Revt-91/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 91/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o. P., koga zastupa punomoćnik I. V., odvjetnik u P., protiv tuženika F. c. d.d. Č., koga zastupa punomoćnik I. D., odvjetnik u Z., radi isplate 4.099.941,00 kn, odlučujući o reviziji tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž 6158/05 od 21. studenoga 2006., kojom je potvrđena presuda u rješenje Trgovačkog suda u Rijeci od 24. svibnja 2005., posl. br. P 709/04, u sjednici održanoj 8. siječnja 2009.,

p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana glede odluke o glavnoj stvari.

Djelomično se prihvaća revizija tužitelja glede odluke o parničnom trošku, a prihvaća se i revizija tuženika glede odluke o parničnom trošku, te se ukidaju rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6158/05 od 21. studenoga 2006. i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci broj P-709/04 od 24. svibnja 2005. o parničnom trošku, i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž 6158/05 od 21. studenoga 2006. odbijene su žalbe stranaka i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci od 24. svibnja 2005. posl. br. P 709/04.

Tom je prvostupanjskom presudom odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku ćene zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od isplatiti tužitelju na ime dospjele a neispla

208.200,00 kn iznos od 4.099.941,00 kn s pripadajućim kamatama tekućim od 15. travnja 1997. pa nadalje, kako je to sve specificirano u tužbenom zahtjevu i izreci prvostupanjske presude.

Nadalje, prvostupanjskim je rješenjem odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Protiv citirane drugostupanjske presude i rješenja reviziju je izjavio tužitelj pobijajući je u odbijajućem dijelu, te tuženi pobijajući je u odluci o parničnom trošku, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženika, predlažući da se odbije kao neosnovana.

Revizija tužitelja nije osnovana glede odluke o glavnoj stvari, dok su revizije obiju stranaka osnovane glede odluke o parničnom trošku.

Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio isplatu utuženog iznosa s naslova dospjele a neisplaćena zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 208.200,00 kn, a koji je iznos glavnice tužitelj platio tuženiku 1992. u svezi sa zajedničkim poslovnim pothvatom odnosno u konačnici osnivanjem poduzeća, a što se nije ostvarilo iz razloga što nekretnina koju je kupio tuženik u tu svrhu od Hrvatskog fonda za privatizaciju nije bila zemljišnoknjižno vlasništvo tog Fonda već trećih osoba.

Prvostupanjski i drugostupanjski sud odbili su tužbeni zahtjev nakon što su utvrdili i zaključili da je tuženik postupio po nalogu tužitelja (čl. 749. i dr. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/04, 107/95, 7/95, 91/96, 112/99, 88/01) i kupio ugovorenu nekretninu ali, budući da do realizacije posla nije došlo, da je tuženik dana 8. veljače 1996. vratio tužitelju iznos glavnice od 208.200,00 kn uvećanih za zakonsku zateznu kamatu, odnosno isplatio mu ukupni iznos od 271.065,00 kn. Sudovi stoga zaključuju da je tuženik vratio tužitelju sve što mu je dugovao, postupajući u skladu s nalogom tužitelja, a nakon što zajednički posao nije realiziran. Štoviše, utvrđuju, da je tuženik platio tužitelju i više nego što mu je dugovao s naslova zakonskih zateznih kamata budući da prema izračunu vještaka zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 208.200,00 kn iznose 6.788,77 kn.

Navedene isplate od strane tuženika ne osporava niti tužitelj a koje su uslijedile nakon što je prema utvrđenju prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, tužitelj pozvao tuženika, kao nalogoprimca na povrat iznosa glavnice i kamata kojoj je obvezi tuženi udovoljio isplatom iznosa od 271.665,00 kn, kako je to naprijed specificirano.

Polazeći od navedenih utvrđenja i od postavljenog tužbenog zahtjeva kojim se isplata utuženog iznosa zahtijeva s naslova dospjele a neisplaćene zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 208.000,00 kn, prvostupanjski i drugostupanjski sud pravilno su primijenili materijalno pravo kad su utvrdili i zaključili da ne postoji obveza tuženika na isplatu daljnjih iznosa, temeljem osnova iz kojeg se zahtjeva u postavljenom tužbenom zahtjevu.

Treba istaći da drugostupanjska presuda, uz prihvaćanje razloga prvostupanjske presude, sadrži također valjalo obrazloženje o svim navedenim okolnostima.

Nadalje, treba, također, istaći da je drugostupanjski sud obrazloženo odgovorio i na navode tužitelja u žalbi, a ponovljene i u reviziji, kojima osnovanost svog istaknutog tužbenog zahtjeva opravdava pozivom na Sporazum sklopljen između tuženika i Hrvatskog fonda za privatizaciju dana 10. svibnja 2005., dakle na dan zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom. Pri tome je s osnovom zaključio da ta okolnost ne može biti od pravnog značaja za odluku u ovoj parnici, kako sa stajališta nemogućnosti iznošenja novih činjenica u žalbi (čl. 352. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) tako i sa stajališta nemogućnosti izmjene činjeničnog i pravnog osnova tužbenog zahtjeva tek u žalbenoj fazi postupka.

Iz navedenih je razloga materijalno pravo pravilno primijenjeno kad je tužbeni zahtjev odbijen, pa je valjalo odbiti reviziju protiv odluke o glavnoj stvari po čl. 393. ZPP.

Ovaj revizijski sud, međutim, smatra da su osnovane revizije stranaka ukoliko se odnose na odluku o parničnom trošku, kojom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

To, stoga, jer je u ovom slučaju trebalo polaziti od odredaba čl. 154. st. 1. i odredaba čl. 158. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje: ZPP), te, s druge strane, uzeti u obzir vrijednost predmeta spora povodom tužbe tužitelja, uvažavajući pri tome da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, a s druge strane uzeti u obzir vrijednost predmeta spora povodom tužbe tuženika, budući da su predmeti spojeni radi zajedničkog raspravljanja, uvažavajući pri tome da je tuženik povukao tužbu. To sve s obzirom na pripadajuće troškove protivne strane, odnosno obvezu naknade troškova protivnoj strani, o čemu ovisi i obračun međusobnih potraživanja s tog naslova, a s obzirom na visinu pojedinih opravdanih troškova.

Kako niti prvostupanjska, niti drugostupanjska presuda u tom pravcu ne sadrže obrazložene razloge, koji bi se odnosili na sve elemente koje u ovom slučaju treba sadržavati odluka o parničnom trošku, pa se te odluke ne mogu niti ispitati, ostvaren je revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP), koji se prigovori u tom pravcu ističu u revizijama, reviziju tužitelja u tom dijelu, kao i reviziju tuženika, trebalo je prihvatiti i pobijana rješenja glede odluke o parničnom trošku ukinuti, te predmet vratiti u dom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Pozivom na odredbe čl. 394. st. 1. u svezi s odredbama čl. 400. st. 1. i 3. ZPP odlučeno je, stoga, o reviziji protiv rješenja o trošku postupka kao u izreci.

U Zagrebu, 8. siječnja 2009.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović Ivanišević, v.r.