Povrv-44/2024-19 · Trgovački sud u Zadru

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-44/2024-19

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja ZP, vl. obrta za završne građevinske radove [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika M.V. d.o.o., Zadar, Kruševska ulica 1, OIB: 32051024037, zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Surić & partneri iz Zadra, radi isplate, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 5. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu odluke 2. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

Ukida se u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Drage Burazera iz Biograda na Moru, Dr. Franje Tuđmana 82 A, poslovni broj Ovrv- 18621/2023, UPP/OS-Ovrv-1683/2023 od 12. ožujka 2024. kojim je naloženo tuženiku M.V. d.o.o., Zadar, Kruševska ulica 1, OIB: 32051024037, isplatiti tužitelju ZP, vl. obrta za završne građevinske radove [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. lipnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana., te se tužbeni zahtjev tužitelja kao i zahtjev tužitelja za naknadom troška ovršnog postupka odbijaju kao neosnovani.

i

r i j e š i o j e

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka za preostali iznos od 48,23 eura odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Javnom bilježniku Dragi Burazeru iz Biograda na Moru tužitelj, prije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi isplate iznosa od 5.000,00 eura protiv tuženika, prije ovršenika.

2. Javni bilježnik donio je pod poslovnim brojem Ovrv-18621/2023 12. ožujka 2024. rješenje o ovrsi na koje rješenje je tuženik pravodobno izjavio prigovor te je spis predmeta dostavio Općinskom sudu u Zadru koji je dopisom od 5. lipnja 2024. ovaj spis proslijedio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sukladno točki 2. Zaključka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-245/2019-3 od 27. studenoga 2019.

3. U prigovoru, sada odgovoru na tužbu, tuženik, u bitnome, navodi ne postoji dugovanje tuženika prema tužitelju. Naime, tuženik je sve svoje obveze koje su proizašle iz poslovnog odnosa s tužiteljem podmirio. Račun br. 13/P1/1 je tužitelj izdao nakon što su stranke krajem svibnja 2023. raskinule suradnju obzirom da su radovi za kojima je tuženik imao potrebu izvedeni, a računi za obavljene radove podmireni. Napominje kako je tužitelj istoga dana, 31. svibnja 2023. iz nepoznatoga razloga izdao dva računa. Prvi račun, br. 12/P1/1 na iznos od 1.906,00 eura koji je podmiren i drugi, predmetni u iznosu od čak 5.000,00 eura, a koji račun se odnosi na radove koji su naplaćeni kroz ranije izdane račune. Iz svih navedenih razloga je tuženik, odmah po zaprimanju predmetnog računa isti vratio tužitelju jer je njegov obračun pogrešan.

4. Nadalje, ovaj je sud po zaprimanju predmeta, rješenjem od 12. lipnja 2024. stavio van snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje, odredio da će se postupak dalje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te pozvao stranke, sukladno odredbi čl. 461. a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), da u roku od 15 dana od dana primitka rješenja (tužitelj) odnosno od dana primitka podneska tužitelja (tuženik) iznesu sve činjenice na kojima temeljem svoje zahtjeve i predlože dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

5. U odnosu na navedeni poziv suda, tužitelj se očitovao u podnesku od 3. srpnja 2024. u kojem, u bitnome, navodi da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu i to temeljem sklopljenog ugovora o djelu, gdje je tužitelj za tuženika na lokaciji Hotel Miramare u [adresa] obavljao razne vrste poslova i to npr. čišćenje i izbacivanje vode, hidroizolacija, svjetla u bazenu, čišćenje prelivnih kanala, krpanje kanala i fugiranje, brušenje i montaža prelivnih rešetki, izbacivanje vode i čišćenje šahta, postavljanje plastičnih cijevi, stavljanje hidroizolacije na plastične cijevi, fugiranje stepenica za silaz u bazen, čišćenje suhog ljepila špatulom oko bazena i ispred restorana kao i još niz drugih radnji taksativno nabrojenih u podnesku. Posljednji račun koji je tužitelj izdao tuženiku, a to je za utuženi iznos, nije izmišljen i ne predstavlja nepostojeću razliku. Navodi i kako postoje svjedoci koji mogu posvjedočiti za sve radove i to su KP, ŠP, MP i TP. Tužitelj je također predložio da se provede dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke i to na okolnost količine izvedenih radova od strane tužitelja. Tužitelj također predlaže sudu da od Porezne uprave pribavi podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu, da li je obvezu po navedenom računu iskazao u obrascu PDV i odbio u obračunskom razdoblju kao i je li račun iskazao u knjizi ulaznih računa.

