Rev-464/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 464/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, dr. Ivana Kaladića i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo – Građansko upravni odjel u Zagrebu, protiv tuženice J. K. iz Z., koju zastupa Đ. M., odvjetnik u Z., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 21. siječnja 2003. godine, br. Gž-7416/01-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. ožujka 2001. godine, br. Ps-553/93., u sjednici održanoj dana 5. siječnja 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom usvojen je otkaz stanarskog prava tuženice na dvosobnom stanu u Zagrebu – …, II kat, površine 56,47 m², te je tuženici naloženo da taj stan slobodan od osoba i stvari preda tužitelju i naknadi mu parnične troškove u iznosu od 3.000,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu i potpunu reviziju izjavila je tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Tužitelj na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora je otkaz stanarskog prava na stanu u Zagrebu, …, površine 56,47 m². Radi se dakle o sporu iz odnosa korištenja stana, pa dopuštenost revizije treba cijeniti prema vrijednosnom kriteriju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje ZPP) u vezi s čl. 38. ZPP, tj. prema jednogodišnjoj najamnini, tako da se najamnina za mjesec u kojem je podnesena tužba pomnoži s brojem 12.

Tužba u ovom sporu podnesena je 25. ožujka 1993. godine.

Odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 112/99 – dalje ZIDZPP – koji je stupio na snagu 6. studenoga 1999. godine), izmijenjena je odredba čl. 382. st. 2. ZPP, tako da u sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, revizija nije dopuštena, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn.

Opće je poznata činjenica da jednogodišnja najamnina računajući od 25. ožujka 1993. godine, za navedeni stan u Zagrebu površine 56,47 m² ne prelazi 100.000,00 kn.

U smislu odredbe čl. 10. st. 3. ZIDZPP o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda koja je donesena nakon stupanja na snagu toga Zakona, rješava se po tom Zakonu.

U ovom sporu drugostupanjska presuda donesena je 21. siječnja 2003. godine, dakle nakon stupanja na snagu ZIDZPP, pa je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora po izmijenjenoj odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, dakle koja prelazi 100.000,00 kn. S obzirom da u ovom sporu vrijednost predmeta spora pobijane pravomoćne presude ne prelazi propisani iznos od 100.000,00 kn, revizija tuženika nije dopuštena, pa ju je valjalo odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. ZPP).

U Zagrebu, 5. siječnja 2005. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.