I Kž-356/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 356/2019-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. L. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 106. st. 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi opt. D. L. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 10. svibnja 2019. broj K-18/2018., u sjednici održanoj 19. rujna 2019.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. D. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog branitelja opt. D. L., F. O., odvjetniku iz Odvjetničkog društva O., P. i partneri iz Z., za izdvajanjem iz spisa predmeta kao nezakonitih dokaza, i to:

- zapisnike o ispitivanju svjedoka N. K., D. B., B. F., V. P. , D. P. , Ž. H., A. K., M. 1 1

P. , Z. O., B. P., I. K., V. P. , Z. B., V. O., M. P. , K. Š., N. B. M., J. K. , Z. P., H. K., D. P. , Z. H., A. C., J. K. , J. C., R. K. i T. C., ispitanih na Županijskom državnom odvjetništvu (dalje: ŽDO) u Velikoj Gorici tijekom istrage;

- analize snimke telefonske komunikacije od 20. prosinca 2018. Službe kriminalističke policije, Sektora organiziranog kriminaliteta (na listovima 6852. do 6854.) i nadopuna iste analize od 10. siječnja 2019. (na listu 7164.), s audio-zapisima (na listu 7166.);

- zapisnika o zaslišanju priče v zavarovanje dokazov H. J.-S. (na listovima 4128. do 4220.), s ovjerenim prijevodom (na listovima 5558. do 5564.);

- zapisnika o zaslišanju priče v zavarovanje dokazov C. T.-W. (na listovima 4221. do 4227.), s ovjerenim prijevodom (na listovima 5564. do 5569.);

- zapisnika o zaslišanju priče v zavarovanje dokazov C. H.-Y. (na listovima 4228. do 4229.), s ovjerenim prijevodom (na listovima 5570. do 5574.);

- snimke rezultata posebnih dokaznih radnji nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu, s prijepisom razgovora određenih temeljem

I Kž 356/2019-4

odredbe-naloga Okružnog suda u Mariboru opr. br. Pp 3/2017. (na listovima 4253. do 5449.); te

- snimke rezultata posebnih dokaznih radnji nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu, s prijepisom razgovora određenih temeljem odredbe-naloga Okružnog suda u Mariboru opr. br. Pp 3/2017. i ovjerenim prijevodom (na listovima 5589. do 5692.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. D. L., po branitelju F. O., odvjetniku iz Odvjetničkog društva O., P. i partneri iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijano rješenje preinačiti i iz spisa, kao nezakonite, izdvojiti označene dokaze, ili pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je neosnovana.

Pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da su dokazi, čije izdvajanje predlaže opt. D. L., zakoniti dokazi.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da su zapisnici o ispitivanju svjedoka (navedeni u prvoj alineji točke I. izreke pobijanog rješenja), koji su ispitani pred državnim odvjetnikom, nezakoniti jer obrana nije bila prisutna njihovom ispitivanju.

Slučajevi kada se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku propisani su u čl. 300. ZKP/08. U ovoj odredbi, sa taksativno navedenim razlozima kada se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti, nije propisan slučaj kada su svjedoci ispitani bez nazočnosti okrivljenika ili njegovog branitelja (izraz „okrivljenik“ je naveden u smislu čl. 202. st. 3. ZKP/08.).

Nakon primitka rješenja o provođenju istrage, na temelju čl. 234. ZKP/08., okrivljenik ima pravo predložiti državnom odvjetniku provođenje dokaznih radnji ispitivanja svjedoka. U slučaju da predloži ispitivanje svjedoka i da je državni odvjetnik prihvatio prijedlog, državni odvjetnik bi trebao obavijestiti obranu o mjestu i vremenu provođenja dokazne radnje prije njenog provođenja. Ukoliko državni odvjetnik ne bi prihvatio prijedlog, morao bi dostaviti prijedlog obrane sucu istrage.

Ako državni odvjetnik ne bi postupio po odredbi čl. 234. ZKP/08. zapisnici o ispitivanju svjedoka bili bi zakonit dokaz i mogli bi se pročitati, ali se samo na njima ne bi mogla isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda (čl. 431. st. 2. ZKP/08.).

Ispitivanje svjedoka je propisano odredbama čl. 283. do 300. ZKP/08. Niti u jednoj od tih odredbi nije propisana obveza ovlaštenog državnog odvjetnika da o provođenju dokazne radnje ispitivanja svjedoka obavještava okrivljenika i njegovog branitelja, odnosno da ih poziva kako bi isti prisustvovali toj dokaznoj radnji. Naime, sukladno čl. 38. ZKP/08.,

I Kž 356/2019-4

provođenje dokaznih radnji te pokretanje i vođenje istrage povjereno je državnom odvjetniku. U tom stadiju, pa sve do optuženja, naš aktualni Zakon o kaznenom postupku ne poznaje tzv. „ravnopravnost oružja“ između stranaka, jer u stadiju istrage dominira tzv. inkvizitorno načelo, a tek na raspravi tzv. akuzatorno načelo.

