Rev-1560/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1560/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću Sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Jakoba Miletića, kao članova vijeća u gradjansko- pravnoj stvari tužiteljice V. A., domaćice iz K., koju zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik iz K., protiv tuženika V. S., službenika iz K., kojeg zastupa punomoćnik L. Z., odvjetnik iz K., radi utvrdjenja, odlučujući o reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 10. siječnja 1991. posl. br. Gž 2139/90-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 18. svibnja 1990. posl. br. P 482/90-30, u sjednici održanoj dana 20. studenoga 1991. godine,

p r e s u d i o j e:

Preinačuje se presuda Okružnog suda u Bjelovaru posl. br. Gž 2139/90-2 od 10. siječnja 1991. godine I sudi:

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici posl. br. P 482/90-30 od 18. svibnja 1990. godine i sudi:

I. Utvrdjuje se da je tužiteljica V. A. suvlasnica u 2/5 (dvijepetine) a tuženik V. S. suvlasnik u 3/5 (tri- petine) kuće u K., …, koja je kuća sagradjena na čk. br. 940/1 kuća i dvor u D. a koja čestica ima ukupnu površinu 5 ari i 15 m[2] , upisano u z. k. ul. br. 3713 k. o. K., te da su stranke korisnici gradjevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu na kojem je kuća sagradjena u jednakim dijelovima, što je tužiteljica dužna priznati tuženiku.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je ona suvlasnik navedene kuće preko spomenutog omjera.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom utvrdjeno je da je tužiteljica suvlasnica u 1/3, a tuženik suvlasnik u 2/3 dijela kuće u K., pobliže opisane u izreci ove revizijske odluke, te da su stranke korisnici gradjevinskog zemljišta u jednakim dijelovima. Tužiteljici je naloženo da tuženiku nadoknadi parnični trošak odmjeren u iznosu od 742 dinara. Preko utvrdjenih suvlasničkih dijelova tužbeni zahtjev je odbijen.

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrdjena je prvostepena presuda.

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu tako da utvrdi veći suvlasnički omjer u njenu korist.

Na reviziju tužiteljice odgovorio je tuženik koji smatra da revizija nije osnovana i predlaže da ju revizijski sud odbije.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji tužiteljice.

Revizija je djelomično osnovana.

Nije sporno da su stranke bivši bračni drugovi, te da su radom u toku braka stekli kuću u K., …. Sporan je omjer u kojem su stranke sudjelovale u stjecanju zajedničke imovine.

Nije sporno niti to da tužiteljica nije bila u radnom odnosu, te da je u stjecanju zajedničke imovine sudjelovala brigom u domaćinstvu, radom na poljoprivredi, te brigom oko dvoje, zajedničke djece stranaka. Nesporno je takodjer da je tuženik bio u radnom odnosu, te da je vodio brigu oko izgradnje novog dijela kuće, kao i da je sam radio na toj kući, te da je organizirao pomoć drugih ljudi, kao i da je za izgradnju ove kuće podizao zajmove.

Prvostepeni sud je utvrdio da je na osnovi darovnog ugovora od 19. veljače 1971. godine tužiteljica stekla staru kuću. Taj sud nadalje utvrdjuje da je dan kasnije, tj. 20. veljače 1971. godine sačinjen novi darovni ugovor te da je djed tužiteljice tu istu staru kuću darovao u 1/2 dijela tužiteljici, a u drugoj tuženiku.

Imajući u vidu navedene činjenice, kao i iskaze svjedoka u pogledu radnog doprinosa stranaka u stjecanju zajedničke imovine prvostepeni sud utvrdjuje da je tužiteljica u stjecanju te imovine sudjelovala u 1/3, a tuženik u 2/3 dijela.

Činjenična utvrdjenja i pravnu ocjenu prvostepenog suda prihvatio je i drugostepeni sud.

Iz razloga pobijane i prvostepene presude može se razumjeti da oni smatraju da je tuženik više doprinio stjecanju zajedničke imovine, jer da je bio u radnom odnosu, organizirao radove na izgradnji kuće, radio na izgradnji kuće, te da je podizao zajmove za izgradnju te kuće.

Može se prihvatiti stajalište sudova nižeg stepena da je tuženik više doprinio stjecanju zajedničke imovine. No, s obzirom na doprinos kojeg je tužiteljica takodjer dala, a naročito kroz, brigu oko vodjenja domaćinstva i oko čuvanja i odgoja djece, prema ocjeni ovog revizijskog suda taj doprinos tuženika iznosi 3/5, a tužiteljice 2/5 dijela (čl. 287. sto 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima - "Narodne novine" br. 51/89).

Primjenom čl. 395. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) pobijanu presudu valjalo je preinačiti tako da se preinači i prvostepena presuda i odluči kao u izreci ove revizijske presude.

Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 2. Zakona p parničnom postupku.

U Zagrebu, 20. studenoga 1991. godine

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović, v.r.