvođenje odgovarajućeg posla koji ima obilježja opasne djelatnosti, a to je djelatnost za koju se odgovara po odredbi čl. 174. ZOO, temeljem objektivne odgovornosti.

No, u konkretnom slučaju, utvrđeno je da je prvotuženik za obavljanje tog opasnog posla angažirao ovlaštenu obrtničku radnju vlasništvo B. M. i njega samog kao profesionalnog ronioca, s kojim je ugovoreno da će se ovaj posao zaranjanja i pregleda podvodne cijevi obaviti isključivo u njegovoj organizaciji i na način, te sa pripremama, kako on to bude odredio. U takvoj situaciji, kraj takvog dogovora, prestala je odgovornost prvotuženika po osnovi čl. 174. ZOO, jer je slijedom takvog dogovora preostala odgovornost jedino prvotuženika po osnovi eventualne povrede ugovorne obveze prema pok. B. M..

Međutim, zbog povrede ugovorne obveze, koja se svodila na asistenciju puštanja vode kroz ventil, a niti bilo kakvih radnji vezanih uz to, do utapljanja B. M. nije došlo, zbog čega prvotuženik ne može niti odgovarati za nastalu štetu tužiteljima.

Zbog toga, a suprotno reviziji, u takvim okolnostima, prvotuženiku se ne mogu stavljati na teret povrede odredbi Pravilnika o higijensko tehničkim zaštitnim mjerama pri ronilačkim radovima, jer je o tim mjerama morao voditi računa isključivo onaj tko je organizirao posao i njegove pripreme, a to je bio pok. B. M., jer su se ovi radovi izvodili po njegovim uputama.

Kako stoga revizijskim navodima odluka suda ničim nije dovedena u sumnju, valjalo je reviziju kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 17. prosinca 2008.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.