6. Tuženik se na gornje, a po pozivu suda temeljem čl. 461. a ZPP-a, očitovao u podnesku od 22. srpnja 2024. navodeći kako je predmetni račun izdan nakon što je poslovni odnos među strankama završen budući da su radovi za kojima je tuženik imao potrebu izvedeni a računi za obavljene radove podmireni. Nejasno je i kako je tužitelj za svibanj izdao račun na iznos od 1.906,00 eura (koji račun je podmiren) kao i na iznos od 5.000,00 eura, kad je za cjelokupne radove za svih šest mjeseci obračunato ukupno 10.000,00 eura. Tuženik se protivi izvođenju građevinskog vještačenja na okolnost količine izvedenih radova, jer se to vještačenje protivi načelu ekonomičnosti postupanja. Naknada za rad tužitelja je utvrđena usmenim dogovorom među strankama i to tako da će se isti obračunavati po satu, a koji je usmeni dogovor potvrđen i priloženim izračunom izrađenim rukom tužitelja. Dakle, sud nije ovlašten utvrđivati količinu i vrijednost izvedenih radova kada je naknada ugovorena.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao svu spisu priloženu dokumentaciju, te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika OP kao stranke.

8. Sukladno odredbama čl. 7. i 10. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) sud nije provodio druge dokaze jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja te ovlastima suda da utvrdi činjenice i izvede dokaze koje stranke nisu predložile tijekom parničnog postupka.

9. Sud nije provodio po tužitelju predloženo financijsko knjigovodstveno vještačenje budući da bi provođenje toga dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja, a o čemu će više biti riječi nešto kasnije.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 5.000,00 eura na ime izvršenih a ne plaćenih radova.

12. U ovom postupku nesporan je bio poslovni odnos između stranaka odnosno činjenica da je tužitelj izvodio radove za tuženika.

13. Isto tako, nesporno je i da je većinu računa koje je tužitelj za izvedene radove izdao tuženik i podmirio, osim spornog predmetnog računa koji glasi na iznos od 5.000,00 eura i koji je izdan 31. svibnja 2023., s datumom dospijeća 7. lipnja 2023.

14. U odnosu na taj račun tužitelj tvrdi da se radi o obračunu izvršenih i ne plaćenih radova, dok tuženik navodi kako se taj račun temelji na izmišljenim stavkama, jer da je tuženik tužitelju platio sve izvedene radove.

15. U dokaznom postupku je sud najprije izveo dokaz sukladno odredbi čl. 221. b ZPP-a gdje iz dopisa Porezne uprave od 17. rujna 2024. proizlazi kako je izvršen uvid u knjigu primljenih (ulaznih) računa tuženika za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. i utvrđeno je da je tuženik kao porezni obveznik predmetni račun br. 13/P1/1 iskazao na obrascu ulaznih računa kao neoporezivo/oslobođeno te da nije koristio odbitak po tom računu.

