Rev-214/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-214/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej, kao predsjednice vijeća, te Marijana Ramušćaka, Gordane Gasparini, Tome Gložinića i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. H. iz Z. B., protiv tužene A. Đ. iz Z. B., radi prijenosa dionica i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 4. listopada 1994. godine broj Gž-11200/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru od 8. srpnja 1993. godine broj P- 140/93, na sjednici održanoj dana 2. travnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Gradu Zagrebu, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 4. listopada 1994. godine broj Gž-11200/93-2 potvrdio presudu Općinskog suda u Zlataru od 8. srpnja 1993. godine broj P-140/93, kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, da bude dozvoljen prijenos 262 dionice E. d.d. iz Z. B. sa imena A.Đ. iz Z. B., na ime Ž.H. iz Z. B., u knjizi dioničara i ujedno naloženo tuženoj da vrati tužitelju dividende podignute za 1992. godinu sa zateznim kamatama od dana kada je dividende primila do isplate, a tužitelju je naloženo da tuženoj nadoknadi parnični trošak u svoti od 306,00 kn.

Protiv te presude izjavio je reviziju tužitelj zbog pogrješne primjene materijalnog prava. Revident smatra da predstavlja pogrješnu primjenu materijalnog prava stajalište prvostupanjskog suda, prema kojemu bi sporazum o kupoprodaji dionica sklopljen između parničnih stranaka bio ništav, jer je u suprotnosti sa čl. 5. st. 1. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Nižestupanjski sudovi naime smatraju da je kupoprodaja dionica s popustom mogla biti izvršena samo sa tuženom kao kupcem, jer je ona imala pravo na popust a ne tužitelj. Takav ugovor nije ništav jer zakonom nije zabranjeno sklapanje takovih ugovora. Članak 21. i 22. Pravila dioničkog društva E. ne dolazi u ovom slučaju do primjene jer tužena nikada nije bila u posjedu dionica, a ti članci govore o prijenosu dionica, a ne o prijenosu ugovora o kupnji dionica. Zbog toga predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine presude nižestupanjskih sudova odnosno da te presude preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev. Protivna je strana dala odgovor na reviziju ističući da je materijalno pravo pravilno primijenjeno, a sporazum između parničnih stranaka na koji se poziva tužitelj kada bi i postojao ne bi bio pravovaljan obzirom na odredbe čl. 21c., 21e., 21f. i 21d. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine, broj 19/91 i 83/92).

Državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle, nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbe ZPP, na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Ostvarenje ostalih bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi s čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP, ovaj sud nije ispitivao, budući da bitne povrede odredbi ZPP nisu bile razlog za izjavljivanje revizije.

Revizijski razlog u pogrešnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 356. u svezi s čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP, također nije ostvaren.

Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo.

U provedenom postupku je utvrđeno da sporazum između parničnih stranaka o prijenosu dionica nije u skladu s odredbama čl. 21. i čl. 22. Pravila dioničkog društva E. d.d. od 17. travnja 1992. godine.

U čl. 21. Pravila d.d. E. je određeno da se dionice na ime prenose indosementom i upisom u knjigu dionica, koja se vodi pri društvu, a u čl. 22. je određeno da u slučaju prijenosa dionica na ime dioničar mora dobiti prethodnu suglasnost upravnog odbora, a ako upravni odbor ne odluči o zahtjevu vlasnika dionica u roku od 30 dana od dana kada ga je primio smatra se da je suglasnost dana. Upravni odbor je također dužan da dionice koje njihov vlasnik želi prodati ponuditi na kupnju ostalim dioničarima u roku od 8 dana po primitku zahtjeva, s time da se mogući kupci moraju izjasniti u roku od 15 dana, a dioničar mora dionice na ime koje želi prodati ponuditi na kupnju ostalim članovima društva.

U smislu čl. 101. st. 2. toč. 2. tada važećeg Zakona o poduzećima (Narodne novine, broj 53/91.) pravila društva mogla su sadržavati i odredbe o ograničenjima prijenosa dionica na ime.

Dakle, i ne ulazeći u razmatranje osnovanosti kupovine dionica od strane tužitelja sa popustom utemeljenim na radnom stažu, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan s obzirom na odredbe pravila dioničkog društva E. d.d. i tada važećeg Zakona o poduzećima.

Zbog toga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja, pa kako nisu bili ostvareni razlozi za reviziju oni na koje upućuje revizija, a isto tako i oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je reviziju na temelju čl. 393. ZPP, odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 2. travnja 2003. godine.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.