Revr-358/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-358/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. F. iz Č., zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u N., protiv tuženika S. d.d. O., zastupanog po punomoćnici M. B., odvjetnici u O., radi utvrđenja nezakonitog otkaza ugovora o radu, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-1923/01 od 11. listopada 2001. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slatini, broj: P-478/00 od 24. srpnja 2001. godine, u sjednici održanoj 22. listopada 2002. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-1923/01 od 11. listopada 2001. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Slatini, broj: P-478/00 od 24. srpnja 2001. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio utvrđenje da Odluka tuženika od 26. travnja 2000. godine o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju i Odluka od 29. svibnja 2000. godine kojom je potvrđena odluka o otkazu ugovora o radu nisu dopuštene i zakonite, tako da radni odnos tužitelju nije prestao i tuženik dužan rasporediti ga na njegovo radno mjesto i priznati mu sva prava iz radnog odnosa. Ujedno je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak od 1.464,00 kn.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužitelj je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik je odgovorio na reviziju tužitelja predloživši njeno odbijanje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Suprotno revizijskim navodima tužitelja pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, zbog čega ne stoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP).

Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revident i ne upire, a kako ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U ovom sporu tužitelj osporava zakonitost odluke tuženika o otkazu ugovora o radu (redovni otkaz uvjetovan sakrivljenim ponašanjem radnika) smatrajući da ista ima formalne i materijalne nedostatke koji ju čine nezakonitom.

Prema odredbi čl. 106. st. 1. alineja 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 54/95, 65/95 i 17/01 – dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako za to ima opravdani razlog posebno u slučaju ako zaposlenik krši obveze iz radnog odnosa.

Iz postupka provedenog pred nižestupanjskim sudovima proizlazi:

- da je dana 23. ožujka 2002. godine tužitelj verbalno napao direktora tuženika D.K., a bez da mu je K. za to dao povoda, napadajući pri tome i druge radnike, a koje ponašanje

- da je tuženik ocijenio povredom radne obveze propisane čl. 87. Pravilnika o radu tuženika (dalje: Pravilnik),

- da je tužitelj i prije ovog incidenta bio pismeno upozoren na svoje obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza za slučaj nastanka kršenja tih obveza, te

- da je dana 26. travnja 2000. godine tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja, koja odluka

- da je potvrđena odlukom tuženika od 29. svibnja 2000. godine.

Temeljem prednjih utvrđenja pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da je odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju zakonita, pošto je donesena uz poštivanje odredbe čl. 106. st. 1., 111. i 113. ZR-a. Osporeni otkaz ugovora o radu jasno sadrži opis počinjene povrede radne obveze zbog koje je tužitelju otkazan ugovor o radu, a koja povreda je pravilno podvedena pod onu opisanu čl. 87. Pravilnika tuženika.

Stoga su revizijski prigovori tužitelju u pravcu izostanka opisa počinjene povrede neosnovani.

Kako je dakle odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, reviziju je trebalo odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci, sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 22. listopada 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.