Revr-2324/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 2324/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, dr sc. Jadranka Juga, člana vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članica vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice P. B., OIB …, iz Ž., koju zastupa punomoćnik I. D., odvjetnik u I., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB …, Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Stalna služba u Sinju, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-197/15 od 23. rujna 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj Pr-467/15 od 3. lipnja 2015., u sjednici održanoj 14. veljače 2017.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici razliku plaće u bruto iznosu od 5.259,11 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude (točka I. izreke), tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za isplatu iznosa od 6.383,83 kn s pripadajućim zateznim kamatama je odbijen (točka II. izreke). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana, te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u točkama II. i III. izreke.

Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i odlučeno o troškovima parničnog postupka, reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju, ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tuženica u odgovoru na reviziju predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu, podredno reviziju odbiti kao neosnovanu.

Revizija tužiteljice nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Na temelju st. 3. toga članka, u izvanrednoj reviziji, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 392.a st. 2. ZPP).

Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike plaće za rad pola sata dulji od punog radnog vremena, koji rad je tužiteljica obavljala kao policijska službenica za graničnu kontrolu u razdoblju od travnja 2011. do listopada 2013.

U provedenom postupku utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je tužiteljica u spornom razdoblju u turnusima obavljala poslove na radnom mjestu policijske službenice za graničnu kontrolu,

- da je tužiteljica bila u obvezi pola sata prije posla doći u Policijsku postaju u T., radi predaje smjene, nakon čega bi se službenim vozilom prevezla do mjesta rada u graničnoj postaji,

- da prethodno navedena obveza nije postojala nakon što su policijski službenici po obavljenom poslu dolazili u Postaju, već je to bilo isključivo u funkciji obavljanja prijevoza policijskih službenika službenim vozilom.

Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi djelomično su prihvatili tužbeni zahtjev ocijenivši da je tužiteljica u spornom razdoblju radila pola sata dulje od propisanog radnog vremena (dolazak u postaju pola sata prije posla) i da joj sukladno odredbi čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 93/08, 89/12 i 104/13 - dalje: KU) za taj rad pripada dodatak za rad u turnusu u visini od 5% uvećanja plaće.

Suprotno zaključku nižestupanjskih sudova da tužiteljici pripada pravo na uvećanje plaće za pola sata rada u turnusu, koliko je bila obvezna provesti u Policijskoj postaji prije posla na graničnom prijelazu, tužiteljica u reviziji iznosi tvrdnju da ne postoji plaćanje rada po mjernoj jedinici manjoj od jednog sata pa da tužiteljici, bez obzira što je radila pola sata dulje od radnog vremena pripada uvećanje plaće za cijeli sat rada.

Tužiteljica naznačuje materijalnopravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju:

„Treba li tužiteljici kao djelatnici MUP-a priznati punu satnicu, sve pod pretpostavkom da je stvarno provela na radu dulje pola sata od punog radnog vremena na radnom mjestu na koje je raspoređena posebnim rješenjem?“

Kao razlog važnosti postavljenog pitanja navodi da je riječ o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, a da o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje. Poziva se na nepodudarnost pravnog shvaćanja u pobijanoj odluci s pravnim shvaćanjem u odlukama Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžri-40/12 od 8. ožujka 2012., Gžri-270/14 od 19. veljače 2015., Gžri-272/14 od 9. ožujka 2012., Gžri-274/14 od 18. ožujka 2015., Gžri-271/14 od 10. ožujka 2015. i Gžri-268/14 od 20. veljače 2015., a radi se, kako to navodi, o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.

Suprotno činjeničnom utvrđenju nižestupanjskih sudova u ovoj pravnoj stvari da je tužiteljica bila obvezna u policijsku postaju doći pola sata prije rada na graničnom prijelazu, odluke Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžri-40/12 od 8. ožujka 2012., Gžri-270/14 od 19. veljače 2015., Gžri-272/14 od 9. ožujka 2012., Gžri-274/14 od 18. ožujka 2015., Gžri- 271/14 od 10. ožujka 2015. i Gžri-268/14 od 20. veljače 2015., koje revidentica navodi kao razlog važnosti postavljenog pravnog pitanja, donesene su u različitoj činjeničnoj situaciji, u kojoj pravo na naknadu za rad u turnusima za jedan sat dnevno tužitelju pripada zbog njegovog obveznog dolaska u policijsku postaju i to pola sata prije početka smjene na graničnom prijelazu, te pola sata nakon dolaska s graničnog prijelaza.

Budući da odluke na koje se poziva revidentica nisu donesene u usporedivoj situaciji, to postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Stoga je, u odnosu na postavljeno materijalnopravno pitanje, na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP, valjalo riješiti kao u izreci.

Revidentica je podnijela reviziju i protiv odluke o troškovima postupka.

Revizija protiv rješenja o troškovima postupka nije dopuštena.

Na sjednici Građanskog odjela VSRH pod br. Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, i samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.

Stoga je na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP-a valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 14. veljače 2017.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.