Revr-597/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 597/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. V. iz O., koga zastupa punomoćnik Z. R., odvjetnik u O., protiv tuženika G. d.o.o., O., koga zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik u O., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4486/12-2 od 13. prosinca 2012., kojom su djelomično potvrđeni i djelomično preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-10/12-6 od 26. lipnja 2012., u sjednici održanoj 7. rujna 2016.

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan

Obrazloženje

Prvostupanjskom je presudom, u toč. I. izreke, prihvaćen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 56.143,57 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je pobliže opisano u toč. I. i II izreke te je, u toč. III. izreke, naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 4.375,00 kn. Prvostupanjskim rješenjem je utvrđeno da je tužba povučena preko iznosa od 56.143,57 kn. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„ I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava pa se presuda prvog stupnja

a) potvrđuje u pobijanom dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev za isplatu zateznih kamata po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena (toč. II)

- na iznos od 12.286,96 kn počev od 15. prosinca 2011. pa do 29. prosinca 2011.

- na iznos od 10.000,00 kn počev od 15. prosinca 2011. pa do 25. siječnja 2012.

- na iznos od 10.000,00 kn počev od 15. prosinca 2011. pa do 22. veljače 2012.

- na iznos od 10.000,00 kn počev od 15. prosinca 2011. pa do 23. ožujka 2012.

- na iznos od 35.000,00 kn počev od 15. prosinca 2011. pa do 24. travnja 2012.

- na iznos od 35.000,00 kn počev od 15. prosinca 2011. pa do 21. svibnja 2012.,

sve to u roku od 8 dana.

b) preinačava i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose iz toč. II. izreke za vremensko razdoblje od 28. studenog 2011. pa do 15. prosinca 2011., kao i zahtjev za isplatu otpremnine u iznosu od 56.143,57 kn sa zateznim kamatama po stopi kao pod toč. I. izreke, počev od 28. prosinca 2007. do isplate (toč. I. izreke),

c) preinačava se odluka o trošku tako da preinačena glasi:

Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.“

Protiv dijela drugostupanjske presude s kojim nije uspio u žalbenom postupku, reviziju je podnio tužitelj, navodeći da istu podnosi radi pogrešne primjene materijalnog prava Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati odbijeni dio tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti ju kao neosnovanu.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. toč.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

U konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela presude iznosi 56.143,57 kn, dakle ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, uslijed čega nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1.toč.1. ZPP-a. Isto tako nije riječ o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a), a niti je drugostupanjska odluka donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP-a (u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a). Stoga nije dopuštena tzv. redovna revizija pa navodi kojima tužitelj ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nisu razmatrani.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka ima pravo izjaviti reviziju (tzv. izvanredna revizija) protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog čl. (tzv. redovna revizija), ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa se tako primjerice navodi: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova;

2) ako o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem; 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U svakom slučaju u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3.).

Predmetna revizija ne sadržava određeno navedeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, a revizijski sud nije ovlašten iz ukupno izloženih navoda u reviziji kreirati pravna pitanja koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ukoliko ih sam revident u reviziji nije određeno naznačio.

Kako revizija ne sadržava određeno navedeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, to nisu ispunjene niti pretpostavke za razmatranje osnovanosti izjavljene revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Valja spomenuti da tužitelj u ovoj pravnoj stvari revizijom pobija i odluku o troškovima parničnog postupka, međutim, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP-a odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP-a) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a.

Isto pravno shvaćanje zauzeto je također u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.

Stoga je na temelju čl. 392.b. st. 2. ZPP-a reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u izreci.

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer ta radnja nije bila potrebna (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 7. rujna 2016.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.