Gžzp-318/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gžzp-318/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagatelja D. M., Z. M. i D. B., svi iz V., zastupanih po punomoćnici V. Š., odvjetnici u V., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pzp-97/08-6 od 20. ožujka 2009., dana 13. travnja 2010.

r i j e š i o j e:

I. Žalba protustranke odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pzp-97/08-6 od 20. ožujka 2009.

II. Prihvaća se žalba predlagatelja kao djelomično osnovana, preinačuje se navedeno rješenje i rješava:

1. Predlagateljima D. M., Z. M. i D. B. pored dosuđenog iznosa od 4.000,00 kn (četiritisućekuna), određuje se na ime primjerene naknade svakom i daljnji iznos od 3.000,00 kn (tritisućekuna).

2. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti ovim rješenjem dosuđeni daljnji iznos na ime primjerene naknade u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pzp-97/08-6 od 20. ožujka 2009. prihvaćen je zahtjev (stavak I. izreke), predlagateljima je određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u ukupnom iznosu od 12.000,00 kn, odnosno svakome u iznosu od 4.000,00 kn (točka II. izreke), protustranci Republici Hrvatskoj je naloženo isplatiti navedenu primjerenu naknadu u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva Ministarstvu financija Republike Hrvatske (točka III. izreke).

Protiv navedenog rješenja protustranka je izjavila žalbu zbog žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08. i 123/08. – dalje u tekstu: ZPP),. Predlaže pobijano rješenje ukinuti, podredno preinačiti u smislu žalbenih navoda.

Protiv dijela navedenog rješenja pod točkom 2. izreke žale se i predlagatelji ne navodeći određeno žalbene razloge predviđene člankom 353. stavak 1. ZPP-a. Predlažu da ovaj sud pobijano rješenje preinači na način da predlagateljima odredi naknadu u ukupnom iznosu od 18.000,00 kn.

Žalba protustranke nije osnovna, a žalba predlagatelja je djelomično osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a na koje, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prvostupanjski sud u bitnom temelji svoju odluku na slijedećim utvrđenjima i zaključcima:

- da je postupak u odnosu na koji se zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku do pravomoćnog okončanja istog trajao ukupno deset godina, šest mjeseci i 13 dana, računajući od 6. studenog 1997. kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak i 14/02.), od čega je postupak bio u prekidu od 20. listopada 2000. do 17. ožujka 2003. te od 20. rujna 2004. do 29. rujna 2004.,

- da su predlagatelji doprinijeli duljini trajanja predmetnog parničnog postupka jer je njihova punomoćnica u više navrata tražila odgode ročišta za glavnu raspravu te time što rješenjima suda, kojima ih je sud u više navrata pozivao jasnije odrediti tužbeni zahtjev kako bi se po njemu moglo postupati, nisu udovoljili u zadanim rokovima.

Temeljem navedenih utvrđenja i zaključaka prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su se u konkretnom slučaju ostvarile zakonske pretpostavke iz članaka 27. i 28. Zakona o sudovima ("Narodne novine" 105/05., 16/07. i 113/08. dalje: ZS) za ostvarivanje zaštite prava na suđenje u razumnom roku.

Protustranka u žalbi osporava pravilnost prvostupanjskog rješenja ukazujući na činjenicu da su predlagatelji kao tužitelji u parničnom postupku formalno isti preuzeli tek 29. rujna 2004., stupivši u parnicu kao nasljednici iza pok. S. M., te da su, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, isti tek od tada u prilici ostvarivati svoje pravo na suđenje u razumnom roku.

Suprotno takvim tvrdnjama, pravilno je sud prvog stupnja pravno relevantno razdoblje računao od kada je tužbu podnio prednik predlagatelja (odnosno u konkretnom slučaju, a obzirom da je tužba podnesena 3. studenoga 1993., od 6. studenog 1997. kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda). To stoga što se u konkretnom slučaju radi o univerzalnoj građanskopravnoj sukcesiju koja dovodi ex lege do procesnopravne sukcesije, što pak ima za posljedicu da predlagatelji kao novi procesni subjekti (sukcesori) ne počinju parnicu iznova već je nastavljaju u stadiju u kojem su je zatekli u vrijeme stupanja u nju.

Međutim, u pravu su predlagatelji kada tvrde da u pogledu visine dosuđene naknade nije pravilno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe članka 28. ZS-a, kada je svakome od predlagatelja dosuđen iznos od 4.000,00 kuna.

Cijeneći sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja (dugotrajnost postupka, postupanje suda, ponašanje predlagatelja, priroda i značenje konkretnog spora) za donošenje odluke o visini primjerene naknade, pa tako i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, ovaj sud ocjenjuje da svakome od predlagatelja na ime primjerene naknade, pored već dosuđenog iznosa od 4.000,00 kn, pripada i daljnji iznos od 3.000,00 kn. Slijedom navedenog, a temeljem odredbi članaka 380. točaka 2. i 3. ZPP-a, u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91), valjalo je riješiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 13. travnja 2010.

SUDAC:

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.