Takvom zakonskom regulativom nije povrijeđena odredba čl. 29. st. 2. podst. 6. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00., 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav), ni odredba čl. 6. st. 3. toč. d). Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija), niti je povrijeđeno pravo na ispitivanje svjedoka optužbe. Optuženiku je u stadiju rasprave zajamčeno pravo ispitati svjedoke optužbe, te zahtijevati nazočnost ispitivanju svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe. Aktualna postupovna kaznenopravna regulativa, naime, propisuje da se tek u stadiju rasprave mora poštivati načelo „ravnopravnosti oružja“ između stranaka, pa će u tom stadiju optuženicima morati biti na raspolaganju isti onaj arsenal sredstava ispitivanja svjedoka koji je na raspolaganju i državnom odvjetniku.

Slijedom izloženog, protivno žalbenim tvrdnjama, zapisnici o ispitivanju svjedoka koje je ovdje proveo državni odvjetnik tijekom istrage, bez pozivanja obrane, nisu nezakoniti dokazi prema ZKP/08., a niti to ispitivanje krši zajamčena prava obrane (načela pravičnog suđenja i jednakosti oružja). O zakonitosti takvih ispitivanja, Vrhovni sud Republike Hrvatske već je zauzeo pravno stajalište (primjerice: rješenje broj I Kž-61/2017. od 7. veljače 2017., rješenje broj I Kž-Us-66/2017. od 23. svibnja 2017., rješenje broj I Kž-515/2017. od 24. listopada 2017., rješenje broj I Kž-543/2017. od 8. studenog 2017., rješenje broj I Kž-Us- 77/18 od 20. prosinca 2018., rješenje broj I-Kž-84/19. od 7. ožujka 2019.). U ovom predmetu nema razloga odstupiti od tog stajališta.

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog opt. D. L. da se iz spisa izdvoje, kao nezakoniti dokazi, analiza snimke telefonske komunikacije i nadopuna iste analize (navedeno u drugoj alineji točke I. izreke pobijanog rješenja), jer se u konkretnom slučaju ne radi o nezakonitim dokazima, u smislu odredbe čl. 10. ZKP/08.

Protivno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako svih pet naloga sudaca istrage Županijskog suda u Zagrebu (izdani u kaznenom predmetu protiv S. D. i drugih, koji su detaljno navedeni u obrazloženju pobijanog rješenja) o provođenju posebnih dokaznih radnji kojima se privremeno ograničavaju određena ustavna prava građana, sadrže sve podatke propisane odredbom čl. 335. st. 1. ZKP/08. i dostatno obrazloženje svih pretpostavki propisanih odredbom čl. 332. st. 1. ZKP/08., te se radi o zakonitim nalozima. Svi nalozi sudaca istrage sadrže konkretizirano obrazloženje o razlozima postojanja osnove sumnje da bi osoba u odnosu na koju se izdaje nalog, sama ili zajedno s drugim osobama, sudjelovala u nekom od kataloških kaznenih djela iz čl. 334. ZKP/08. Jednako tako, pravilno je utvrđeno da su naznačene činjenice ili okolnosti iz kojih proizlaze osnove sumnje, kao što su navedeni i konkretni razlozi zbog kojih se izvidi tih kaznenih djela ne bi mogli provesti na drugi način ili bi njihovo provođenje bilo povezano s nerazmjernim teškoćama.

I Kž 356/2019-4

Protivno istaknutim žalbenim navodima, do zadiranja u temeljna prava nije došlo bez prethodne ocjene postojanja pretpostavki zakonitosti od strane sudaca istrage, niti se radi o neodgovarajućem ili neograničenom uplitanju države u prava pojedinca. Naprotiv, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da su suci istrage utvrdili postojanje uvjeta za njihovo izdavanje. U tom su smislu i obrazložili konkretne razloge koji opravdavaju takvu odluku, odnosno da je u konkretnom slučaju miješanje u temeljna prava pojedinca bilo nužno i u skladu sa zakonom.

Stoga, žalitelj nije u pravu kada tvrdi da su posebne dokazne radnje naložene arbitrarno, paušalno ili "... stereotipnim prepisivanjem razloga ...".

