Rev-x-233/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 233/15-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. B. iz V., zastupane po punomoćniku M. T., odvjetniku iz Z., protiv tuženika B. o. Z. d.d. iz Z., zastupanog po punomoćniku A. H., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gžx-50/14-2 od 9. rujna 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-4820/12-61 od 11. prosinca 2013., u sjednici održanoj 8. rujna 2015.,

r i j e š i o j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gžx-50/14-2 od 9. rujna 2014. i predmet vraća tome (drugostupanjskom) sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda tako što je:

- odbijen tužbeni zahtjev na obvezivanje tuženika isplatiti tužiteljici 41.440,00 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim od 10. listopada 2008. do isplate i naknadom parničnog troška,

- tužiteljica obvezana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 12.966,00 kn. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju „temeljem članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP-a“ - i to kao redovnu, a sve obzirom da drži da je osporena presuda donesena u smislu odredbe čl. 373.a ZPP-a. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je osnovana.

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 9. rujna 2014., dakle nakon što je (2. lipnja 2011.) na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11 - dalje: ZID ZPP-a/11), slijedom čega se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbama čl. 29. i 36. ZID ZPP-a/11 i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) na ovaj spor glede dopuštenosti podnesene revizije (prema njezinom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je ova donesena prema odredbama čl. 373.a tog Zakona.

Prema odredbi čl. 373.a st. 1. ZPP-a drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i posredno izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze, dok je prema odredbi st. 2. toga članka prigodom donošenja odluke iz st. 1. toga članka drugostupanjski sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio. Prema odredbi st. 3. istoga članka, u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz st. 1. toga članka drugostupanjski sud će takvu presudu donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. toga Zakona.

U ovom slučaju drugostupanjski sud je odlučujući po žalbi tuženika tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim i prvostupanjsku presudu preinačio nalazeći da je na pravilno i u potpunosti utvrđeno i neosporno činjenično stanje prvostupanjski sud nepravilno primijenio materijalno pravo, pa je osporenu presudu donio pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

Međutim, budući da je drugostupanjski sud neke činjenice odlučne za odluku o predmetu spora utvrdio iz isprava i posredno izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu i nalazeći da druge bitne činjenice (u odnosu na sadržaj, značaj i pripadnost "Potvrde..." priložene spisu) među strankama nisu sporne - iako prvostupanjska presuda nije temeljena na njima s značajem "neospornih", valja prihvatiti da je osporenu presudu donio suštinski postupajući (kako to revidentica pravilno i navodi) u smislu citiranih odredaba čl. 373.a ZPP- a, a (time) i da je ovdje podnesena revizija tužiteljice dopuštena već i kao redovna (prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a).

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predmet spora zahtjev je na obvezivanje tuženika isplatiti tužiteljici 41.440,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Tužiteljica drži da je tuženik u obvezi isplatiti joj utuženi iznos na ime naknade štete pretrpljene na radu, i to na temelju ugovora (Police) grupnog osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja sklopljenog između tuženika i njezinog poslodavca.

U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da je 3. listopada 2001. tužiteljica u nezgodi na radu kod tuženikova osiguranika zadobila teške tjelesne ozljede, a zbog posljedica kojih je kod nje zaostao trajni invaliditet od 28%,

- da je poslodavac tužiteljice u trenutku nastanka štetnog događaja i ozljeđivanja tužiteljice s tuženikom imao sklopljenu Policu osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja br. … od 12. travnja 2001. (po osnovi dugoročnog osiguranja započetog 29. ožujka 2000., s trajanjem "do otkaza"),

- da je prema Ponudi za grupno osiguranje osoba od posljedice nesretnog slučaja (nezgode), a danoj poslodavcu tužiteljice - prema kojoj je sastavljena navedena Polica osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja, poslodavcu tužiteljice ponuđeno osiguranje 6 radnika za osigurani rizik „smrt uslijed nesretnog slučaja i trajna invalidnost uslijed nesretnog slučaja“, sve uz premiju koja bi se utvrdila „na bazi 6 radnika“ - s time da su kao osiguranici navedeni „zaposlenici ugovaratelja osiguranja prema popisu u privitku ponude“,

- da tuženik tijekom postupka nije u spis „dostavio svoj popis radnika koje je osigurao“ - a na kojeg upućuje prethodno navedena Ponuda, a koji bi popis, ako je sačinjen i postoji, prema toj Ponudi imao biti sastavni dio Ugovora o osiguranju osoba od posljedica nesretnog slučaja po Polici broj …“ - ali je spisu po tužiteljici priložen Prilog ponudi za obvezno osiguranje naknade troškova za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, koji sadrži određeni popis radnika - s naznakom šest osoba i da umjesto jednog radnika stupa tužiteljica ("umjesto M. stupa S. B. …").

