Gzp-855/2010-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 855/10-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagateljice Ž. Č. iz P., koju zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 21. travnja 2010., dana 28. rujna 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zadru dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-2556/10 u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici Ž. Č. u iznosu od 8.000,00 (osamtisuća) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelju Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagateljica 21. travnja 2010., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08. i 153/09. - dalje: ZS), Vrhovnom sudu Republike Hrvatske podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodi kod Županijskog suda u Zadru, ne navodeći poslovni broj predmeta tog suda.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog suda u Pagu posl.br. P-22/07 (ranije posl.br. P-395/04 i posl.br. P-207/01), očitovanja Županijskog suda u Zadru od 1. rujna 2010., te službene provjere kod Županijskog suda u Zadru, utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

– postupak je pokrenut 29. listopada 2001., tužbom s prilozima tužiteljice (ovdje predlagateljice) Ž. Č. iz P., zastupane punomoćniku P. K., odvjetniku u R., protiv tuženika J. osiguranja d.d. S., radi naknade štete, postupak se vodio pod posl.br. P-207/01;

– na ročištu održanom 14. prosinca 2001., koje je održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, određeno je provođenje dokaza liječničkim vještačenjem;

– dana 27. svibnja 2002., vještak je u sudski spis dostavio nalaz i mišljenje;

– podneskom od 5. lipnja 2002. godine tužiteljica je, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, uredila tužbeni zahtjev;

– ročište određeno za 21. lipnja 2002., zbog službene spriječenosti suca odgođeno je za 28. lipnja 2002;

– na ročištu održanom 28. lipnja 2002., glavna rasprava je zaključena;

– rješenjem posl.br. P-207/01 od 13. prosinca 2004., preotvorena je glavna rasprava te je ročište određeno za 7. ožujka 2005;

– na ročištu održanom 7. ožujka 2005., izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te je glavna rasprava zaključena;

– presudom posl.br. P-395/04 od 21. ožujka 2005., usvojen je tuženi zahtjev predlagateljice;

– dana 4. svibnja 2005. godine tuženik je izjavio žalbu na presudu;

– predmet spisa radi odlučivanja o podnesenoj žalbi otpremljen je na Županijski sud u Zadru 23. svibnja 2005;

– rješenjem Županijskog suda u Zadru posl.br. Gž-937/05 od 21. prosinca 2006., ukinuta je pobijana presuda te je predmet vraćen sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave, u nastavku postupak se vodio pod posl.br. P-22/07;

– na ročištu održanom 8. svibnja 2007., određeno je provođenje dokaza prometnim vještačenjem;

– ročište određeno za 2. srpnja 2007., odgođeno je, obzirom prometni vještak nije dostavio svoj nalaz i mišljenje;

– na ročištu održanom 3. listopada 2007., proveden je dokaz saslušanjem predlagateljice;

– na ročištu održanom 22. studenog 2007., proveden je dokaz saslušanjem svjedoka;

– na ročištu održanom 16. siječnja 2008., predlagateljici je dodijeljen rok od 30 dana radi očitovanja;

– na ročištu održanom 26. veljače 2008., određeno je provođenje dokaza rekonstrukcijom prometne nezgode na licu mjesta;

– dopisom od 26. veljače 2008., zamoljen je Općinski sud u Zadru provesti rekonstrukciju prometne nezgode;

– ročište određeno za 16. lipnja 2008., i 20. listopada 2008., odgođeno je budući nije provedene rekonstrukcija prometne nezgode;

– rješenjem Općinskog suda u Zadru broj R2-322/08 od 22. listopada 2008., određeno je provođenje rekonstrukcije prometne nesreće za dan 11. prosinca 2008;

– ročište određeno za 18. prosinca 2008., odgođeno je budući nije provedena rekonstrukcija prometne nezgode;

– ročište određeno za 17. travnja 2009., i 7. svibnja 2009., je odgođeno;

– rješenjem Općinskog suda u Zadru broj R2-322/08 od 14. svibnja 2009., određeno je provođenje rekonstrukcije prometne nesreće za dan 18. lipnja 2009;

– na ročištu održanom na licu mjesta dana 18. lipnja 2009., proveden je dokaz saslušanjem svjedoka, predlagateljice te je naloženo vještaku izraditi nalaz i mišljenje i dostaviti sudu u roku od 60 dana;

