Supreme Court partially allows appeal, ruling investigative detention may last until sentence expiry for foreign judgments.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court partially upheld the appeal against a first-instance ruling ordering investigative detention for a defendant facing a foreign judgment. The defendant argued that statutory time limits for detention had expired and that she should be released or placed on preventive measures. The court rejected the claim that time already served counts toward detention limits, ruling instead that detention can continue until the full sentence term expires.
Legislator headnote
AI generatedČlankom 81. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima; člankom 123. stavkom 2. Zakona o kaznenom postupku: U postupku preuzimanja izvršenja kaznene presude stranog suda, istražni zatvor može trajati do isteka izrečene kazne, a vrijeme lišenja slobode u istom predmetu ne uračunava se u rokove trajanja istražnog zatvora.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 467/2018-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene M. H. (M. H.), zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđene M. H. podnesene protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 22. studenog 2018. broj Kv I-47/2018-11 o određivanju istražnog zatvora u postupku preuzimanja izvršenja kaznene presude stranog suda, u sjednici održanoj 7. prosinca 2018.,
r i j e š i o j e :
I. Djelomično se prihvaća žalba osuđene M. H., preinačuje se pobijano rješenje na način da istražni zatvor protiv osuđene M. H. može trajati do isteka kazne.
II. U ostalom dijelu žalba osuđene M. H. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, pod točkom I. izreke, na temelju članka 81. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine broj 178/04. - dalje: ZOMPO) u vezi s člankom 123. stavkom 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), protiv osuđene M. H. (sada H.) određen je istražni zatvor. Pod točkom II. osuđenici je na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. uračunato vrijeme lišenja slobode od 27. travnja 2012. do 10. veljače 2015., od 27. ožujka 2015. do 28. srpnja 2015. i od 30. ožujka 2016. do 3. studenog 2016.
Protiv tog rješenja žalbu je podnijela osuđena M. H. osobno, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da joj se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza. Osuđenica je žalbu podnijela i po branitelju, odvjetniku P. L., ne navodeći žalbene razloge, s prijedlogom da se
II Kž 467/2018-6
pobijano rješenje preinači i ukine istražni zatvor, podredno da se zamijeni mjerama opreza. Žalbu je osuđenica podnijela i po branitelju, odvjetniku D. M. „iz svih zakonom dopuštenih razloga”, s prijedlogom „preinačiti, podredno ukinuti pobijano rješenje te osuđenicu pustiti na slobodu”. S obzirom da se podnesene žalbe sadržajno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba.
Žalba je djelomično osnovana.
Osuđenica u žalbi navodi da sud nije mogao pozivom na odredbu članka 81. ZOMPO- a primijeniti članak 123. stavak 2. ZKP/08., s tumačenjem da ta odredba „ne predstavlja postupovno pravilo,…već materijalno pravni razlog za određivanje istražnog zatvora” te da joj je, s obzirom na do sad izdržanu kaznu, preostalo manje od pet godina zatvora koje mora izdržati pa da su stoga protekli maksimalni rokovi trajanja istražnog zatvora.
Suprotno takvim žalbenim prigovorima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno i na zakonu utemeljeno, pozivajući se na odredbu članka 81. ZOMPO-a, odredio istražni zatvor protiv osuđene M. H. iz osnove u članku 123. stavku 2. ZKP/08., budući da je u takvoj situaciji, sukladno navedenim zakonskim odredbama, primjena mjere istražnog zatvora obvezna.
Naime, nepravomoćnom prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 22. studenog 2018. broj Kv I-47/2018-10 utvrđeno je da je osuđena M. H. pravomoćnom presudom Kantonalnog suda u Tuzli 03 0 K 0 009129 od 21. ožujka 2013., potvrđenom presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine 03 0 K 0 009129 13 Kž 6, osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina. Primjenom članka 14. stavka 1. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima od 26. veljače 1996., izmijenjenog Sporazumom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izmjeni Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima od 7. lipnja 2004. i Sporazumom Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izmjenama Sporazuma o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima od 10. veljače 2010., osuđenici je za dva kaznena djela iz članka 111. točke 6. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11. izrečena kazna zatvora u trajanju od sedam godina i deset mjeseci.
Člankom 81. ZOMPO-a izričito je propisano da u mjeri u kojoj taj Zakon ne sadrži postupovna pravila, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o kaznenom postupku, Zakona o prekršajima, Zakona o sudovima, Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i Zakona o sudovima, dok je odredbom članka 123. stavka 2. ZKP/08. izričito propisano da će se pri izricanju presude uvijek odrediti ili produljiti istražni zatvor protiv okrivljenika kojem je izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna. Stoga je prvostupanjski sud pozivom na navedene zakonske odredbe osnovano osuđenoj M. H. odredio istražni zatvor, u koji joj je uračunao vrijeme za koje je bila lišena slobode, s obzirom na to da joj je citiranom nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Bjelovaru izrečena kazna zatvora teža od pet godina.
II Kž 467/2018-6
Pogrešno žaliteljica upire na to da su protekli maksimalni rokovi trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08. „uzimajući u obzir vrijeme koje je osuđenica do sada provela u režimu lišenja slobode“. Naime, suprotno tim žalbenim navodima, prema stanovištu ovog suda izraženom u više ranijih odluka (rješenja brojevi II Kž-520/13, II Kž-356/14, II Kž- 343/15) vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ne može se uračunavati u rokove iz članka 133. ZKP/08. pa i kada se radi o izdržavanju kazne u istom predmetu. Budući da je u konkretnom slučaju osuđenica u istražnom zatvoru provela nešto duže od godinu i šest mjeseci, to nije protekao maksimalan rok do kojeg ona može biti u istražnom zatvoru.
Također nije u pravu žaliteljica ni kada smatra da bi od izdržane kazne trebalo ostati barem pet godina da bi se istražni zatvor mogao odrediti po osnovi iz članka 123. stavka 2. ZKP/08. Naime, za trajanje istražnog zatvora nakon izrečene prvostupanjske presude relevantna je duljina izrečene kazne, pa bi se optuženik morao pustiti na slobodu ako je u istražnom zatvoru proveo onoliko vremena koliko glasi kazna iz prvostupanjske presude na koju je osuđen.
S time u svezi, osnovan je žalbeni navod da je prvostupanjski sud u izreci pobijanog rješenja propustio navesti rok trajanja istražnog zatvora, pa je djelomičnim prihvaćanjem žalbe osuđene M. H. valjalo to rješenje preinačiti i odrediti da istražni zatvor može trajati do isteka kazne. Stoga je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
Budući da su ostali žalbeni navodi osuđenice neosnovani, a ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 7. prosinca 2018.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Davorka Simunić, v. r.
Miroslav Šovanj, v. r.