Isto tako, nije u pravu žalitelj kada problematizira razdoblje trajanja primjene posebnih dokaznih radnji, iznoseći vlastitu ocjenu vrijednosti time nastalih dokaza u odnosu na konkretnu inkriminaciju. Naime, posebne dokazne radnje su zakonito provedene u razdoblju koje je uslijedilo nakon, zakonito, izdanih naloga sudaca istrage, a dokazna snaga dokaza koji su proizašli iz tih posebnih dokaznih radnji, za koje prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako je riječ o tzv. "slučajnom nalazu", sukladno čl. 335. st. 6. ZKP/08., biti će predmet ocjene raspravnog vijeća u kontradiktornom postupku.

Protivno žalbenim navodima, niti dokazi koji su rezultirali provođenjem tih posebnih dokaznih radnji nisu nezakoniti dokazi, odnosno dokazi koji su proizašli iz njih ne predstavljaju dokaze nastale kršenjem odredbe čl. 8. Konvencije i čl. 35. Ustava. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08., na koju upire optuženik.

Nasuprot tvrdnji žalitelja, analiza i nadopuna analize snimke telefonske komunikacije ne predstavljaju izvorno nove dokaze, neovisno o danu njihova nastanka. To što su sačinjene od strane policijskih službenika, nakon provedene istrage i nakon što je optužnica potvrđena, ne čini te dokaze nezakonitima. Radi se samo o prikazu prethodno, zakonito, prikupljenih podataka, koji su osporavanim analizama obrađeni, kako bi se time olakšalo njihovo korištenje prilikom izvođenja dokaza u daljnjem tijeku kaznenog postupka.

Nije u pravu opt. D. L. kada tvrdi da je pobijanim rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica, označio jasne i razumljive razloge na kojima se zasniva odluka, a izneseni razlozi nisu u međusobnom proturječju. Okolnost da se pojedini dokaz ne može koristiti u jednom kaznenom postupku zato što je izveden u drugom, ne znači da je taj dokaz nezakonit, u smislu čl. 10. st. 2. ZKP/08., kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Žalitelj nije u pravu niti kada tvrdi da nedostaju razlozi koji se odnose na snimke rezultata posebnih dokaznih radnji nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu, s prijepisom razgovora i ovjerenim prijevodom (sve navedeno u šestoj i sedmoj alineji točke I. izreke pobijanog rješenja). Prvostupanjski sud, doista, nije konkretizirao odredbu "slovenskog zakona o kaznenom postupku" kada se u ocjeni zakonitosti dokaza referirao na "slovensko kazneno zakonodavstvo". Međutim, pobijano rješenje može se ispitati i u tom osporavanom dijelu. Naime, pobijano rješenje se odnosi i na dokaze nastale na temelju točno specificiranog naloga Okružnog suda u Mariboru, koji nalog je sastavni dio spisa predmeta (ovjereni prijevod na listovima 7488. do 7524.), a u nalogu su jasno navedene odredbe Zakona o kaznenom postupku Republike Slovenije, na

I Kž 356/2019-4

temelju kojih je nalog izdan. Ujedno, razvidno je koje je pravosudno tijelo Republike Slovenije nalog izdalo (Okružni sud u Mariboru). Stoga je žaliteljevo osporavanje zakonitosti "materijala pristiglog iz Republike Slovenije", kroz problematiziranje izdavatelja naloga, za sada bez utjecaja na pravilnost odluke prvostupanjskog suda. Isto tako, vidljivo je kako je Specijalizirano državno tužiteljstvo Republike Slovenije postupalo u okviru ovlasti koje su mu dane prema čl. 45. st. 2. toč. 1. i čl. 149.a st. 1. i 10. Zakona o kaznenom postupku Republike Slovenije. Osim toga, odredbom čl. 332. st. 2. ZKP/08. predviđena je mogućnost da i državni odvjetnik, iznimno i pod određenim uvjetima, odredi posebne dokazne radnje kojima se privremeno ograničavaju određena ustavna prava građana.

Osporavana dokumentacija je pribavljena u okviru pružanja međunarodne pravne pomoći, sukladno odredbama Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04. – dalje: ZOMPO), te Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 3/94.). Odredbom čl. 68. ZOMPO-a propisano je kako će svaka istražna radnja koju je provelo strano pravosudno tijelo prema pravu države moliteljice, u kaznenom postupku biti izjednačena s odgovarajućom istražnom radnjom prema pravu Republike Hrvatske, osim ako je to protivno odredbama čl. 4. ZOMPO-a. Odredbom čl. 4. ZOMPO-a propisano je, pak, da se međunarodna pravna pomoć pruža u najširem smislu, u skladu s načelima domaćeg pravnog poretka, načelima Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

Budući žalbom opt. D. L. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 19. rujna 2019.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v. r.

Ileana Vinja, v. r.