Rev-1596/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1596/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Vjere Delić, Katarine Buljan i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz D. M., kojeg zastupa punomoćnik A. Š., odvjetnica iz V., protiv tuženika B. B. iz V., kojeg zastupa punomoćnik Ž. K.-T., odvjetnica iz V., radi doprinosa za uzdržavanje, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 17. rujna 1998. godine broj Gž-1557/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Valpovu od 18. lipnja 1998. godine broj P- 33/96, u sjednici održanoj dana 27. listopada 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik plaćati za uzdržavanje tužitelja 250,00 kn mjesečno počev od 29. kolovoza 1994. godine do 31. prosinca 1996. godine, 300,00 kn mjesečno počev od 1. siječnja do 31. prosinca 1997. godine, 180,00 kn mjesečno počev od 1. siječnja do 18. lipnja 1998. godine, a nakon toga od 18. lipnja 1998. godine ubuduće 10% svoje plaće, s tim da je dospjele obroke dužan platiti odjednom sa zakonskom zateznom kamatom od dospjelosti svakog obroka do isplate, a dospijevajuće obroke dužan je plaćati prilikom svake isplate plaće. Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 150,00 kn. Ostali dio tužbenog zahtjeva odbijen je kao neosnovan. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužitelja i tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

ne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitnih Protiv pravomoć

povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP) te povreda na koje je ukazao u žalbi a to je bitna povreda iz čl. 354. st. 1. toč. 13. ZPP. Smatra i da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, zbog čega je predložio da se pobijana presuda preinači odbijanjem zahtjeva tužitelja uz naknadu troškova postupka, ili da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelj je odgovorio na izjavljenu reviziju, istaknuvši prije svega da je u osnovi revizija uložena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a to znači protivno odredbi čl. 385. st. 3. ZPP, da nema bitnih povreda postupka na koje tuženik ukazuje te da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, zbog čega je predložio da se revizija odbaci kao nedopuštena ili da se odbije kao neosnovana.

O izjavljenoj reviziji nije se izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija nije osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP, a na koju opisno upućuju i navodi revizije.

.

Naime, prigovor revidenta koji se odnosi na sposobnost tužitelja da štiti svoje interese u ovoj parnici nije osnovan, jer je u izvanparničnom postupku doneseno rješenje broj R1- 46/97 kojim je utvrđeno da je tužitelju djelomično umanjena poslovna sposobnost, iz čega proizlazi da je parnično sposoban.

Suprotno tvrdnji revidenta pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, razumljiva je i nema nikakvih proturječnosti.

Drugostupanjski sud je u obrazloženju ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja, tako da ne postoji ni relativno bitna povreda učinjena pred tim sudom (čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. ZPP).

Neosnovana je tvrdnja revidenta da je pri donošenju pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da je tužitelj punoljetan s djelomično umanjenom poslovnom sposobnošću,

- da je tužitelj nezaposlen i nesposoban za rad zbog svoje bolesti,

- da tužitelj nema vlastite vrijednije imovine, te je do veljače 1996. godine živio kod bake a od tada u stanu sadašnjeg supruga svoje majke,

- da tužitelj prima stalnu novčanu pomoć (do kraja 1996. godine 243,00 kn, tijekom 1997. godine 315,00 kn, a od 1. siječnja 1998. godine 525,00 kn) i doplatak za pomoć i njegu (do kraja 1996. godine 82,50 kn, tijekom 1997. godine 82,50 kn, a od 1. siječnja 1998. goidne 245,00 kn),

- da tuženik sa nezaposlenom suprugom živi u stanu kojeg je kupio kao nositelj stanarskog prava,

- da su primanja tuženika iznosila prosječno 1.460,00 kn u 1994. godini, 1.425,00 kn u 1995. godini, 1.625,00 kn u 1996. godini, 1.854,00 kn u 1997. godini, 1.833,00 kn u 1998. godini,

- da tuženik kao strojarski tehničar ima mogućnost dodatno zarađivati.

Na temelju takvih utvrđenja nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da su ispunjeni uvjeti iz čl. 238. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 51/89, 59/90 i 25/94 - dalje ZBPO), pa da su roditelji dužni izdržavati tužitelja (nije sposoban za rad a nema dovoljno sredstava za život niti ih može ostvariti iz svoje imovine).

Pravilno su sudovi postupili u smislu čl. 260. st. 1. ZBPO utvrdivši ukupni iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje tužitelja, te ocijenili visinu doprinosa tuženika imajući u vidu sve okolnosti koje propisuje odredba čl. 261. ZBPO.

Suprotno tvrdnji revidenta, sudovi su pravilno utvrdili visinu ukupnog iznosa sredstava potrebnih za uzdržavanje tužitelja i pravilno su od tog iznosa odbili iznose novčane pomoći, koja također služi za podmirenje tužiteljevih životnih potreba. Naglasivši postojanje obveze i majke tužitelja za njegovo uzdržavanje, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su obvezali tuženika na isplatu dijela tako umanjenog iznosa sredstava potrebnih za uzdržavanje.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, o reviziji tuženika odlučeno je na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 27. listopada 1999. godine.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.