Rev-3038/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3038/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice D. J. žene D. iz B., Republika Srbija, koju zastupa punomoćnik Đ. M., odvjetnik u Š., protiv I-tuženika I. B. sina J. iz Š., kojeg zastupa punomoćnik Š. M., odvjetnik u Š., i II- tuženika M. K. iz S. I. Z., kojeg zastupa punomoćnica V. P., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i brisanja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1184/2012-2 od 1. rujna 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-844/10 od 1. ožujka 2012., u sjednici održanoj 4. veljače 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim se određuje uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije provedbe upisa ugovora o kupoprodaji sklopljenog 14. travnja 2000. između tužiteljice kao prodavateljice i tuženika ad. 1. kao kupca, kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati drugostupanjskom

đenje.

sudu na ponovno su

U svom odgovoru na reviziju tužiteljice drugotuženik predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju tužiteljice odbaci kao nedopuštenu ili istu odbije kao neosnovanu.

Revizija nije dopuštena.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za brisanjem dvije uknjižbe kojima je povrijeđeno njezino knjižno pravo i zahtjev za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) na temelju odredbe iz čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10 - dalje: ZZK).

Polazeći od utvrđenja da je ništetan ugovor koji je bio temelj uknjižbe prvotuženika na nekretninama koje su predmet ovog postupka i koji je upis zatražen 19. travnja 2000., utvrđenja da je drugotuženik kao osoba koja je postupala u dobroj vjeri s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, uknjižio svoje pravo vlasništva izvodeći ga iz uknjiženog ali nevaljanog prava prvotuženika, utvrđenja da je tužiteljica svoju tužbu podnijela 17. listopada 2005., nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužiteljice jer je propustila trogodišnji rok iz odredbe čl. 129. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama.

Revidentica u svojoj reviziji postavlja slijedeća pravna pitanja:

1) Je li tužiteljica u konkretnom slučaju doista podnijela brisovnu tužbu izvan roka, točnije, je li tužiteljica uopće imala pravnu i zakonsku mogućnost podnijeti brisovnu tužbu ranije i od kada počinje teći taj rok od tri godine za tužiteljicu u ovom konkretnom slučaju, odnosno od kada taj rok računa prvostupanjski sud, odnosno drugostupanjski sud? 2) Je li drugotuženik obzirom na sve izvedene dokaze u postupku doista dokazao dobru vjeru prilikom stjecaja vlasništva na predmetnom nekretninom, odnosno na koji način i temeljem čega se u svakom pojedinom slučaju utvrđuje da je stjecatelj uknjiženog prava nad nekom nekretninom prethodno provjerio zemljišnoknjižno stanje i stvarno stanje na samom terenu, odnosno je li iskaz stranke dovoljan dokaz za takvo utvrđenje u odnosu na iskaze svjedoka koji proturječe takvom iskazu te u odnosu na trenutke koji ukazuju da je imao dovoljno razloga posumnjati da prodavatelj nije i stvarni vlasnik bez obzira na zemljišnoknjižni upis?

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stanke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za dopuštenost izvanredne revizije potrebno je da su kumulativno ispunjene slijedeće pretpostavke:

- da je određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se revizija podnosi,

- da je riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i

- da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih podnositelj izvanredne revizije smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Kada u reviziji izostane bilo koja od tih pretpostavki nisu ispunjeni uvjeti za razmatranje osnovanosti takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

Postavljena pravna pitanja su općenita, i činjenične prirode, i već kao takva ne udovoljavaju pretpostavci za dopuštenost izvanredne revizije.

Također tužiteljica nije navela razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Dakle, odlučujući i dopuštenosti revizije u smislu odredbe iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a koji je podnijela tužiteljica, ovaj sud ocijenio je da revizija nije dopuštena.

S obzirom da u pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe iz čl. 382. st. 2. ZPP-a valjalo je na temelju odredbe iz čl. 392.b st. 2. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 4. veljače 2015.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.