– ročište određeno za 21. kolovoza 2009., je odgođeno;

– dopisom od 26. listopada 2009., pozvan je Općinski sud u Zadru dostaviti nalaz i mišljenje vještaka o obavljenoj rekonstrukciji, a koji nalaz i mišljenje je dostavljeno podneskom od 3. studenog 2009;

– na ročištu održanom 12. studenog 2009. godine tužiteljica se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka;

– na ročištu održanom 15. prosinca 2009., određeno je provođenje dokaza saslušanjem stalnog sudskog vještaka prometne struke;

– na ročištu održanom 26. siječnja 2010., godine saslušan je vještak prometne struke te je glavna rasprava zaključena;

– presudom posl.br. P-22/07 od 10. veljače 2010., djelomično je prihvaćen, a djelomično odbijen tužbeni zahtjev;

– dana 31. ožujka 2010., tuženik je dostavio prijedlog za donošenje dopunske presude i podnio žalbu na potonju presudu;

– rješenjem posl.br. P-22/07 od 28. travnja 2010., odbijen je prijedlog tuženika za donošenje dopunske presude kao neosnovan;

– rješenjem posl.br. P-22/07 od 23. lipnja 2010., ispravljeno je rješenje posl.br. P- 22/07 od 28. travnja 2010;

– radi odlučivanja o podnesenoj žalbi predmet spisa je otpremljen Županijskom sudu u Zadru, kod kojeg suda je isti zaprimljen 23. rujna 2010., pod posl.br. Gž-2556/10., postupak je pred Županijskim sudom u Zadru u tijeku;

Ocjenjujući osnovanost zahtjeva predlagateljice, ovaj sud prije svega ukazuje kako pravno relevantno razdoblje – koje predstavlja odlučnu činjenicu s tim u svezi – u konkretnom slučaju predstavlja razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, obzirom da je predmetni postupak još uvijek u tijeku.

Slijedom izloženog, pravno relevantno razdoblje trajalo je od podnošenja tužbe (29. listopada 2001.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (28. rujna 2010.), što iznosi ukupno 9 (devet) godina, 2 (dva) mjeseca i 12 (dvanaest) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko devet godine neprihvatljiva je i nipošto ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je prije svega nedovoljno ažurnog te neučinkovitog postupanja Općinskog suda u Zadru.

Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno dvadeset, pribavljajući relevantnu dokumentaciju, izvodeći dokaz saslušanjem predlagatelja, svjedoka, vještaka, provodeći dokaz liječničkim i prometnim vještačenjem kao i rekonstrukcijom štetnog događaja te u dva navrata meritorno odlučujući o tužbenom zahtjevu. No, valja napomenuti kako je od određenih dvadeset prvostupanjski sud održao dvanaest ročišta za glavnu raspravu, te kako presuda Općinskog suda u Pagu ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zadru od 21. prosinca 2006. Također valja uzeti u obzir ukupnu duljinu predmetnog parničnog postupka, zbog čega ovaj sud zaključuje da postupak nije vođen učinkovito, pri čemu se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu članka 311. stavka 2. ZPP koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije.

S druge strane, valja istaknuti kako je i predlagateljica (u predmetnom postupku tužiteljica) svojim držanjem u parnici iako neznatno, također pridonijela trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako predlagateljica nije odmah uz tužbu podnijela svu relevantnu dokumentaciju i predložila relevantne dokaze (sukladno čl. 186. st. 1. ZPP), već je to činila u nekoliko navrata u tijeku postupka. Ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagatelj nije doduše utjecao na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagatelju pripada zbog povrede njegova prava na suđenje u razumnom roku.

S obzirom na izvedene dokaze (saslušanje predlagateljice, svjedoka i vještaka te provedeno prometno, liječničko vještačenje kao i rekonstrukciju štetnog događaja) može se zaključiti da je u konkretnom slučaju riječ o složenom predmetu, međutim, to ne opravdava duljinu postupka u utvrđenom trajanju.

Slijedom navedenih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka i navedenom doprinosu predlagatelja duljini trajanja postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na trajanje postupka i duljinu u navedenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01- pročišćeni tekst i broj 55/01 – ispravak, 76/10).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 8.000,00 kuna, osobito imajući na umu navedeni doprinos predlagatelja, složenost postupka, ali i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 28. rujna 2010.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.