Revr-520/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 520/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz Novaka Oborovskih, …, zastupanog po punomoćniku B. K., dipl. iur. iz Sindikata, Zagreb, …., zastupanog po I. G., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ž.

V.-D. i partneri j.t.d., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gžr-1047/10-2 od 1. lipnja 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-1964/06 od 30. ožujka 2010., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđena je nedopuštenom odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu broj 22/00 od 22. prosinca 2000. i tuženiku je naloženo tužitelja vratiti na rad (toč. I), te isplatiti razliku plaće za razdoblje od 22. prosinca 2000. do 31. kolovoza 2004. iznos 89.330.97 kn sa zateznom kamatom na mjesečne iznose kako je to navedeno u točci II izreke.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev ili ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je neosnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) koja odredba se u ovom sporu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) u povodu revizije iz članka 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 8. ovoga Zakona.

Nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječje, baš kao što o odlučim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku samih tih zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, nižestupanjski sudovi su jasno i detaljno obrazložili povezanost činjenica utvrđenih na temelju priloženih isprava (posebno računa, slipova, kartica tvrtki R. d.o.o. utvrđenog stanja blagajne i goriva), pa ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava odnosno pisane dokumentacije u spisu, te se presuda može ispitati.

Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP jer su u obrazloženju pobijane presude izloženi zahtjevi stranaka, činjenice koje su iznijeli i dokazi koje su predložili tijekom postupka. Navedene su i mjerodavne odredbe materijalnog prava koje se odnose na ovaj spor, a sud se izjasnio i o pravnoj osnovi spora.

Također, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredom čl. 8. ZPP na koju tuženik ukazuje u reviziji, jer je sud prema svom slobodnom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio koje činjenice je uzeo kao dokazane, i naveo razloge kojim se rukovodio pri ocjeni dokaza.

Premet spora je zakonitost odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 22. prosinca 2000. te vraćanje tužitelja na rad isplata razlike plaće za razdoblje od 22. prosinca 2000. do 31. kolovoza 2004. u iznosu 89.330,97 kn..

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu iz 1998. s pripadajućim aneksom ugovoru od 18. lipnja 2000. na poslovima šefa benzinske postaje R., PJ Zagreb,

- da je tuženik svojom odlukom od 22. prosinca 2000. tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu kao šefu benzinske postaje R., PJ Zagreb, zbog teške povrede radne obveze uz obrazloženje da je tužitelj propustio izvršiti kontrolu poslovanja na istoj benzinskoj postaji i kontrolu rada prodavača, zbog čega je došlo do zloupotrebe korištenja I. kartica korisnika tvrtke R. d.o.o. Zagreb u vremenu od 27. lipnja 2000. do 12. srpnja 2000. (u vrijednosti od 18.555,90 kn) koji računi su zatvarani navedenim I. karticama, tako da je iznos zamijenjen za gotovinu, pa je tuženiku nastala šteta,

- da se tuženik glede odgovornosti poziva na Organizacijski propis 1-10-00 „Poslovanje na benzinskoj postaji“ prema kojem za poslovanje na benzinskoj postaji odgovara šef benzinske postaje,

- da dio vozila tvrtke R. d.o.o. za koje su izdane I. kartice nisu bila vlasništvo te firme, a dio nije bio u voznom stanju, da je devet prodavača izdavalo sporne račune u vrijeme kad tužitelj nije radio u smjeni, da su obračuni robe bili uredni s time da je količina prodanog goriva odgovarala količini gotovog novaca i plaćanjem putem kartice, da tužitelj sutradan prilikom kontrole rada poslovanja nije mogao primijetiti da nije došlo do stvarne prodaje goriva, da su izdani slipovi bili fiktivni i da je gorivo bilo kupovano I. karticom bez stvarnog točenja goriva,

- da tužitelj dok je radio u smjeni te vršeći uobičajenu kontrolu poslovanja nije mogao primijetiti da su učinjeni propusti u poslovanju jer se zbroj računa podudarao sa stanjem u blagajni.

Na temelju tih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da do zloupotrebe navedenih I. kartica nije došlo uslijed propusta tužitelja u njegovom radu, budući su iste bile formalno ispravne odnosno nisu evidentirane kao nevažeće. Nastavno tome, pravilno su zaključili da se u konkretnom slučaju pri obavljanju poslova (kontrole poslovanja i kontrole rada prodavač na navedenoj benzinskoj postaji) tužitelj pridržavao općih akta tuženika – Organizacijski propisa broj 1-10-00 „Poslovanje na benzinskoj postaji“.

Zbog toga sudovi zaključuju da nije postojao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, jer tuženik nije dokazao da se tužitelj nije pridržavao obveza iz organizacijskih propisa.

Obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da tužitelj nije počinio osobito tešku povredu radne obveze u smislu odredbe čl. 107. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 137/04 i 68/08 – dalje: ZR), a niti u smislu odredbe čl. 31. Pravilnika o radu tuženika, zbog kojeg nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć. Zbog toga je i odluka o vraćanju na rad i isplati spornog iznosa naknade plaća zakonita (čl. 115. st. 1. i čl. 85. st. 3. ZR).

Stoga su prihvaćanjem tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 107. st. 1, čl. 115. st. 1, čl. 85. st. 3. ZR i čl. 31. Pravilnika o radu), pa je neosnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP) na koju ukazuje tuženik.

Radi navedenog, a na temelju čl. 393. ZPP valjalo je odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

U Zagrebu, 15. svibnja 2012.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.