16. Iz računa br. 13/P1/1 izdanog 31. svibnja 2024., dospijeće 7. lipnja 2023. proizlazi kako je isti izdao tužitelj tuženiku na iznos od 5.000,00 eura za unutarnje i vanjske radove fugiranja zidnih i podnih pločica, sklapanja prelivnih rešetki za vodu i održavanje bazena. Također, iz računa proizlazi kako obveznik nije u sustavu PDV-a, PDV nije obračunat temeljem čl. 90. st. 1. i 2. Zakona o PDV-u pa iz svega navedenoga proizlazi da ne postoji presumpcija iz članka 221. b ZPP-a.

17. Iz iskaza tužitelja, u bitnome, proizlazi kako je izvodio radove na hotelu tuženika od srpnja 2022. do svibnja 2023. Tražio je sklapanje ugovora što je tuženik odbio te je također tražio da se puno detaljnije zapisuje što se izvodi od radova što je tuženik također odbio. Nakon što su drugi izvođači izveli svoje radove, tužitelj je fugirao cijeli bazen, sklapao rešetke za bazen, čistio i održavao okoliš hotela. Predmetni je račun izdan upravo za te radove, ali je pored njih bilo još dosta radova koje je on izveo, za koje ima i svjedoke, ali oni nisu predmet ovog postupka i nisu dio predmetnog računa. Tuženik je plaćao ranije radove, sve za koje je tužitelj izdao račun. Kada mu je dostavio račun, on je rekao da će vidjeti hoće li platiti pa mu je nakon pokretanja ovoga postupka rekao da ipak neće platiti. U početku je bila jako niska cijena radova, a onda je nakon nekog vremena tužitelj tražio da mu se poveća naknada. Početno je bila dogovorena cijena od 50,00 kuna po satu, a kasnije se povisila na 80,00 kuna po satu. Tužitelj je naveo da je tražio i veći iznos, ali je stopiran a još mu se i povećao obujam posla, na što je pristao. Cijelo vrijeme izvođenja radova je bila određena cijena po satu, jedino je dodatno naplaćivao prijevoz kombijem po gradu za utovar i istovar. U odnosu na činjenicu da je izdao dva računa za svibanj, tužitelj je isto pojasnio na način da je prvi račun u iznosu od 1.906,00 eura izdao za tekuće radove na isti način na koji je izdavao i ranije mjesece, a predmetni račun u iznosu od 5.000,00 eura je izdao nakon što je shvatio da tuženik ne planira nastaviti suradnju s njime, pa je u tom računu obračunao cjelokupne radove koje mu tuženik nije platio. Naveo je i da je tuženik kontrolirao stavke sa računa i to na način da je pregledavao kamere da bi vidio kada je tuženik došao i otišao.

18. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika, u bitnome, proizlazi kako je u vrijeme kada je radio hotel tužitelj došao sa ljudima koji su postavljali vrata. Nakon nekog vremena je tužitelj ostao bez posla pa ga je zamolio da ostane nešto raditi, koliko treba. Prvo vrijeme se taj rad odnosio na odvoz smeća, a kasnije su to bili sitni popravci i nedostaci. Plaćao ga je po satu i to je u početku bilo oko 50,00 kuna, a kasnije 60,00 ili 70,00 kuna. Kada bi tužitelj odvozio smeće ne bi ga bilo po nekoliko sati a on mu je plaćao i prijevoz 200,00 kuna i satnicu za radno vrijeme koje je proveo u tom odvozu. Fuge na bazenu je dovršio majstor koji je radio keramiku na hotelu i tužitelj je možda samo popravio na par mjesta ako nešto nije bilo u redu. Rešetke oko bazena je postavila firma koja je izvodila građevinske radove na hotelu. Tužitelj je tuženiku izdavao mjesečne račune i tako su isti i bili plaćani. U svibnju se dogodilo da nije odmah plaćen račun za travanj i svibanj, jer je tužitelj prvo otišao u Srbiju za Uskrs, a i tuženik je mijenjao knjigovođu. Nakon što mu je rekao da je završena suradnja, tužitelj mu je rekao da mu je dužan još 5.000,00 eura, ali on ne zna temeljem čega, jer mu je cijelo vrijeme uredno plaćao sve račune koje je izdao. Zastupnik po zakonu tuženika ne zna zašto je predmetni račun evidentiran u knjizi ulaznih računa, on taj račun nije ni vidio do ovoga postupka, moguće da je isti dostavljen direktno knjigovođi. Naime, do tada je tužitelj sve račune prvo dao njemu na uvid, a tek onda bi išlo plaćanje. Tužitelj je sve račune slao direktno knjigovođi. Knjigovođa je plaćao račune po nalogu zastupnika po zakonu tuženika, oni bi se našli jednom mjesečno, na kraju mjeseca i onda bi mu knjigovođa pokazao račune koje treba platiti, plaćali su putem mobilne aplikacije zastupnika po zakonu tuženika. Mjesec ili dva dana nakon predmetnog računa knjigovođa mu je rekao za taj račun i onda je on rekao da ga ne želi platiti, ali ne zna točno kada je to bilo niti zna je li on taj račun ikada vidio.

