Rev-70/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 70/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, te Ivke Zlokić i Đure Sesse, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz Z., zastupanog po punomoćniku M. Z., odvjetniku iz Z., protiv tuženika S. o. d.d. Z., zastupanog po punomoćniku D. G., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G. i P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1770/08-2 od 12. svibnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3577/06-19 od 18. veljače 2008., u sjednici održanoj 18. svibnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I Nalaže se tuženiku S. o. d.d. platiti tužitelju D. G. iznos od 9.506,38 kn sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećano za pet postotnih poena, tekućom od dana donošenja ove presude (18.02.08.) do isplate te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.413,60 kn, a sve u roku od 15 dana.

II Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 61.493,62 kn. III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.388,15 kn, u roku od 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„Odbija se žalba tuženika S. o. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3577/06-19 od 18. veljače 2008. godine pod I. izreke.“

Protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP) izvanrednu reviziju je izjavio tuženik time da je kao materijalnopravno pitanje koje je po prosudbi revidenta važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u suštini navedeno pitanje:

- je li pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u pogledu primjene kriterija iz čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) prilikom određivanja visine naknade za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete prihvaćenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002.

Tuženik je naime nastavno u smislu čl. 382. st. 2. t. 3. ZPP izrazio mišljenje da naknada dosuđena od strane drugostupanjskog suda nije primjerena i podudarna prihvaćenoj sudskoj praksi izraženoj i u Orijentacijskim kriterijima.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema pravom shvaćanju revizijskog suda odluka drugostupanjskog suda o visini pravične novčane naknade za duševne bolove zbog utuženih vidova nematerijalne štete nije utemeljena na shvaćanju koje ne bi bilo podudarno s pravnim shvaćanjem odjelne sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u Orijentacijskim kriterijima.

Orijentacijski kriteriji su doneseni sa svrhom omogućavanja ujednačene primjene čl. 200. st. 1. ZOO, ali pri tome ne zanemarujući okolnosti konkretnog slučaja.

Zbog toga su odstupanja od iznosa navedenih u Orijentacijskim kriterijima nužna, jer je to prije svega u skladu s odredbama čl. 200. ZOO, a osim toga iznosi iz navedenih Kriterija i ne predstavljaju matematičku formulu, koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade te prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja.

Naime, trajanje i jačina duševnih bolova, odnosno opseg i težina trajnih posljedica imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade, a pored ostalog treba voditi računa i o životnoj dobi, vrsti zanimanja oštećenika i sl.

Imajući na umu sve okolnosti konkretnog slučaja, pravno shvaćanje izraženo u drugostupanjskoj presudi nije nepodudarno pravnom shvaćanju izraženom u Orijentacijskim kriterijima i pa usporedna analiza tih shvaćanja ili drugih citiranih odluka u postupcima u kojima se odlučivalo o visini naknade nematerijalne štete izvedena u reviziji ne opravdava podnošenje izvanredne revizije pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. t. 3. ZPP.

Kako je na osnovu rečenog ocijenjeno da pravno pitanje zbog kojeg je revizija izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, jer konačno pravilna primjena čl. 200. ZOO ovisi o okolnostima konkretnog slučaja koje su u svakom predmetu jedinstven, valjalo je na temelju čl. 392. st. 2. ZPP odbaciti reviziju tužitelja kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 18. svibnja 2010.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.