Rev-856/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 856/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ivana Mikšića, Tome Gložinića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lj.S. iz S., zastupan po punomoćniku M.F., odvjetniku u S., protiv tuženika GP "K. " S., zastupanog po T.R. i K.J., djelatnicima tuženika, radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 7. studenog 1994. broj Gž-2710/94 kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 24. lipnja 1994. broj P-21/93, u sjednici održanoj 28. lipnja 1995.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Splitu od 24.6.1994. broj P-21/93 suđeno je:

" Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Poništava se odluka tuženika "K. " s.p.o. iz S. broj 635092 od 20. studenog 1992. godine kao i odluka broj 1864 od 19. ožujka 1993. kojom se utvrđuje da je tužitelju Lj.S. prestao radni odnos te naređuje tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom izvršenja vrati tužitelja na radno mjesto referenta plana i analize ili ga pak rasporedi na drugo radno mjesto koje odgovara njegovim stručnim kvalifikacijama po svim pravima iz radnog odnosa.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju sve troškove ovog postupka."

Presudom Županijskog suda u Splitu od 7. studenog 1994. broj Gž-2710/94 odbijena je žalba i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-21/93 od 24. lipnja 1994.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), jer je durgostupanjski sud odgovorio na one žalbene navode koji su bili od odlučnog značenja a označio je razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

Nije međutim, osnovan niti revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

Na temelju utvrđenja da je tužitelj kod tuženika bio raspoređen na poslove i zadatke referenta plana i analize, da je u kolovozu 1992. godine donesen Program rješavanja viška radnika i utvrđen prestanak potrebe za radom više od 320 radnika, da je 14.10.1992. godine donesen novi Pravilnik o unutarnjoj organizaciji rada i sistematizaciji radnih mjesta, da je 23. listopada 1992. godine donesen dodatni program rješavanja viška radnika i to za radno mjesto "referent plana i analize" i utvrđeno da je za radom tužitelja prestala potreba na navedenom radnom mjestu, da nije bilo propusta u sastavu Programa, jer je donijet u skladu s odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91) i uzeti u obzir kriterij iz čl. 25. st. 3. citiranog zakona (stručna sprema, godine staža, znanje i sposobnost, te socijalni status) s tim da se tuženik rukovodio prvenstveno kriterijem stručne spreme, kao i to da za tužitelja druga poduzeća nisu pokazala potrebu i nije ga bilo moguće rasporediti u drugo poduzeće i po ocjeni ovog revizijskog suda proizlazi da su pobijane odluke tuženika zakonite, zbog čega su nižestupanjski sudovi zakonito odlučili kada je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

U reviziji tužitelj neosnovano ističe da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 77. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine" - pročišćeni tekst 25/92), kojom je zakonskom odredbom određeno da je tuženik bio dužan tužitelja zadržati na radu kroz vrijeme otkaznog roka, u slučaju kada tužitelju prestaje radni odnos zbog trajnog i većeg smanjenja opsega rada kod tuženika, jer je pobijanim odlukama tuženika određeno da se tužitelj zadržava na radu kroz vrijeme od šest mjeseci s tim da mu radni odnos prestaje 24.4.1993. godine, pa proizlazi da nije osnovan navod tužitelja u reviziji da je tužitelju prestao radni odnos prije iste roka od četiri mjeseca od dana usvajanja programa.

Utvrđeno je, naime, da je u kolovozu 1992. godine donesen Program rješavanja viška radnika a kojim programom nije obuhvaćen tužitelj, a da je 23. listopada 1992. godine donesen i dodatni Program rješavanja viška radnika, ali samo za radno mjesto "referent plana i analize" i u tom Programu utvrđeno da je za radom tužitelja prestala potreba, a pobijana odluka tuženika kojom prestaje tužitelju radni odnos donesena je 12.11.1992. kojom je određeno da tužitelju prestaje radni odnos protekom roka od šest mjeseci od 23.10.1992., dakle, od usvajanja Programa.

Iz navedenih razloga reviziju tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 18. lipnja 1995.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.