19. Iskaze stranaka sud je uzeo u obzir u dijelu u kojem su isti u suglasnosti s ostalim dokazima izvedenim u ovom postupku, kao i međusobno i to su oni dijelovi koji se odnose uglavnom na nesporne činjenice u ovom postupku – postojanje poslovne suradnje među strankama, činjenica da je tuženik podmirio sve ranije izdane račune za izvršene usluge, nije podmirio predmetni račun koji je izdan u svibnju 2023. zajedno sa još jednim računom u iznosu od 1.906,00 eura koji je podmiren. U preostalom dijelu su iskazi uglavnom oprečni, jer se radi o iskazima usmjerenima na uspjeh u sporu pa tako u tim oprečnim navodima, sud neće uzeti iste u obzir, već će se poslužiti ostalim dokaznim materijalom kod donošenja konačne odluke u ovoj pravnoj stvari.

20. Nakon provedenog dokaza saslušanja stranaka, sud je pozvao tužitelja u roku od 30 dana dostaviti pisane iskaze predloženih svjedoka, sukladno odredbi čl. 492. c ZPP-a, nakon čega će biti odlučeno o eventualnoj potrebi usmenog saslušanja.

21. Prema odredbi čl. 492. c ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud može odlučiti da stranke prilože pisane iskaze stranaka ili svjedoka s ovjerenim potpisom davatelja iskaza kod javnog bilježnika i da se saslušanje stranaka ili svjedoka svede na postavljanje pitanja radi provjere, dopune ili razjašnjenja navoda iz tih iskaza. St. 3. istoga članka je određeno ako niti jedna od stranaka ne ospori ovjereni pisani iskaz stranke ili svjedoka ili nalaz i mišljenje vještaka i ako sud to ocjeni nepotrebnim, sud neće usmeno saslušati stranku, svjedoka ili vještaka.

22. Podneskom od 3. travnja 2025. tužitelj je sudu dostavio dokumente naslovljene „Izjava“ iz kojih proizlazi kako bi se tu radilo o izjavama MP, ŠP i TP, ali isti iskazi ne bi se mogli smatrati pisanim iskazima sukladno odredbi čl. 492. c ZPP-a, jer izjave nisu ovjerene kod javnog bilježnika.

23. Tuženik se, u bitnome, usprotivio tome da se dostavljene izjave smatraju dokazom u ovom postupku sukladno naprijed citiranoj odredbi zakona, dok je tužitelj istaknuo kako nije dostavio izjavu svjedoka KP, jer je isti smatrao da će biti pozvan pred sud i usmeno saslušan.

24. Iz svega naprijed navedenoga, sud zaključuje kako ni samo ponašanje tužitelja ne ide u smjeru aktivnog vođenja parnice, prvenstveno iz razloga što isti nije udovoljio sudu i dostavio pisane iskaze svjedoka sukladno zakonu, a isto tako nije jasno kako, unatoč izričitom nalogu suda na raspravnom rješenju, tužitelj može navesti da nije dostavio izjavu za jednog od svjedoka, jer da je on mislio da će biti pozvan na sud.

25. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

26. Naime, sud smatra kako tužitelj nije u tijeku postupka dokazao da je tuženik dužan platiti utuženi račun u iznosu od 5.000,00 eura. Najprije, nije dokazao da je upravo on izvršio sve tri stavke usluga nabrojene na računu. Isto tako, nije životan ni logičan navod tužitelja da je s tim računom izvršio konačni obračun i kroz isti zapravo naplatio za sve radove koje nije ranije naplatio od tuženika, jer je nesporno u ovom postupku utvrđeno kako je tuženik uredno podmirivao sve ranije izdane račune, pa tako i onaj koji je izdan u svibnju 2023. (u istom razdoblju kada i utuženi račun) i nema razloga – odnosno niti su istaknuti niti dokazani razlozi – zbog kojih bi tužitelj u ranijim razdobljima izostavljao neke stavke iz računa, pa da bi sada bio primoran te stavke uključiti u predmetni.

27. Zaključno, tužitelj je za tuženika temeljem usmenog ugovora o djelu u određenom periodu izvršavao radove na njegovom objektu (Hotel Miramare u [adresa]) i za izvršene radove je tužitelj mjesečno ispostavljao račune koje je tuženik podmirivao. Tužitelj nije dokazao da je tuženik utuženi račun dužan platiti, a dokazi koje je sud odbio provesti u ovom postupku (financijsko knjigovodstveno vještačenje) nisu adekvatni za dokazivanje te činjenice u ovom postupku, jer tužitelj ostalim dokazima u postupku nije čak sudu dokazao ni koje je sve to on ranije radove izvodio, koje radove je s tuženikom ugovorio pa da bi onda vještak temeljem tih spoznaja mogao izraditi vještačenje odnosno eventualno utvrditi postoji li temeljem te osnove dug tuženika prema tužitelju. Isto tako, nesporno je i to da su cijene radova stranke između sebe slobodno dogovarale tijekom perioda trajanja ugovora i izvršavanja radova pa nije ni jasno na koji način bi onda vještak mogao utvrditi jediničnu cijenu izvedenih radova. Za istaći je kako i dalje, u trenutku zaključenja raspravljanja u ovoj pravnoj stvari sud ne zna sa sigurnošću koji su sve radovi izvedeni, a tu okolnost svakako ne dokazuju taksativno nabrojene radnje u podnesku tužitelja, kao ni brojne fotografije u spisu. Naime, te fotografije eventualno dokazuju da su neki radovi izvršeni, pokazuju u kojem se stanju u određenom trenutku nalazi Hotel Miramare (ako uzmemo kao dokazano da bi se radilo o tom objektu na fotografijama), ali svakako ne dokazuju da bi se radilo o (svim) radovima koje je u nekom trenutku izvršio upravo tužitelj.

28. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te temeljem odredbi čl. 451. st. 3. ZPP- a ukinuti u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1., 155. i 164. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tuženiku priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 5. rujna 2024., 11. ožujka 2025. i 5. lipnja 2025. od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) te trošak sastava prigovora na rješenje o ovrsi i podneska od 22. srpnja 2024. od po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.) sve prema vrijednosti predmeta spora, što uz pripadajući PDV od 25%, prema važećoj vrijednosti boda od 2,00 eura ukupno iznosi 1.250,00 eura.

30. Sud nije priznao tužitelju zatraženi trošak sudske pristojbe na prigovor zato što spisu predmeta ne prileži dokaz da je ista plaćena pa tako po stavu suda taj trošak za tuženika nije niti nastao, sve sukladno odredbi čl. 151. ZPP-a.

31. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zadru 2. srpnja 2025.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz poziv na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 96,45 eura

2. Tuženiku po pun.