Croatian Supreme Court dismisses appeal for non-compliance with Article 382(2) of Civil Procedure Act.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeal filed by the prosecutors against the District Court's confirmation of a lower court judgment. The prosecutors argued that the trial court failed to verify specific terms in a 2001 settlement agreement, claiming this constituted a deviation from established judicial practice. The court rejected this claim because the appeal did not formulate a specific legal question regarding a conflicting interpretation of law necessary to ensure uniform application of the law.
Legislator headnote
AI generatedArticle 382(2) of the Civil Procedure Act; Article 382(3) of the Civil Procedure Act: An appeal is inadmissible if it fails to formulate a specific legal question demonstrating a deviation from established judicial practice that requires uniform application of the law.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev-x 280/14-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Branku Medančiću, u pravnoj stvari I. tužiteljice S. P. G. iz K., i II. tužiteljice M. P. iz K., obje zastupane po punomoćnici R. D. D., odvjetnici iz K., protiv I. tuženika I. P. iz K., i II. tuženice B. P. iz K., oboje zastupani po punomoćniku J. J., odvjetniku iz K., te III. tuženika B. S. iz K., i IV. tuženice A. S. iz K., radi poništenja sudske nagodbe, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž- 64/10-2 od 9. lipnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu posl. br. P-1008/08-61 od 23. listopada 2009., 12. svibnja 2014.,
r i j e š i o j e :
Revizija tužiteljica odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljica i potvrđena prvostupanjska presuda kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi koji glase:
"Djelomično se poništava sudska nagodba sklopljena pred Općinskim sudom u Karlovcu dana 26. rujna 2001. godine u spisu br. R1 211/00, između tužiteljica M. P. i S. P. G. s jedne strane, te I. tuženika I. P., II. tužene B. P. s druge strane uz supotpis III. tuženika B. S. i IV. tužene A. S. i to u dijelu koji se odnosi na točku III. nagodbe na način da se brišu F- G-H.
Poništava se sudska nagodba sklopljena pred Općinskim sudom u Karlovcu dana 26. rujna 2001. godine u spisu br. R1 211/00, između tužiteljica M. P. i S. P. G. s jedne strane, te I. tuženika I. P., II. tužene B. P. s druge strane uz potpis III. tuženika B. S. i IV. tužene A. S..
Nalaže se tuženicima da tužiteljicama solidarno naknade trošak ovog parničnog postupka sve to u roku od 15 dana.",
dok su tužiteljice obvezane na ime parničnog troška isplatiti tuženicima 10.042,77 kn. Protiv drugostupanjske presude tužiteljice su podnijele reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a).
Odredba čl. 382. st. 2. ZPP-a predviđa postojanje u reviziji određeno naznačenog pravnog pitanja zbog kojeg se revizija podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose - s izloženim razlozima zbog kojih revident smatra da je to (pravno) pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, odnosno postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem drugog suda (iz donesenih i konkretiziranih sudskih odluka), a sve obzirom da bi tek tada (dakle: ako je „došlo do odstupanja od ustaljene sudske prakse“) revizijski sud mogao ujednačavati primjenu zakona i preispitati sudsku praksu („osigurati jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti građana“).
Polazeći od prethodno navedenog, a budući da podnesena revizija ne sadrži niti jedno formulirano pravno pitanje zbog kojeg se podnosi s navedenim razlozima - u svezi s pravnim shvaćanjem koje bi bilo u suprotnosti s pravnim shvaćanjem drugih sudova izraženim u donesenim presudama i koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana te ukazivalo da je u ovome slučaju došlo do odstupanja od ustaljene sudske prakse (jer se konstatacija revidentica: „Postavlja se pitanje kada stranke sklapaju sudsku nagodbu koju sastavlja sudac da li stranke trebaju provjeravati ono što je sudac napisao, odnosno što mu je mjernik izdiktirao, kada su uz niz točaka dodane točke koje nisu predmet nagodbe, koje nisu označene na licu mjesta“ - odnosi na ponašanje i pažnju stranaka kod sklapanja nagodbe i ne može joj se dati značenje pravnog pitanja iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, a isticanje činjeničnih i pravnih shvaćanja - primjenu kojih revidentice sugeriraju, ne može nadomjestiti takvo pitanje - postojanje kojeg pitanja izvanrednu reviziju iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a upravo i razlikuje od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a), tako da nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a i ne ispunjava pretpostavke za njezinu dopuštenost, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 12. svibnja 2014.
Sudac:
Branko Medančić, v.r.