Gr 1-900/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr1-900/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. d.d. iz R., kojega zastupaju G. B. i I. B., odvjetnik u R., protiv tuženika Hrvatska uprava za ceste iz Zagreba, radi isplate 368.637,50 kn, rješavajući sukob nadležnosti između Općinskog suda u Senju, koji se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem od 16. rujna 2002. godine broj P-16/02 i Trgovačkog suda u Rijeci koji je taj sukob izazvao dopis od 4. studenog 2002. godine broj P-2049/02, u sjednici vijeća održanoj dana 20. studenog 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan je Općinski sud u Senju.

Obrazloženje

Općinski sud u Senju se rješenjem od 16. rujna 2002. godine broj P-16/02 oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu jer cijeni da se radi o strankama koje obavljaju gospodarsku djelatnost, te da se tužbeni zahtjev odnosi na naknadu štete koja proizlazi iz trgovačkog ugovora. Po pravomoćnosti rješenje je ustupio Trgovačkom sudu u Rijeci.

Trgovački sud u Rijeci je dopisom od 4. studenog 2002. godine broj P-2049/02 izazvao sukob nadležnosti jer cijeni da je pravna osnova utuženog potraživanja izvanugovorna odgovornost za štetu kao izravna posljedica povrede zakonske obveze održavanja javne ceste pa da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan upravo Općinski sud u Senju.

Za postupanje u ovom predmetu nadležan je Općinski sud u Senju.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu koju je pretrpio zbog nemogućnosti prometovanja njegovih autobusa po J. magistrali jer je zbog nemogućnosti korištenja dijela J. magistrale kod mjesta I., koja je uzrokovana propustom tuženika, za njega nastala materijalna šteta u ukupnom iznosu od 368.637,50 kn. Tužitelj se poziva na Zakon o javnim cestama prema kojem je tuženik dužan naknaditi štetu korisniku javne ceste ako je šteta prouzrokovana stanjem javne ceste.

Prema odredbi čl. 19. st. 1. toč. 1a. Zakona o sudovima (“Narodne novine”, broj 3/94, 100/96, 131/97 i 129/00 – dalje ZS) trgovački sudovi u prvom stupnju sude u sporovima što proizlaze iz trgovačkih ugovora i u sporovima za naknadu štete koji proizlaze iz tog ugovora između osoba koje obavljaju gospodarsku djelatnost.

Zahtjev tužitelja kao korisnika javne ceste da mu tuženik naknadi štetu koja je prouzrokovana uslijed nemogućnosti korištenja dijela J. magistrale kod mjesta I. a koja je po navodima tužbe uzrokovana propustom tuženika budući da isti prometnicu nije održavao sukladno odredbama Zakona o javnim cestama i Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta nije ni spor što proizlazi iz trgovačkog ugovora a niti spor za naknadu štete koji bi proizlazio iz tog ugovora, već je pravni osnov utuženog potraživanja izvan ugovorna odgovornost za štetu kao izravna posljedica povrede zakonske obveze održavanja javne ceste, pa stoga nisu ispunjeni uvjeti za postojanje stvarne nadležnosti trgovačkog suda za postupanje u ovom predmetu.

U pravu je trgovački sud kada cijeni da je za ostvarenje prava s osnova izvanugovorne odgovornosti za štetu stvarno nadležan općinski sud a temeljem odredbe čl. 16. st. 1. toč. 1k. ZS prema kojoj odredbi općinski sudovi sude u ostalim građanskopravnim zahtjevima koji nisu u djelokrugu trgovačkog suda ili drugog tijela.

Iz iznesenih razloga je temeljem odredbe čl. 22. st. 1. ZPP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 20. studenog 2002. godine.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.