Prvostupanjski sud je na temelju istaknutih utvrđenja zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim i prihvatio uz shvaćanje (u bitnome):

- da navedeni Prilog ponudi za obvezno osiguranje naknade troškova za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti - s popisom radnika, a na kojem „tuženik temelji svoju tezu o nedostatku aktivne legitimacije tužiteljice", "je potpuno irelevantan za policu grupnog osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja“ - sve obzirom da su Polica za (grupno) osiguranje od posljedica nesretnog slučaja i Polica za obvezno osiguranje naknade troškova za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti „dvije potpuno različite police“ - a dostavljeni popis osiguranih radnika odnosi se na Policu za obvezno osiguranje naknade troškova za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, koja „nije predmet ovog postupka“ - jer ovaj (predmet) obuhvaća „tražbinu tužiteljice po Polici grupnog osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja“,

- da je tuženik u obvezi ispuniti ono što ovdje tužiteljica traži jer tijekom postupka nije u spis „dostavio svoj popis radnika koje je osigurao“ - a na kojeg upućuje navedena Ponuda za grupno osiguranje osoba od posljedice nesretnog slučaja (nezgode), a koji bi popis, ako je sačinjen i postoji, prema toj Ponudi imao biti sastavni dio Ugovora o osiguranju osoba od posljedica nesretnog slučaja, odnosno jer (time) nije dokazao da je taj popis sačinjen i postoji za ovdje jedino prijeporno "grupno osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja“,

- da ta obveza proizlazi iz odredbe čl. 3. st. 2. Dopunskih uvjeta za grupno osiguranje djelatnika od posljedica nesretnog slučaja (nezgode), a kojom je propisano: „ako je ugovoreno grupno osiguranje s popisom osiguranika, tada ovo osiguranje vrijedi samo za one osobe koje se nalaze na popisu koji je obvezno priložen uz policu osiguranja“.

Drugostupanjski sud je (za razliku od prvostupanjskog suda) zahtjev tužiteljice ocijenio neosnovanim i (preinačenjem prvostupanjske presude) odbio uz shvaćanje da je „nesporno“ da „tužiteljica u momentu nastanka štetnog događaja“ „nije bila na popisu osiguranika obuhvaćenih Policom (naknadno je dopisivana), a upravo taj popis sukladno čl. 3. st. 2. Dopunskih uvjeta za grupno osiguranje djelatnika od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) je naveden kao dopunski uvjet“ za učinke ugovora.

Međutim, revidentica pravilno u reviziji ističe da drugostupanjskoj presudi nedostaju jasni i prihvatljivi razlozi koji bi opravdavali takvu ocjenu (shvaćanje) drugostupanjskog suda.

Konkretno, ta presuda ne sadrži jasne, uvjerljive i logične razloge za shvaćanje (na kojemu se ona temelji):

- da se navedeni Prilog ponudi za obvezno osiguranje naknade troškova za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti odnosi na Ponudu za grupno osiguranje osoba od posljedice nesretnog slučaja (nezgode) i u svezi toga i na Ugovor (Policu) grupnog osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja, na kojemu tužiteljica temelji prijeporno potraživanje,

- da je u ovome postupku sve to čak i neosporno.

Izostanak tih (takvih) razloga napose dobiva na značaju obzirom:

- da se navedeni "Prilog ponudi...", bar po onome kako je sadržajno određen, odnosi na drugo osiguranje ("obvezno osiguranje naknade troškova za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti") - različito od prijeporne "Ponude..." (koja se odnosi na "grupno osiguranje osoba od posljedice nesretnog slučaja"),

- da tužiteljica svoju poziciju u postupku upravo i temelji na činjeničnoj tvrdnji (koja je istinitom prihvaćena i po prvostupanjskom sudu) da uz Ponudu za grupno osiguranje osoba od posljedice nesretnog slučaja nije niti sačinjen poseban popis radnika pojedinačno - na koje radnike bi se Ponuda (pa time i Ugovor) odnosila, a sve jer (da) su Ugovorom (Policom) grupnog osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) obuhvaćeni svi radnici njezinog poslodavca (kojih je u vrijeme sklapanja Ugovora bilo šest, a među kojima je bila i ona).

Sudovi imaju pravo na ocjenu provedenih dokaza - i prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza odlučivati koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a), ali su u slobodi ocjene dokaza i oni ograničeni obvezom da tu svoju ocjenu opravdaju jasnim, uvjerljivim i logičnim (razumnim) razlozima iz kojih bi se mogla preispitati.

Valja kod toga imati na umu da sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i ako presuda ne sadrži takve (jasne, uvjerljive, logične ili razumne) razloge o odlučnim činjenicama i (time) ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati - tako da se ne vidi koje činjenice je sud uopće utvrđivao i cijenio, odnosno koje je činjenice našao utvrđenim i kojim dokazima je stvorio određeni zaključak - i takvog uzeo relevantnim za odluku o predmetu spora.

Slijedom toga, a budući da se propuštanjem iznošenja navedenih razloga drugostupanjska presuda ne može ispitati (iz nje se ne vidi iz kojih je dokaza i činjenica drugostupanjski sud stvorio navedene zaključke, na kojima je presudu temeljio) - čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju revidentica pravilno ukazuje, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem ovoga suda i razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano te ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice - i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 375. st. 1. i 2. ZPP-a.

Kako odluka o trošku postupka ovisi o konačnom rješenju spora, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku, te predmet i u tome dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje: na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a, o troškovima postupka, pa i onima u povodu revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

Zagreb, 8. rujna 2015.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.